Zdravstvena njega kirurških bolesnika – opća

Kirurgija je grana medicinske znanosti koja se bavi proučavanjem, liječenjem bolesti i ozljeda primjenom kirurških metoda. U općim i županijskim bolnicama postoje kirurški odjeli općih i užih specijalnosti unutar službe za kirurške bolesri, a klinike i zavodi specijaliziranih djelatnosti kirurgije nalaze se unutar kliničkih bolnica i kliničkih bolničkih centara. U sklopu objedinjenog hitnog prijema nalazi se organizacijska jedinica hitni kirurški prijem gdje se procjenjuju, obrađuju i liječe ozljede i druga hitna kirurška stanja. Teške ozljede najčešće su posljedica prometnih nesreća te ozljeda na radu. Aseptičan način rada na kirurškim odjelima podrazumijeva higijensko/kiruško pranje ruku, upotrebu sterilnih rukavica, instrumenata i materijala prilikom medicinsko-tehničkih postupaka poštivajući pet pravila asepse. Za svaki korišteni instrument odnosno pribor je potrebno nakon upotrebe provesti mehaničku i kemijsku dezinfekciju te sterilizirati prema protokolu ustanove. Poslijeoperacijske bolničke infekcije jesu infekcije koje su nastale u periodu do mjesec dana nakon kirurškog zahvata ili u periodu od godinu dana ukoliko se prilikom kiruruškog zahvata provodila ugradnja implantanta. Sigurnost bolesnika važan je segment u pružanju kvalitetne zdravstvene skrbi te ima za cilj prevenciju rizika i njihovo potpuno uklanjanje, odnosno prevenciju pogrešaka i neželjenih događaja koji se javljaju tijekom procesa pružanja zdravstvenih usluga bolesniku koji leži na kirurškom odjelu. 

Na kirurški odjel primaju se bolesnici kojima je potrebno kirurško liječenje. Svaka hospitalizacija za bolesnike predstavlja neizvjesnost, stanje stresa, iščekivanje i nadu prema uspješnom izlječenju. Prijem na kirurški odjel može biti planirani (elektivni) ili hitni; ovisno o stanju bolesnika i postojećoj indikaciji za kirurški zahvat. Indikaciju za kirurškim liječenjem postavlja liječnik. Postavljanjem indikacije za kirurški zahvat započinje prijeoperacijska priprema bolesnika. Indikacije za kirurški zahvat mogu biti apsolutne i relativne, a s obzirom na svrhu kirurški zahvat može se izvoditi u dijagnostičke ili terapijske svrhe, u svrhu ublažavanja simptoma i znakova bolesti (palijativna svrha), u svrhu poboljšanja funkcionalne sposobnosti bolesnika te u kozmetičke svrhe. Svaki kirurški zahvat, bez obzira na indikaciju i opsežnost, nosi određeni rizik za samog bolesnika. Čimbenici koji utječu na pojavu rizika za izvođenje kirurškog zahvata i tijek poslijeoperacijskog oporavka bolesnika su: dob, nutritivni status, kronične bolesti, disbalans tekućina i elektrolita, kardiovaskularne i respiratorne bolesti, bolesti jetre i bubrega, bolesti ovisnosti te anksioznost bolesnika. Broj i vrsta prisutnih čimbenika rizika utječu na trajanje i opseg prijeoperacijske pripreme, vrstu anestezije te duljinu poslijeoperacijskog oporavka. 

Edukacija i informiranje pacijenta o potrebnom operacijskom zahvatu započinje od trenutka postavljanja indikacije za operacijski zahvat. Pacijent pristanak daje dobrovoljno i bez prisile, a obuhvaća operacijski zahvat, prijeoperacijske dijagnostičke pretrage i prijeoperacijsku pripremu. Psihološka priprema bolesnika podrazumijeva edukaciju bolesnika koja mora biti prilagođena dobi bolesnika, vrsti operacijskog zahvata i kognitivnom statusu bolesnika. Važno je prenijeti bolesniku informacije o položaju u krevetu nakon operacijskog zahvata, mogućoj medikamentoznoj i analgetskoj terapiji, mogućoj drenaži, elastičnim zavojima/kompresijskim čarapama, uređajima za nadzor, načinu komunikacije sa zdravstvenim osobljem, mogućim bolovima i poslijeoperacijskim poteškoćama. Fizička priprema bolesnika za operacijski zahvat obuhvaća niz laboratorijskih, radioloških i drugih pretraga, adekvatnu prehranu i pripremu probavnog trakta uz karenciju od hrane i čišćenje crijeva  te pripremu operacijskog polja brijanjem operacijskog polja uz provođenje osobne higijene. Osim klasičnih kirurških zahvata provode se i minimalno invazivni kirurški zahvati pomoću endoskopskih kirurških instrumenata i optičkih pomagala. Prednost takvih zahvata je manja trauma tkiva, brži oporavak bolesnika i manji broj dana bolničkog liječenja. Intervencije medicinske sestre dan prije operacijskog zahvata obuhvaćaju postupke kontrole medicinske i sestrinske dokumetacije, vađenje uzoraka krvi za laboratorijske i transfuzijske pretrage, osobnu higijenu bolesnika te primjenu premedikacije prema odredbi liječnika. Na dan operacijskog zahvata slijedi kontrola medicinske i sestrinske dokumentacije, kontrola vitalnih znakova, priprema operacijskog polja uz tuširanje/kupanje bolesnika, primjena premedikacije i antimikrobne profilakse te transport bolesnika u operacijsku salu.

