Što su cehovi?

Ceh je udruženje zanatlija ili obrtnika koji obavljaju isti posao. Primjerice ceh pekara okuplja pekare i sl. Cehovi su se počeli organizirati već u starome vijeku, ali su potpuno zaživjeli tijekom srednjega vijeka.

Zašto je obrtnička radnja iznad svojega ulaza imala znak svojega obrta umjesto napisanoga naziva?

Što su zadaće ceha?

Osnovna ideja organizacije ceha je uređivanje stanja na tržištu. Što se zapravo pod time misli? Obrtnici su nastojali zaštiti cijenu svojega rada. Ukoliko bi se, primjerice, u gradu pojavio novi postolar, on je mogao spustiti svoje cijene kako bi privukao kupce. Ako bi puno kupaca koristilo njegove proizvode, to bi primoralo da i ostali postolari snize cijene. Ta se igra snižavanja cijena mogla nastaviti dok naposljetku ne bi određeni obrtnici propali. Zato su se obrtnici međusobno dogovorili da će za određenu cijenu nuditi točno dogovorene proizvode. Primjerice jedna torta težine 1 kg mora u sebi sadržavati barem pola kilograma voća i 100 grama šećera. Cijena takve torte je 100 kuna. Takva su pravila uredila tržište kako bi poslovanje obrtnika bilo sigurno. Osnivanje svakoga ceha odobravao je senior područja na kojemu je ceh postojao (feudalac, kralj).

Prouči sljedeće izvore i ocijeni značaj cehova za život grada:

Povjesničar Ozren Blagec piše:

Od svojih su članova zahtijevali određeno obrazovanje, kontrolirali su uvjete rada, te ispitivali kandidate za majstore. Članovi ceha služili su u građanskoj gardi i lokalnome redarstvu, pomagali u obrani od požara (...) a često su i sami birani za gradskoga suca ili vijećnika. Svi su cehovi obavezno u crkvi održavali oltar svojega sveca zaštitnika, a ponekad bi mu podizali i zasebnu crkvu. Također su pomagali u raznim humanitarnim pitanjima darivajući novac za bolnice, ubožnice, sirotišta itd.

Povjesničarka Nada Premerl piše:

Svaki ceh imao je svoja pravila, sveca zaštitnika, zastavu i škrinju u kojoj su se čuvale cehovske isprave: pečatnjak, novac i cehovska tablica za pozivanje na sastanke. Na blagdan sveca zaštitnika sazivan je glavni cehovski skup u kući cehovskoga starješine. Cehmeštar (starješina) nadzirao je proizvode provjeravajući im kvalitetu te vodio poslove i račune, potvrđivao majstore. Ceh se brinuo za stare i bolesne te za udovice i skrbio o djeci svojih umrlih članova.

Povjesničarka Nada Premerl piše:

Naukovanje šegrta trajalo je od tri do pet godina; nakon toga oni su postali djetići, koji su morali vandrati, to jest putovati od mjesta do mjesta radi stjecanja iskustva. Tek su izradom majstorskoga rada stjecali pravo na primanje u ceh.

Što su cehovi?

Ceh je udruženje zanatlija ili obrtnika koji obavljaju isti posao. Primjerice ceh pekara okuplja pekare i sl. Cehovi su se počeli organizirati već u starome vijeku, ali su potpuno zaživjeli tijekom srednjega vijeka.

Zašto je obrtnička radnja iznad svojega ulaza imala znak svojega obrta umjesto napisanoga naziva?

Što su zadaće ceha?

Osnovna ideja organizacije ceha je uređivanje stanja na tržištu. Što se zapravo pod time misli? Obrtnici su nastojali zaštiti cijenu svojega rada. Ukoliko bi se, primjerice, u gradu pojavio novi postolar, on je mogao spustiti svoje cijene kako bi privukao kupce. Ako bi puno kupaca koristilo njegove proizvode, to bi primoralo da i ostali postolari snize cijene. Ta se igra snižavanja cijena mogla nastaviti dok naposljetku ne bi određeni obrtnici propali. Zato su se obrtnici međusobno dogovorili da će za određenu cijenu nuditi točno dogovorene proizvode. Primjerice jedna torta težine 1 kg mora u sebi sadržavati barem pola kilograma voća i 100 grama šećera. Cijena takve torte je 100 kuna. Takva su pravila uredila tržište kako bi poslovanje obrtnika bilo sigurno. Osnivanje svakoga ceha odobravao je senior područja na kojemu je ceh postojao (feudalac, kralj).

Prouči sljedeće izvore i ocijeni značaj cehova za život grada:

Povjesničar Ozren Blagec piše:

Od svojih su članova zahtijevali određeno obrazovanje, kontrolirali su uvjete rada, te ispitivali kandidate za majstore. Članovi ceha služili su u građanskoj gardi i lokalnome redarstvu, pomagali u obrani od požara (...) a često su i sami birani za gradskoga suca ili vijećnika. Svi su cehovi obavezno u crkvi održavali oltar svojega sveca zaštitnika, a ponekad bi mu podizali i zasebnu crkvu. Također su pomagali u raznim humanitarnim pitanjima darivajući novac za bolnice, ubožnice, sirotišta itd.

Povjesničarka Nada Premerl piše:

Svaki ceh imao je svoja pravila, sveca zaštitnika, zastavu i škrinju u kojoj su se čuvale cehovske isprave: pečatnjak, novac i cehovska tablica za pozivanje na sastanke. Na blagdan sveca zaštitnika sazivan je glavni cehovski skup u kući cehovskoga starješine. Cehmeštar (starješina) nadzirao je proizvode provjeravajući im kvalitetu te vodio poslove i račune, potvrđivao majstore. Ceh se brinuo za stare i bolesne te za udovice i skrbio o djeci svojih umrlih članova.

Povjesničarka Nada Premerl piše:

Naukovanje šegrta trajalo je od tri do pet godina; nakon toga oni su postali djetići, koji su morali vandrati, to jest putovati od mjesta do mjesta radi stjecanja iskustva. Tek su izradom majstorskoga rada stjecali pravo na primanje u ceh.