Legenda o Tomislavovoj krunidbi

Uvod

Teme vezane za povijest Hrvata u ranome srednjem vijeku najbolje pokazuju složenost povijesnih istraživanja. Na temelju maloga broja sačuvanih podataka treba objasniti stoljeća prošlosti pa je posve očekivano postavljanje brojnih pitanja, čak i kad se čini da se o nekoj temi već sve zna. Drugi je problem što sadašnjost u kojoj povjesničari žive ponekad utječe na način na koji objašnjavaju prošlost. Zato neki događaji imaju više različitih tumačenja. Primjer Tomislava vrlo lijepo pokazuje razliku između onoga što nam je ostalo sačuvano iz prošlih vremena i onoga što interpretiramo (tumačimo) kao povijesnu činjenicu ili istinu.

Tomislav u izvorima

Tomislavovo ime, za razliku od imena njegovih prethodnika, nije uklesano ni na jednome sačuvanom ranosrednjovjekovnom kamenom spomeniku. Ne postoji nijedna Tomislavova povelja ili darovnica, on se ne spominje ni u jednome samostanskom dokumentu ni u ispravi gradskih općina.

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora. Vremenski najbliža njemu jesu pisma pape Ivana X. vezana za održavanje crkvenoga sabora u Splitu 925. godine. Sazivajući Splitski sabor, papa Ivan X. uputio je spomenuto pismo dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, uzvišenom vojvodi Humljana. Ovo je povijesno svjedočanstvo dragocjeno jer predstavlja prvi spomen kraljevske titule u povijesti rane hrvatske države. Međutim, to je jedini argument o Tomislavovu kraljevanju i nije nepobitan dokaz. Primjerice, bugarski kan se u pismu pape Ivana VIII. spominje kao kralj, iako pouzdano znamo da je bio samo kan.

Sljedeći je izvor Ljetopis popa Dukljanina koji donosi kratku vijest o sukobu Tomislava s Mađarima i njegovoj pobjedi nad Mađarima: Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre.

Ta kronika iz 12. stoljeća opisuje krunidbu jednoga slavenskog kralja krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Pop Dukljanin spominje kralja Svetopeleka, koji je nakon krštenja u prisutnosti papinskih i bizantskih poslanika okrunjen na saboru održanom na polju Dalmi, nakon čega je dvanaest dana uređivao crkvene i političke odnose u zemlji. Prvi povjesničar koji je Svetopelega poistovjetio s kraljem Tomislavom bio je Ivan Kukuljević Sakcinski. Nije trebalo dugo da ova iskrivljena interpretacija zaživi i duboko se ukorijeni u svijesti hrvatskoga naroda. Ubrzo je izmišljeni sabor na Duvanjskome polju poistovjećen sa Splitskim saborom 925. godine. Tako smo dobili i izmišljeno vrijeme Tomislavova krunjenja. Suvremena povijesna znanost gotovo je jednoglasna u ocjeni da je Ljetopis popa Dukljanina s povijesnoga gledišta nepouzdano i neutemeljeno djelo.

I, na kraju, izvor Kronika Tome Arhiđakona (13. stoljeće) navodi podatak da je : Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava...

Djelo De administrando imperio (O upravljanju carstvom), koje je Porfirogenet napisao svome sinu i nasljedniku kao priručnik za vladanje, nijednom riječju ne spominje svojega suvremenika Tomislava. O Hrvatskoj u doba kralja Tomislava donosi tek vijest o pobjedi Hrvata nad Bugarima i podatke o vojnoj snazi Hrvatske. Navodi podatke o Tomislavovih 100 tisuća pješaka, 60 tisuća konjanika i nekoliko tisuća mornara na 180 većih ili manjih brodova.

Hrvatska je vjerojatno tad imala oko pola milijuna stanovnika. Tek je 8 – 10 % stanovništva moglo činiti vojsku, s tim da je uzdržavanje konjice bilo vrlo skupo. Zato mnogi današnji povjesničari smatraju da su navedene brojke rezultat pretjerivanja bizantskoga cara, čiji je Hrvatska bila saveznik. No pobjeda nad Mađarima i Bugarima ipak pokazuje da je Hrvatska u doba kralja Tomislava bila vojna sila.

Zaključak

Ono što se zasigurno može reći je da je 914. godine Tomislav vjerojatno nosio titulu kneza te da se 925. godine spominje kao kralj. Iako je pitanje Tomislavove krunidbe zbog manjka povijesnih izvora ostalo tek na razini nagađanja, u narodnoj se svijesti ukorijenila priča o veličanstvenoj krunidbi kralja Tomislava 925. godine na Duvanjskome polju.

Tomislav je i danas vrlo popularan i u mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice ili spomenici s njegovim imenom. Godine 1925. bila je upriličena velika proslava tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva pa su se diljem Hrvatske pojavile spomen-ploče u čast Tomislava. Tomislav do danas u Hrvatskoj ima 17 glavnih trgova i 1 glavnu ulicu, što je najviše od svih hrvatskih velikana.