Anestezija je medicinska metoda koja primjenom anestetika i drugih lijekova dovodi do depresije središnjeg ili perifernog živčanog sustava čime se postiže analgezija, gubitak svijesti uz amneziju i mišićnu relaksaciju. Anestezija može biti opća, regionalna i lokalna. Rizik za nastanak komplikacija od anestezije povećava se kod dugotrajnih i hitnih kirurških zahvata, u pretilih bolesnika, bolesnika starije životne dobi te prilikom primjene anestezije za vrijeme porođaja. Medicinska sestra/tehničar kao dio anesteziološkog tima sudjeluje u skrbi bolesnika tijekom pripreme za operacijski zahvat, za vrijeme operacijskog zahvata i nakon operacijskog zahvata u jedinici za poslijeanestezijsku skrb. Priprema medicinske sestre/tehničara instrumentarke/a za kirurški zahvat obuhvaća postupke kirurškog pranja ruku, oblačenje sterilne odjeće te pripremu prostora, odnosno stola za instrumetiranje i stola za instrumente s potrebnim instrumentima i priborom za izvođenje kirurškog zahvata. Pozicioniranje bolesnika za kirurški zahvat obuhvaća premještanje, stabilizaciju bolesnika i osiguravanje sigurnog i pravilnog položaja za izvođenje kirurškog zahvata. Kirurško pranje ruku provodi se prije operacijskog zahvata nakon čega slijedi utrljavanje alkoholnog antiseptika. Sterilna odjeća oblači se uz poštivanje pravila asepse nakon kirurškog pranja ruku, nakon čega slijedi navlačenje sterilnih rukavica. Prilikom izvođenja operacijskog zahvata upotrebljavaju se kirurški instrumenti izrađeni od nehrđajućeg čelika, a njihov odabir ovisi o vrsti kirurškog zahvata, dijelu tijela i organima koji će biti obuhvaćeni u izvođenju kirurškog zahvata. 

Rana je prekid kontinuiteta kože i njezinih slojeva uzrokovan traumom ili planiranim kirurškim putem. Povrede izazvane traumom prema stanju kože možemo podijeliti na otvorene ili zatvorene. Nakon nastanka rane započinje proces cijeljenja rane koji se odvija u četiri faze, a cijeljenje rane može biti primarno i sekudarno. Šivanje rane u kirurgiji je proces kojim se pomoću kirurškog konca približava tkivo i rubovi rane u svrhu cijeljenja rane. Primarna obrada rane je kirurški postupak sigurnog zatvaranja rane unutar 6 - 8 h sati nakon nastanka traume nakon čega se primjenjuje primarni, odgođeni ili sekundarni šav rane. Da bi cijeljenje rane imali pod kontrolom, potrebno je redovito previjanje rane. Za previjanje rane koriste se kirurški instrumenti i zavojni materijal. Previjanje rane može biti sterilno i čisto. Trijaža previjanja rana na kirurškom odjelu znači da se neinficirane rane previjaju među prvima na odjelu, a za kraj se ostavljaju rane kod kojih se sumnja na infekciju i rane s potvrđenom infekcijom kako ne bi došlo do prijenosa infekcije unutar kirurškog odjela. Neinficirana i čista kirurška rana nema nikakvih patoloških promjena, a inficiranu kiruršku ranu karakterizira crvenilo, sekrecija, neravni rubovi rane te rana cijeli duže od očekivanog vremena. Za previjanje rane potrebno je pripremiti bolesnika, prostor, osoblje i pribor. Ovisno o statusu rane pripremaju se dodatni zavoji, materijali i otopine koji su najprikladniji za tretiranjei previjanje rane.

