Disanje (mjerenje, bilježenje)
Uvod
Poznato je da sisavci imaju razvijene dišne organe i dišu plućima. Znači li to da jednostavniji organizmi koji nemaju razvijene dišne organe ne dišu? Prisjetite se što ste o tome učili na satu biologije. Zanimljivosti o načinima disanja pročitajte klikom na karticu.
Poznato je da sisavci imaju razvijene dišne organe i dišu plućima.
Znači li to da jednostavniji organizmi koji nemaju razvijene dišne organe ne dišu?
Prisjetite se što ste o tome učili na satu biologije.
Kliknite na karticu.
Pročitajte zanimljivosti o načinima disanja.
Jeste li znali?
O staništu na kojem neka vrsta živi, ovisi i koje će ona organe za disanje imati budući da se svaka vrsta prilagođava svom okolišu.
Sisavci (uključujući i morske sisavce), ali i ptice, gmazovi i vodozemci imaju pluća i njima dišu, no razlikuju se po razvijenosti pluća. Pluća su najrazvijenija u sisavaca, a vodozemci imaju najmanje razvijena pluća, stoga osim plućima dišu i preko vlažne kože.
Vodeni beskralježnjaci (školjkaši, rakovi, glavonošci) dišu putem škrga kao i ribe.
No, nemaju sve životinjske vrste pluća, već se disanje odvija na druge načine. Kukci i pauci dišu preko sustava cjevčica koje nazivamo uzdušnicama koje se otvaraju na površini tijela, dok gujavice dišu preko kože putem difuzije.
Jeste li znali?
Svaka se vrsta prilagođava svom okolišu.
Koje će organe za disanje vrsta imati ovisi o staništu.
Sisavci (uključujući i morske sisavce), ptice, gmazovi i vodozemci imaju pluća i njima dišu.
Razlikuju se po razvijenosti pluća.
Pluća su najrazvijenija u sisavaca.
Vodozemci imaju najmanje razvijena pluća.
Stoga oni dišu i preko vlažne kože (osim plućima).
Vodeni beskralježnjaci (školjkaši, rakovi, glavonošci) dišu putem škrga kao i ribe.
Nemaju sve životinjske vrste pluća.
Kod tih vrsta disanje se odvija na druge načine.
Kukci i pauci dišu preko sustava cjevčica.
Njih nazivamo uzdušnicama.
Otvaraju se na površini tijela.
Gujavice dišu preko kože putem difuzije.
Anatomija i fiziologija dišnog sustava
Nosom i ustima započinje dišni sustav u koji zrak ulazi, prolazi kroz ždrijelo i grkljan, ulazi u dušnik, a zatim ulazi u pluća. Kliknite na točke na slici i ponovite anatomske dijelove dišnog sustava.
Nosom i ustima započinje dišni sustav.
U njega ulazi zrak.
Prolazi kroz ždrijelo i grkljan.
Ulazi u dušnik.
Zatim ulazi u pluća.
Kliknite na točke na slici.
Ponovite anatomske dijelove dišnog sustava.
Dišni sustav ima važnu životnu ulogu – izmjenu kisika i ugljikovog dioksida koja se odvija u plućima, točnije u alveolama. Alveole su obložene bogatom kapilarnom mrežom što omogućuje izmjenu plinova. Ugljikov dioksid prelazi iz krvi u alveole te se izdiše kroz usta ili nos, dok udahnuti kisik ulazi iz alveola u krv preko kapilarne mreže alveola. Krv zatim iz pluća kroz plućne vene dolazi do lijeve pretklijetke, zatim lijeve klijetke iz koje kroz aortu biva istisnuta u ostatak tijela.
Dišni sustav ima važnu životnu ulogu – izmjenu kisika i ugljikovog dioksida.
Odvija se u plućima, točnije u alveolama.
Alveole su obložene bogatom kapilarnom mrežom.
To omogućuje izmjenu plinova.
Ugljikov dioksid prelazi iz krvi u alveole.
Izdiše se kroz usta ili nos.
Udahnuti kisik ulazi iz alveola u krv preko kapilarne mreže alveola.
Krv zatim iz pluća kroz plućne vene dolazi do:
- lijeve pretklijetke
- zatim lijeve klijetke iz koje kroz aortu biva istisnuta u ostatak tijela.
Pokreti pluća i prsnog koša pri inspiriju i ekspiriju
Disanje ima dvije faze: inspirij ili udisanje pri čemu zrak ulazi u pluća i ekspirij ili izdisanje pri čemu zrak izlazi iz pluća. Osim pluća i dišnih puteva za disanje su potrebni dijafragma i međurebreni mišići te drugi mišići koji pomažu u disanju tako da podižu rebra. Rad mišića potreban je za stvaranje razlike tlakova u dišnim putevima kako bi se omogućilo strujanje zraka.