Legenda o Tomislavovoj krunidbi

Uvod

Teme vezane za povijest Hrvata u ranome srednjem vijeku najbolje pokazuju složenost povijesnih istraživanja. Na temelju maloga broja sačuvanih podataka treba objasniti stoljeća prošlosti pa je posve očekivano postavljanje brojnih pitanja, čak i kad se čini da se o nekoj temi već sve zna. Drugi je problem što sadašnjost u kojoj povjesničari žive ponekad utječe na način na koji objašnjavaju prošlost. Zato neki događaji imaju više različitih tumačenja. Primjer Tomislava vrlo lijepo pokazuje razliku između onoga što nam je ostalo sačuvano iz prošlih vremena i onoga što interpretiramo (tumačimo) kao povijesnu činjenicu ili istinu.

Tomislav u izvorima

Tomislavovo ime, za razliku od imena njegovih prethodnika, nije uklesano ni na jednome sačuvanom ranosrednjovjekovnom kamenom spomeniku. Ne postoji nijedna Tomislavova povelja ili darovnica, on se ne spominje ni u jednome samostanskom dokumentu ni u ispravi gradskih općina.

O Tomislavu imamo podatke iz svega nekoliko povijesnih izvora. Vremenski najbliža njemu jesu pisma pape Ivana X. vezana za održavanje crkvenoga sabora u Splitu 925. godine. Sazivajući Splitski sabor, papa Ivan X. uputio je spomenuto pismo dragom sinu Tomislavu, kralju Hrvata, i Mihajlu, uzvišenom vojvodi Humljana. Ovo je povijesno svjedočanstvo dragocjeno jer predstavlja prvi spomen kraljevske titule u povijesti rane hrvatske države. Međutim, to je jedini argument o Tomislavovu kraljevanju i nije nepobitan dokaz. Primjerice, bugarski kan se u pismu pape Ivana VIII. spominje kao kralj, iako pouzdano znamo da je bio samo kan.

Sljedeći je izvor Ljetopis popa Dukljanina koji donosi kratku vijest o sukobu Tomislava s Mađarima i njegovoj pobjedi nad Mađarima: Umjesto njega, vladao je njegov brat Tomislav... Za Tomislavova vladanja pokrene kralj Ugra imenom Atila vojsku da ga svlada. Ali je kralj Tomislav, hrabar mladić i snažan ratnik, vodio s njime mnogo ratova i uvijek ga natjerao u bijeg. I rodi Tomislav sinove i kćeri, i trinaeste godine svoga kraljevanja umre.

Ta kronika iz 12. stoljeća opisuje krunidbu jednoga slavenskog kralja krunom koju mu je poslao bizantski car na polju Dalmi. Pop Dukljanin spominje kralja Svetopeleka, koji je nakon krštenja u prisutnosti papinskih i bizantskih poslanika okrunjen na saboru održanom na polju Dalmi, nakon čega je dvanaest dana uređivao crkvene i političke odnose u zemlji. Prvi povjesničar koji je Svetopelega poistovjetio s kraljem Tomislavom bio je Ivan Kukuljević Sakcinski. Nije trebalo dugo da ova iskrivljena interpretacija zaživi i duboko se ukorijeni u svijesti hrvatskoga naroda. Ubrzo je izmišljeni sabor na Duvanjskome polju poistovjećen sa Splitskim saborom 925. godine. Tako smo dobili i izmišljeno vrijeme Tomislavova krunjenja. Suvremena povijesna znanost gotovo je jednoglasna u ocjeni da je Ljetopis popa Dukljanina s povijesnoga gledišta nepouzdano i neutemeljeno djelo.

I, na kraju, izvor Kronika Tome Arhiđakona (13. stoljeće) navodi podatak da je : Godine Gospodnje 914. u vrijeme kneza Tomislava...

Djelo De administrando imperio (O upravljanju carstvom), koje je Porfirogenet napisao svome sinu i nasljedniku kao priručnik za vladanje, nijednom riječju ne spominje svojega suvremenika Tomislava. O Hrvatskoj u doba kralja Tomislava donosi tek vijest o pobjedi Hrvata nad Bugarima i podatke o vojnoj snazi Hrvatske. Navodi podatke o Tomislavovih 100 tisuća pješaka, 60 tisuća konjanika i nekoliko tisuća mornara na 180 većih ili manjih brodova.

Hrvatska je vjerojatno tad imala oko pola milijuna stanovnika. Tek je 8 – 10 % stanovništva moglo činiti vojsku, s tim da je uzdržavanje konjice bilo vrlo skupo. Zato mnogi današnji povjesničari smatraju da su navedene brojke rezultat pretjerivanja bizantskoga cara, čiji je Hrvatska bila saveznik. No pobjeda nad Mađarima i Bugarima ipak pokazuje da je Hrvatska u doba kralja Tomislava bila vojna sila.

Zaključak

Ono što se zasigurno može reći je da je 914. godine Tomislav vjerojatno nosio titulu kneza te da se 925. godine spominje kao kralj. Iako je pitanje Tomislavove krunidbe zbog manjka povijesnih izvora ostalo tek na razini nagađanja, u narodnoj se svijesti ukorijenila priča o veličanstvenoj krunidbi kralja Tomislava 925. godine na Duvanjskome polju.

Tomislav je i danas vrlo popularan i u mnogim gradovima Hrvatske postoje trgovi i ulice ili spomenici s njegovim imenom. Godine 1925. bila je upriličena velika proslava tisućite godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva pa su se diljem Hrvatske pojavile spomen-ploče u čast Tomislava. Tomislav do danas u Hrvatskoj ima 17 glavnih trgova i 1 glavnu ulicu, što je najviše od svih hrvatskih velikana.