Ostatci sumerskoga grada Ura ili Urima na sumerskome jeziku nalaze se u južnoj Mezopotamiji (današnji Irak). Najstariji arheološki nalazi svjedoče o dugoj povijesti naselja koja seže u 6. tisućljeće pr. Kr. U tadašnje se vrijeme grad Ur nalazio uz ušće Eufrata u Perzijski zaljev. Tijek rijeke tijekom vremena promijenio se, a more Perzijskoga zaljeva daleko se povuklo. Kako su te promjene utjecale na život grada?

Riječ zigurat znači ‘povišeno područje’. Obično su uz zigurat bili smješteni i drugi hramovi. Takvo je područje bilo poput gospodarskoga centra grada. Veći hram zahtijevao je veći broj svećenika koji će se moliti i pridonositi žrtve. Kako bi oni mogli obavljati taj posao, trebalo im je osigurati žrtve, što je upošljavalo stočare i poljoprivrednike. Hram se stalno morao održavati, što je davalo posla mnogim obrtnicima.

Tijekom 19. stoljeća prostorom nekadašnjih velikih civilizacija lutali su brojni istraživači u potrazi za blagom. U prvome susretu s engleskim istraživačima zigurat iz Ura djelomično je razoren jer su ga počeli rastavljati od vrha u potrazi za šupljinom. Nadali su se da se radi o grobnici poput egipatskih piramida. Lokacija je tek u 20. stoljeću sustavno istražena, posebno pod nadzorom britanskoga arheologa Charlesa Leonarda Wooleya.

Grad je bio planski podijeljen na četvrti po djelatnostima (npr. trgovačka četvrt, umjetnička četvrt). Četvrti ispresijecaju široke i uske ulice s proširenjima za okupljanje. Od dobro zidanih kuća danas su većinom ostali temelji. Pronađene su brojne pojedinačne i skupne grobnice s vrijednim grobnim prilozima.

Istraživači smatraju da je Ur između 2030. i 1980. godine pr. Kr. vjerojatno bio najmnogoljudniji grad na svijetu. Imao je oko 65 000 stanovnika. Usporedbe radi, Vučedol je na svojem vrhuncu, nekoliko stotina godina ranije, imao između 2000 i 3000 stanovnika.