Povijest i povijesna istraživanja
Uvod
Povijest je znanost koja proučava prošlost čovjeka. Povjesničari u stvaranju cjelovite slike o prošlosti čovjeka primjenjuju znanstvene metode istraživanja i surađuju s drugim znanostima. Ovo je početak tvoje pete godine učenja povijesti i ovi uvodni sadržaji služe za prisjećanje već naučenog u osnovnoj školi.
Povijest je znanost koja proučava prošlost čovjeka.
Povijesno istraživanje
Bilo bi lako da možemo razgovarati sa sudionicima povijesnih događaja. Primjerice, da možemo telefonirati Kolumbu i pitati ga kako je bilo otkriti Ameriku, odnosno zašto nije znao da je to novi kontinent. No, s obzirom na činjenicu da to ne možemo, u istraživanju prošlosti koristimo se povijesnim izvorima.
Povijest je znanost koja ima metode istraživanja kojih se povjesničari moraju pridržavati.
Povjesničari se pri istraživanju prošlosti moraju pridržavati metoda istraživanja. Najvažnije je da prilikom proučavanja i tumačenja povijesnih izvora budu objektivni.
Osnovni posao povjesničara (ili historičara) je proučavanje i interpretacija (tumačenje) povijesnih izvora. Neka od pitanja koja se tu postavljaju jesu:
- zašto se nešto dogodilo,
- kako se taj događaj odvijao,
- koji su bili uzroci, neposredan povod i posljedice,
- ima li različitih gledišta (perspektiva) o tome događaju – što o tome kažu drugi izvori ili povjesničari.
Kako analizirati povijesni izvor doznaj u sljedećem digitalnom modulu. Prošlost je vrijeme koje je već završeno i ne može se mijenjati. No, povijesna istraživanja ne ovise samo o povijesnim izvorima, već i o povjesničarima koji ih istražuju. Perspektive (gledišta) ovise o obrazovanosti istraživača, o njegovoj vještini analize povijesnih izvora, o dostupnosti kvalitetne građe o pitanju koje se proučava, ali i o društvenom kontekstu u kojem se istraživanje provodi. Na primjer, države koje strogo nadziru što se i kako piše o njihovoj povijesti, mogu ograničiti rad povjesničara tako da piše samo ono što mu je dopušteno i u interesu države. Isto može biti i ako je povjesničar pripadnik nekoga društvenog ili političkog pokreta. Razmisli samo koliko se razlikuju ideje povjesničara koji su primjerice pripadni nacističkog ili komunističkog pokreta.
Više povjesničara o istom povijesnom događaju mogu napisati različite priče. To ovisi o kvaliteti njihovog istraživanja.
“Sine ira et studio” - bez srdžbe i pristranosti.
Herodot i Tukidid začetnici su historiografije. Herodot je često u svojim opisima pretjerivao i napominjao da su mu drugi tako opisali. Tukidid je nastojao pisati objektivno i samo o onim događajima u kojima je sudjelovao ili za koje je imao jasnu potvrdu. U udžbeniku se nalazi više primjera njihovih tekstova koje možeš usporediti.
Pomoćne povijesne znanosti
Povjesničarima u njihovu poslu pomažu pomoćne povijesne znanosti, odnosno stručnjaci koji se njima bave. Na primjer, neki se povjesničar posebno zainteresirao za povijest razvoja pisma. Zahvaljujući trudu i obrazovanju postao je stručnjak za tu temu, odnosno postao je paleograf (stručnjak za stara pisma). Pomoćnih povijesnih znanosti ima puno, a mi ćemo predstaviti one koje ćemo češće koristiti tijekom proučavanja povijesti u školi.
Povjesničarima u njihovu poslu pomažu pomoćne povijesne znanosti.
Suradnja s drugim znanostima
Današnji su povjesničari zainteresirani za sve dijelove ljudske prošlosti. Već ćeš u petome razredu primijetiti da se bavimo politikom, ratovima, razvojem društva, religije, graditeljstva i drugim temama. Takav pristup istraživanju prošlosti nazivamo interdisciplinarnim (povezano više znanosti) i povjesničari surađuju sa srodnim (donekle sličnim) znanostima. U srodne znanosti ubrajamo arheologiju, antropologiju, sociologiju, etnologiju, demografiju, povijest umjetnosti i druge.
Povjesničarima u istraživanju mogu pomagati i drugi znanstvenici. Često surađuju s arheolozima, koji proučavaju materijalne povijesne izvore i s antropolozima koji proučavaju razvoj čovjeka.
je znanost koja istražuje i proučava materijalne ostatke. Riječ potječe od grčkih riječi arheos (drevan) i logos (pripovijest). Znanstvenici koji se bave arheologijom nazivaju se arheolozi. Arheologiju dijelimo na prapovijesnu (bavi se razdobljem prapovijesti) i povijesnu (bavi se povijesnim razdobljem). Arheolozi se koriste sljedećim metodama u istraživanjima: prepoznavanje nalazišta, iskopavanje, snimanje, dokumentiranje, zaštita nalazišta, i, na kraju, njegova prezentacija (predstavljanje javnosti). O nekima od najznačajnijih arheoloških otkrića učit ćeš ove godine: otkriće Pompeja, kamena iz Rosette, Tutankhamonovog groba, spilje Lascaux, Lucy i još o mnogim drugima.
Antropologija je znanost koja proučava čovjeka, njegov razvoj i širenje te povezane društvene i kulturne pojave. Riječ antropologija dolazi od grčke riječi antropos (čovjek ili onaj koji gleda prema gore). Znanstvenici koji se bave antropologijom nazivaju se antropolozi. Glavni cilj antopologa je odgovoriti na pitanje što znači biti čovjek. Antropološka istraživanja iznimno su nam korisna u shvaćanju života ljudi u prapovijesti i starome vijeku, ali i u drugim povijesnim razdobljima.