Drenaža je postupak evakuacije nakupljenog sekreta i ekskreta iz rane, organa ili tjelesnih šupljina. Dren je svako sredstvo koje omogućuje što bolje istjecanje tjelesnih sekreta ili ekskreta (seruma, krvi, gnoja, žuči, mokraće itd.) iz tjelesnih šupljina, prostora, rane ili šupljina koje su upalno promjenjene i ispunjene sadržajem. Drenaža može biti postavljena u svrhu liječenja i ublažavanja simptoma (terapijska) ili u svrhu prevencije moguće infekcije (profilaktička). Sama drenaža provodi se dok postoji sadržaj koji je potrebno evakuirati pazeći na funkcionalnost samog drena. Razlikujemo otvorenu i zatvorenu drenažu te aktivnu i pasivnu drenažu. Sestrinskim intervencijama u bolesnika s drenažom želi se postići ublažavanje/otklanjanje boli i drugih simptoma, prevencija lokalnih komplikacija (krvarenje, infekcija, dehiscencija rane), što ranija mobilnost bolesnika te sprečavanje komplikacija dugotrajnog mirovanja.

Poslijeoperacijska zdravstvena njega je vrlo važan period za svakog bolesnika iza operacijskog zahvata, te je njezin cilj što prije postići potpuni oporavak bolesnika i vratiti njegovu samostalnost u obavljanju svakodnevnih aktivnosti. Rana poslijeoperacijska zdravstvena njega započinje premještajem bolesnika iz operacijske sale u poslijeoperacijsku jedinicu za oporavak (Recovery room). Poslijeoperacijska jedinica za oporavak je jedinica koja se nalazi u sklopu operacijskog bloka, neposredno uz operacijske dvorane. Po završetku operacije i samim boravkom u poslijeoperacijskoj jedinici za oporavak, radi se evaluacija provedenih postupaka zdravstvene njege i planiraju sve aktivnosti neposredno nakon dolaska na kirurški odjel ili u u kiruršku jedinicu intenzivnog liječenja. Indikacije za premještaj u kiruršku jedinicu intenzivnog liječenja su složeni kirurški zahvati, politraume, transplantacije organa, septična stanja, duboke i opsežne opekline. Zdravstvena njega nakon operacijskih zahvata usmjerena je na prepoznavanje poslijeoperacijskih poteškoća te njihovo umanjivanje i otklanjanje. Poslijeoperacijske poteškoće (mučnina i povraćanje, bol, abdominalna distenzija, štucavica, žeđ te poteškoće s mokrenjem) su stanja iza operacijskih zahvata koja neposredno ne ugrožavaju bolesnikov život, ali znatno utječu na njegov poslijeoperacijski tijek. U poslijeoperacijskom periodu mogu se javiti lokalne (dehiscencija, krvarenje, infekcija) i opće komplikacije, koje usporavaju oporavak od same traume i operacijskog zahvata, produljuju hospitalizaciju i znatno utječu na psihofizičko stanje bolesnika. Opće komplikacije su respiratorne komplikacije, šok, venska tromboza i plućna embolija, zračna embolija, akutna renalna insuficijencija i DIK (diseminirana intravaskularna koagulacija).

Transfuzija krvi je medicinski postupak kojim se bolesniku daje puna krv ili njezini pripravci (eritrociti, trombociti i krvna plazma) ljudskog porijekla u svrhu liječenja. Transfuziju s obzirom na izvor dijelimo na homolognu i autolognu. Krv može darivati svaki čovjek dobrog općeg zdravstvenog stanja koji zadovoljava sve uvjete za dobrovoljno darivanje krvi. Krv ne smiju davati osobe koje boluju od akutne ili kronične bolesti, uzimaju antibiotike ili neke druge lijekove, neispavane osobe, osobe koje su na dugotrajnoj dijeti i osobe s rizičnim ponašanjem. Primjenu krvi i krvnih pripravaka određuje liječnik. Odredba ovisi o indikaciji, stanju bolesnika, krvnim nalazima, komorbiditetima. Bolesnik mora pristati na transfuzijsko liječenje, a nakon pristanka slijede aktivnosti vezane za sigurnu primjenu krvnog pripravka. Transfuzijska reakcija može se javiti u bilo kojeg bolesnika koji prima krv ili krvni pripravak. Rane transfuzijske reakcije javljaju se u bolesnika za vrijeme transfuzije krvi/krvnog pripravka ili neposredno nakon završetka transfuzije. Kasne transfuzijske reakcije javljaju se najranije 24 sata nakon primjene transfuzije do nekoliko tjedana, mjeseci ili godina.

