Schlieffenov plan

Uvod

Schlieffenov plan

Osnovna Schlieffenova ideja bila je uništavanje jednoga neprijatelja prije nego se njemačka vojska može posvetiti ratu s drugim neprijateljem. Pročitaj što o tome piše David Stevenson, jedan od najistaknutijih proučavatelja Prvoga svjetskog rata, u knjizi 1914. – 1918., povijest Prvog svjetskog rata.

Tijekom svoga službovanja na položaju načelnika Glavnog stožera od 1891. do 1905. Schlieffen je unio dvije fundamentalne promjene. Prva je bila odustajanje od defenzive na zapadu i ideje da se krene u protunapad nakon zaustavljanja francuske invazije. Umjesto toga trebalo je odmah krenuti u napad s glavninom vojske na zapadnoj fronti uz održavanje znatnih snaga na istoku. Schlieffen je zaključio da će biti sve teže iznenaditi Ruse koji su usavršavali svoj mobilizacijski sustav, a i Francuzi su postajali sve jači. Njegova druga ideja bila je invazija na Francusku preko Belgije, čime bi se iskoristila gusta belgijska željeznička mreža i izbjegla produljena opsada utvrda na francusko-njemačkoj granici. U svojemu memorandumu iz 1905. predvidio je snažno desno krilo koje bi okružilo Pariz sa zapada i blokiralo francuske snage na istoku s leđa njihovih utvrda. Upozorio je također da će, uspiju li Francuzi izbjeći njemačko opkoljavanje i izgube li Nijemci zamah, kampanja postati beskonačna.

Rusija i Francuska su na strateškim mjestima granice prema Njemačkoj gradili sustav utvrda. Rusija je svoju obrambenu liniju gradila uz rijeku Narew, a Francuzi na potezu od Verduna do Belforta. Sve su strane u vojnome interesu prilagođavale gradnju željeznica kako bi se vojnici i vojna oprema mogla dopremati prema granici. Te su zapreke onemogućavale njemački prodor u neprijateljski teritorij pa je Schleiffen morao osmisliti drugi smjer proboja. Ideju je više puta mijenjao, a ruski poraz u Rusko-japanskome ratu 1904. g. ponovno ga je uvjerio da njegov inicijalni plan u redu.

Ideja i stvarnost

Schlieffenov plan nastao 1905. g. bio je vrlo optimističan. Predviđao je da će Njemačka na Francusku baciti 96 divizija. Njemačka je do 1914. g. velika sredstva uložila u mornaricu pa je tako opremila tek 80 divizija. Krivo je procijenio i mogućnosti ruske vojske. Poraz u ratu protiv Japana nije nanio toliki udarac i Rusija je svoju vojsku mobilizirala brže od predviđenoga. Krivo je procijenio i namjere Velike Britanije. Predviđao je da će Britanci protestirati protiv kršenja neutralnosti država Beneluksa, ali da osim toga neće biti spremni za upućivanje vojske. Francuska i Velika Britanija su 1912. g. dogovorile da će u slučaju njemačkoga napada Britanci na europsko kopno prebaciti do 6 divizija.

Schlieffena je na mjestu načelnika Glavnoga stožera naslijedio Helmuth von Moltke mlađi. Desno krilo njemačke vojske predviđeno je za napad preko država Beneluksa dok je lijevo krilo trebalo biti defenzivno odnosno pružiti otpor u slučaju francuskoga protunapada na njemački teritorij. Moltke je izmijenio dio plana. Dio vojske povukao je s desnoga krila kako bi ojačao obrambeno lijevo krilo. To je njemačkome napadu oduzelo dio udarne snage. Pri samome napadu belgijske su snage pružile otpor veći od očekivanoga što je s jedne strane usporilo njemački napad, a s druge strane Francuzima dalo više vremena za pripremu obrane i doček britanske pomoći.

Francuska je s vremenom doznala osnovu ideje pa je u planiranju obrane krenula opremati više utvrda za dubinsku obranu. Više je pažnje posvetila učvršćenju vojnoga saveza s Velikom Britanijom i Rusijom. Britanci su pak počeli razvijati plan gospodarske izolacije Njemačke pretpostavljajući da nema dovoljno resursa za duži rat.

Mogu li se planovi pisani 1905. g. uspješno primjenjivati 1914. g.? Obrazloži.

Što misliš o prije spomenutoj Moltkeovoj rečenici o ratnim planovima?

Zanimljivost

Moltke stariji je 21. listopada 1889. godine snimio svoj glas na fonograf. To je jedini poznati snimljeni glas osobe rođene u 18. st. Moltke je recitirao Shakespeareove i Goetheove stihove. Poslušaj kako to zvuči.