Potres u Zagrebu 1880. godine

Uvod

Veselin Simović u članku Potresi na zagrebačkom području (Građevinar. 52 (2000.) 11, 637–645) donosi pregled potresa snažnijih od VII. stupnja MCS ljestvice. Sustavno prikupljanje podataka o potresima na prostoru Hrvatske započinje tek u drugoj polovici 19. stoljeća.

Potres 1880. godine

Zagrepčane je u utorak 9. studenoga 1880. godine u 7 sati i 34 minute iznenadio snažan potres. Naknadnim istraživanjem njegova je snaga procijenjena na 6,3 stupnja. Pročitaj svjedočanstva koja je u feljtonu Zagrebulje zapisao August Šenoa i odgovori na pitanja.

Deset sekunda! Šesti dio jedne minute! Časak, da dva tri puta dahneš, manje neg’ što treba na smrt ranjenu crvu da pogine, šta je to u životu čovjeka? Šta je to u povijesti naroda? Ništa. (...) Meni je to pripovijedalo sto ljudi, svaki na svoj način, svaki način bijaše užasan.

Neki mi kapetan reče: Vodio sam svoju kumpaniju od velikoga vježbališta pri Savi. Pred nama stajaše Zagreb. Ujedamput potrese se pod nama zemlja, pred nama počne klimati gora, a tornjevi zagrebački počeše se njihati kao šibe o vjetru. “Momci”, rekoh, “mi već nećemo naći kasarne, jer nećemo naći Zagreba!”.

Drugi čovjek mi ispriča: “Stajah u svom vrtu sred grada. Nešta me gurnu pod nogama, uhvatih se za drvo. Bilo je, da su sav grad, sve grdne kuće i crkve skoknule uvis i opet se spustile. Po tom poče se grad zibati nadesno, nalijevo, i u taj par popadahu dimnjaci s krovova, daždio je crijep na zemlju. Mišljah, da je sudnji dan.”.

Tako pričahu ovi, a ja ću, što sam ja u prvi mah doživio. Spremah se upravo od kuće u Zagrebačku goru po službenom poslu. Još da uzmem šešir. Ujedamput sruši se vjesilo odjeće, visoko, tanko, sa širokim temeljem, na mene, a bilo mi je, da stojim sred burna mora na brodu, koji se ljulja amo i tamo. Potres, pomislih, skočim pod prag. K meni sunu žena, djeca, sva družina. Visisvjetiljka njihala se kao njihalo od ure od istoka k zapadu, ure udarahu silovito u zaklopno staklo. Kameni kipovi počeše skakutati na ormarić, a posude vrcale sa police na zemlju u crti parabole, kao da si ih bacio iz topa. Pod zemljom tutnji mukla grmljavina, izvana čuje se prasak crijepa, kuća se ziba i ziba ko brod na moru. Oblio me leden znoj, pritiskivah još jače svoje. Napokon stiša se bijes. Iziđoh iz kuće.

K zdvojnosti pridruži se glad novinarski. Ta pisarčićima su potresni prizori, romantički iskićeni, najdraža hrana. Čitao sam te razne vijesti i članke. Kraj teške žalosti svoje nasmijah se grohotom na sve te gluposti i laži. Mišljah, da čitam mitologiju. Zagreb da je samo ruševina, pet crkvi da treba porušiti do temelja, 500 kuća da se srušilo, siromasi da su preseljeni iz uboške kuće, kod Resnika da se pokazaše vulkani, vrela voda da je štrcala 30 metara visoko. A sve je to laž, sušta laž, to sam vidio na svoje oči. No općinstvo je sve to čitalo, novine gutalo, povjerovalo i prestravilo se.

Koje je primjere lažnih vijesti Šenoa nabrojio?

Razmisli o posljedicama širenja lažnih vijesti.

Vukovarske novine Sriemski Hrvat u broju 47. objavljenome 18. studenoga 1880. g. pišu: Nesreća, koja je 9. o. m. zadesila glavni grad Hrvatske, odjekuje cielom našom domovinom, a užas joj prelazi i granice monarkije da ostalomu svietu naviesti nezasluženu sudbinu, koja naš narod stiže. Potres, koji je biesnio u Zagrebu i grozotom se svojom četiri dana ponavljao, malo da nam nije iz cvatućeg grada ostavio propale ruševine. Političko i duševno središte hrvatskoga naroda imalo bi bilo da izgine u čas, kad narod najviše volje i snage osjeća da k naprieđku teži i svim uvjetom samostalna naroda zadovolji. Što nam je od Zagreba ostalo još je uviek toliko, da možemo nadom gledati na njegov još ljepši procvat, kog će mu unapriediti neizcrpiva požrtvovnost naroda. (...) Kao što je cielom Hrvatskom odjeknuo glas nad nesrećom glavnoga grada, tako će taj glas ujedno i pozvati sve Hrvate na pomoć stanovnikom Zagreba, da im se olakoti bieda i sačuva ognjište, da ga ne bi opustošena ostavili. (...) Domoljublje nije kad se ostavlja domaće ognjište samo zato, jer nam potres njim uzdrmao, makar da nam ga i porušio nije. Da je naš narod u težkih dnevih svoje povijesti ostavljao ognjište svoje svagda kad ga je nevolja stigla i kad mu biesni čopori turski kopitom gazili livade i polja, rušili kuće i otimali sve što se oteti moglo: tko bi danas obitavao u Hrvatskoj?

Što je o događajima u Zagrebu tjedan dana nakon potresa mogao doznati čitatelj na istoku Hrvatske? Što zabrinjava autora članka? Kako je ostatak Hrvatske reagirao na događaje u Zagrebu? S kojim povijesnim događajima autor uspoređuje posljedice potresa u Zagrebu? Razmisli kakve osjećaje nastoji probuditi.

Uz dvoje mrtvih i 29 ozlijeđenih Zagreb je pretrpio veliku materijalnu štetu. Gotovo polovica zgrada je oštećena. Do kraja te godine potres se osjetio 75 puta. Zbog toga je oko 6000 ljudi u strahu napustilo grad. To je bilo oko petine ukupnoga broja stanovnika.

Od potresa do godine 1890. u Zagrebu je izgrađeno oko 700 novih zgrada. Posebno vrijedi istaknuti obnovu katedrale, izgradnju zgrade Hrvatskoga narodnog kazališta, palače Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Glavnoga kolodvora, Umjetničkoga paviljona, Kemijskoga laboratorija na Strossmayerovu trgu, zgrade Kola i Sokola, Obrtne škole i oblikovanje Lenucijeve potkove. Proširena je vodovodna mreža i uvodi se kanalizacija.

Potres u Zagrebu 2020. godine bio je jačine 5,3 stupnja po Richterovoj ljestvici. Prema procjenama to je za stupanj manje od potresa koji se dogodio 140 godina ranije. U potresu 2020. godine jedna je osoba poginula i 27 ih je ozlijeđeno.

Kako se ponašati?

Istraži.

Više informacijama o postupanju u kriznim situacijama i obavijesti o aktualnim događajima potraži na stranici Državnoga centra zaštite i spašavanja.