Disanje ima 2 faze:
- inspirij ili udisanje pri čemu zrak ulazi u pluća
- ekspirij ili izdisanje pri čemu zrak izlazi iz pluća.
Osim pluća i dišnih puteva za disanje su potrebni:
- dijafragma
- međurebreni mišići
- drugi mišići koji pomažu u disanju tako da podižu rebra.
Rad mišića potreban je za stvaranje razlike tlakova u dišnim putevima.
Tako se omogućuje strujanje zraka.
Disanje je automatska radnja koju kontrolira centar za disanje u produženoj moždini.
Disanje je automatska radnja.
Kontrolira ga centar za disanje u produženoj moždini.
Regulator disanja je ugljikov dioksid. Kemoreceptori u tjelesnim tekućinama registriraju povišenu razinu ugljikova dioksida te šalju signale produženoj moždini.
Regulator disanja je ugljikov dioksid.
Kemoreceptori u tjelesnim tekućinama registriraju povišenu razinu ugljikova dioksida.
Šalju signale produženoj moždini.
Disanje
Promatranje parametara disanja
Medicinska sestra/tehničar kod bolesnika procjenjuje frekvenciju disanja, ritam, način i dubinu disanja, zvukove pri disanju, simetričnost prsnog koša pri disanju, upotrebu pomoćne dišne muskulature te boju i promjene na koži.
Medicinska sestra/tehničar kod bolesnika procjenjuje:
- frekvenciju
- ritam
- način i dubinu disanja
- zvukove pri disanju
- simetričnost prsnog koša pri disanju
- upotrebu pomoćne dišne muskulature
- boju i promjene na koži.
Frekvencija disanja
Normalna frekvencija disanja (eupneja) za odraslu osobu je 12 do 20 udisaja u minuti. Disanje može biti ubrzano (tahipneja) ili usporeno (bradipneja), a prestanak disanja naziva se apneja.
Normalna frekvencija disanja (eupneja) za odraslu osobu je 12 do 20 udisaja u minuti.
Disanje može biti:
- ubrzano (tahipneja)
- usporeno (bradipneja).
Prestanak disanja naziva se apneja.
Tahipneja
Više od 20 do 24 udisaja u minuti.
Javlja se kod povećane tjelesne aktivnosti, uzbuđenja, boli, porasta tjelesne temperature, kod krvarenja te bolesti kao što su pneumonija, emfizem pluća, razne kardiovaskularne bolesti i upala bubrega.
Bradipneja
Manje od 12 udisaja u minuti.
Javlja se primjerice kod krvarenja unutar lubanje, kod primjene opioida.
Tahipneja
Više od 20 do 24 udisaja u minuti.
Javlja se kod:
- povećane tjelesne aktivnosti
- uzbuđenja
- boli
- porasta tjelesne temperature
- kod krvarenja
- bolesti kao što su pneumonija, emfizem pluća
- razne kardiovaskularne bolesti
- upala bubrega.
Bradipneja
Manje od 12 udisaja u minuti.
Javlja se primjerice:
- kod krvarenja unutar lubanje
- kod primjene opioida.
Dubina i način disanja
Osoba može disati duboko i plitko. Pri svakom inspiriju obično u pluća ulazi oko 500 ml zraka što se naziva respiracijskim volumenom. Ukoliko je disanje duboko naziva se hiperpneja, a ukoliko je disanje plitko nazivamo ga hipopneja.
Osoba može disati duboko i plitko.
Pri svakom inspiriju obično u pluća ulazi oko 500 ml zraka.
To naziva respiracijskim volumenom.
Ukoliko je disanje duboko, naziva se hiperpneja.
Ukoliko je disanje plitko, nazivamo ga hipopneja.
Ritam disanja
Normalan ritam disanja podrazumijeva redovite cikluse inspirija i ekspirija s time da je ekspirij nešto duži od inspirija te se između inspirija i ekspirija javlja kratka stanka.
Kod bolesnika s metaboličkom acidozom te dijabetičkom ketoacidozom dolazi do ubrzanog i dubokog disanja koje se naziva Kussmaulovo disanje.
Periodično disanje u kojem nakon kratke apneje dolazi do najprije plitkih i jedva primjetnih udisanja koji prelaze u sve dublje i brže disanje, a nakon toga dubina i brzina disanja ponovno opadaju sve do apneje prisutno je kod bolesnika na kraju života te kod bolesnika s ozljedom mozga ili zatajenjem lijeve klijetke srca, a naziva se Cheyne-Stokesovo disanje.
Normalan ritam disanja podrazumijeva redovite cikluse inspirija i ekspirija.