Nutritivne potrebe zdrave odrasle osobe u mirovanju iznose oko 2000 kalorija dnevno. Nakon operacijskog zahvata potreba se povećava za 10-30%, što otprilike iznosi od 2200-2500 kalorija. Nutritivno stanje bolesnika je važan čimbenik koji uvelike utječe na poslijeoperacijski ishod i oporavak od bolesti. Prije odluke o nutritivnoj potpori potrebno je provesti procjenu nutritivnog statusa. Dijeta je način prehrane bolesnika koju pripisuje liječnik, a karakterizirana je djelomičnim suzdržavanjem ili potpunim isključivanjem određene hrane ili obogaćivanjem prehrane određenim makro/mikronutrijentima. Uvođenjem dijete, promjene u prehrani mogu biti kvalitativne ili kvantitativne. Dijeta može biti tekuća, puna tekuća i kašasta. Poslijeoperacijska prehrana bolesnika ovisi o mjestu operacijskog zahvata i etiologiji same bolesti i potrebe za operacijskim zahvatom. Nakon operacijskog zahvata na probavnom sustavu, bolesnik je na parenteralnoj prehrani i nema unosa tekućine ni hrane na usta. Ovisno o mjestu operacijskog zahvata i stanju bolesnika, liječnik odlučuje o daljnjem načinu i vrsti prehrane. 

Pružanje prve pomoći unesrećenoj osobi ponekad je od presudne važnosti u spašavanju života. Postupak na mjestu nesreće odvija se prema protokolima koji jasno definiraju svaki korak u postupanja. Procjena sigurnosti mjesta nesreće započinje u trenutku primanja poziva, a unesrećenoj osobi se ne pristupa prije nego li se identificiraju i uklone opasnosti na mjestu nesreće. Trijaža je postupak kojim se unesrećena osoba, odnosno bolesnik procjenjuje i klasificira prema vrsti prisutne ozljede/stanja i prema stupnju hitnosti. ABCDE pristup je strukturirani pristup brze procjene stanja unesrećene osobe. Postupak osnovnih mjera održavanja života indiciran je kod svih osoba koje ne reagiraju, ne dišu i nemaju puls. Mjere naprednog održavanja života standardizirani su postupci koji se primjenjuju u liječenju osobe s iznenadnim zastojem srca. Osobu koja je pretrpjela neki vid ozljede ili je u nje došlo do pogoršanja stanja koje joj potencijalno ugrožava život potrebno je u što kraćem vremenu transportirati u bolnicu. Kao član tima hitne medicinske pomoći medicinska sestra/tehničar je uključen/a u izvanbolničko hitno zbrinjavanje unesrećenenih ili bolesnih osoba na mjestu nesreće/intervencije, njihov hitni transport u zdravstvenu ustanovu te primopredaju bolničkom timu hitne medicinske pomoći. 

Utapanje je proces koji uzrokuje primarni poremećaj disanja zbog začepljenja dišnih puteva tekućinom. Razlikujemo suho i mokro utapanje. Hipertermija je stanje tijela kod kojeg dolazi do povišenja tjelesne temperature zbog nekontroliranog povećanja stvaranja topline poremećaja distribucije ili ekstremne  temperature okoliša. Hipotermija je još jedno stanje organizma s kojim se upoznajete, a to je stanje snižene unutarnje tjelesne temperature ispod 35ºC. Sve intervencije kod osobe s hipertermijom ili hipotermijom ovise o uzroku, dobi, komorbiditetima, trajanju hipertermije ili hipotermije i brzini grijanja ili hlađenja tijela. Strujni udar nastaje kad se cijelo tijelo ili dio tijela uključi u strujni krug, a ozljede koje mogu pri tome nastati ovise o zahvaćenosti vitalnih organa. Akutno otrovanje je stanje koje nastaje unosom otrova u organizam što za posljedicu ima razvoj funkcijskih i anatomskih poremećaja organa, organskih sustava i organizma u cjelini. Dekompresijska bolest najpoznatija je ronilačka bolest koja nastaje kad osoba iz uvjeta povišenog zračnog tlaka u kratkom vremenu prijeđe u područje normalnog tlaka. Radijacijska bolest predstavlja skup simptoma koji se pojavljuju u organizmu kao posljedica izlaganja ionizacijskom zračenju, a bolest je ozbiljnija što su doza ozračenja i površina tijela izloženog zračenju veće.