Ekspirij je nešto duži od inspirija.
Između enspirija i ekspirija javlja kratka stanka.
Kod bolesnika s metaboličkom acidozom te dijabetičkom ketoacidozom dolazi do ubrzanog i dubokog disanja.
Ono se naziva Kussmaulovo disanje.
Periodično disanje u kojem nakon kratke apneje dolazi do:
- najprije plitkih i jedva primjetnih udisanja
- koji prelaze u sve dublje i brže disanje
- nakon toga dubina i brzina disanja ponovno opadaju sve do apneje
prisutno je kod bolesnika na kraju života, s ozljedom mozga ili zatajenjem lijeve klijetke srca.
Naziva se Cheyne-Stokesovo disanje.
Simetričnost prsnog koša
Medicinska sestra/tehničar promatra prednju stranu prsnog koša bolesnika prilikom disanja kako bi se uočila eventualna odstupanja u simetričnosti pokreta prsnog koša.
Kod traume prsnog koša vidljivo je paradoksalno gibanje prsnog koša (kod inspirija je vidljiv kolaps jednog dijela prsnog koša, dok je kod ekspirija vidljivo širenje tog dijela prsnog koša).
Medicinska sestra/tehničar promatra prednju stranu prsnog koša bolesnika prilikom disanja.
Tako se uočavaju odstupanja u simetričnosti pokreta prsnog koša.
Kod traume prsnog koša vidljivo je paradoksalno gibanje prsnog koša:
- inspirij - kolaps jednog dijela prsnog koša
- ekspirij - širenje tog dijela prsnog koša.
Pneumotoraks
Korištenje pomoćne dišne muskulature
Medicinska sestra/tehničar promatrajući bolesnika treba utvrditi upotrebu pomoćne dišne muskulature pri disanju.
Medicinska sestra/tehničar promatrajući bolesnika treba utvrditi upotrebu pomoćne dišne muskulature pri disanju.
Zvukovi pri disanju
Disanje može biti praćeno različitim zvukovima.
Hrkanje se javlja u snu kada osoba spava na leđima, a jezik padne na dno usne šupljine.
Stridor se javlja kod djelomične opstrukcije grkljana ili dušnika kao visokofrekventan zvuk.
Hropci nastaju radi nakupljanja sekreta u dišnim putevima kojeg bolesnik ne može iskašljati.
Krkljanje se javlja u slučaju pojave tekućine u dišnim putevima.
Hrkanje
Disanje može biti praćeno različitim zvukovima.
Hrkanje se javlja u snu kada:
- osoba spava na leđima
- jezik padne na dno usne šupljine.
Stridor se javlja kod djelomične opstrukcije grkljana ili dušnika kao visokofrekventan zvuk.
Hropci nastaju radi nakupljanja sekreta u dišnim putevima kojeg bolesnik ne može iskašljati.
Krkljanje se javlja u slučaju pojave tekućine u dišnim putevima.
Izgled kože
Na koži bolesnika promatraju se boja, kožne lezije i ožiljci. Uz kožu potrebno je pregledati boju jezika, usana i noktiju kako bi se utvrdilo postoji li cijanoza.
Na koži bolesnika promatraju se:
- boja
- kožne lezije
- ožiljci.
Uz kožu potrebno je pregledati boju jezika, usana i noktiju.
Tako se utvrđuje postoji li cijanoza.
Pulsna oksimetrija
Pulsna oksimetrija podrazumijeva neinvazivno praćenje zasićenosti hemoglobina kisikom u krvnim kapilarama. Mjeri se pomoću pulsnog oksimetra koji se stavlja na vršak prsta na ruci ili nozi, usnu školjku ili na distalni dio stopala kod male djece. Normalna zasićenost hemoglobina kisikom (SpO2) iznosi 95 do 99 %. SpO2 manje od 95 % upućuje na hipoksiju.
Pulsna oksimetrija podrazumijeva neinvazivno praćenje zasićenosti hemoglobina kisikom u krvnim kapilarama.
Mjeri se pomoću pulsnog oksimetra.
On se stavlja na:
- vršak prsta na ruci ili nozi
- usnu školjku
- na distalni dio stopala kod male djece.
Normalna zasićenost hemoglobina kisikom (SpO2) iznosi 95 do 99 %.
SpO2 manje od 95 % upućuje na hipoksiju.
Medicinska sestra/tehničar treba poznavati određene čimbenike koji mogu dovesti do pogrešne vrijednosti saturacije kisikom.
Medicinska sestra/tehničar treba poznavati određene čimbenike koji mogu dovesti do pogrešne vrijednosti saturacije kisikom.
Završetak
Provedite istraživački zadatak prema navedenim uputama.
Provedite istraživački zadatak prema navedenim uputama.