Napredno održavanje života (Advanced Life Support, ALS)
Uvod
Kliknite na karticu i pročitajte neke zanimljivosti o defibrilaciji.
Zatim kliknite na brojeve i ponovite anatomsku građu srca.
Jeste li znali?
- Prva uspješna defibrilacija srca zabilježena je 1947. godine u 14-godišnjeg dječaka za vrijeme otvorene operacije srca. Izveo ju je američki kirurg Claud Beck.
- Paul Zoll izveo je 1956. godine prvu vanjsku defibrilacija srca.
- Prvi automatski defibrilator predstavljen je 1978. godine.
Jeste li znali?
- Prva uspješna defibrilacija srca zabilježena je 1947. godine. Primijenjena je u 14-godišnjeg dječaka za vrijeme otvorene operacije srca. Defibrilaciju je proveo američki kirurg Claud Beck.
- Paul Zoll izveo je 1956. godine prvu vanjsku defibrilaciju srca.
- Prvi automatski defibrilator predstavljeni je 1978. godine.
Cirkulacija krvi kroz organizam određena je srčanim radom. Cirkulacijski sustav dijeli se na veliki krvotok (sistemna cirkulacija) i mali krvotok (plućna cirkulacija). Veliki krvotok opskrbljuje sva tkiva u tijelu osim pluća. Započinje u lijevoj klijetki srca iz koje se krv prilikom sistole potiskuje u aortu te pomoću njezinih ogranaka kola po cijelom tijelu te pomoću kapilara dolazi do najmanjih struktura (stanica) gdje dolazi do izmjene plinova i hranjivih tvari. Krv bogata ugljikovim dioksidom i štetnim tvarima spajanjem kapilara prelazi u venski sustav te se skuplja u gornjoj i donjoj šupljoj veni pomoću kojih se vraća u desnu pretklijetku srca. Kontrakcijom desne pretklijetke venska krv ulazi u desnu klijetku gdje započinje mali krvotok. Kontrakcijom desne klijetke krv ulazi u arterijsko deblo koje se grana na dvije plućne arterije koje ulaze u pluća te se granaju na manje arterije sve do kapilara. Između kapilara i alveola u plućima dolazi do izmjene plinova i hranjivih tvari te se iz pluća pomoću plućnih vena vraća prema srcu oksigenirana krv.
Cirkulacija krvi kroz organizam određena je srčanim radom.
Cirkulacijski sustav djeli se na
- veliki krvotok (sistemna cirkulacija) i
- mali krvotok (plućna cirkulacija).
Veliki krvotok opskrbljuje sva tkiva u tijelu osim pluća.
Započinje u lijevoj klijetki srca iz koje se krv prilikom sistole potiskuje u aortu.
Pomoću aortinih ogranaka kola po cijelom tijelu.
Pomoću kapilara krv dolazi do najmanjih struktura (stanica).
U stanicama dolazi do izmjene plinova i hranjivih tvari.
Krv bogata ugljikovim dioksidom i štetnim tvarima spajanjem kapilara prelazi u venski sustav.
Skuplja se u gornjoj i donjoj šupljoj veni pomoću kojih se vraća u desnu pretklijetku srca.
Kontrakcijom desne pretklijetke venska krv ulazi u desnu klijetku gdje započinje mali krvotok.
Kontrakcijom desne klijetke krv ulazi u arterijsko deblo.
Arterijsko deblo se grana na dvije plućne arterije koje ulaze u pluća.
U plućima se arterije granaju na manje arterije sve do kapilara.
Između kapilara i alveola u plućima dolazi do izmjene plinova i hranjivih tvari.
Iz pluća se pomoću plućnih vena prema srcu vraća oksigenirana krv.
Napredno održavanje života (AED-engl.automated external defibrillator)
Mjere naprednog održavanja života (ALS) standardizirani su postupci koji se primjenjuju u liječenju osobe s iznenadnim zastojem srca. Uključuju mjere osnovnog održavanja života (BLS) i napredne mjere održavanja života.
Najvažnije mjere koje povećavaju vjerojatnost preživljavanja osobe sa srčanim zastojem jesu rana defibrilacija kod prisutne ventrikularne fibrilacije/tahikardije bez pulsa i visokokvalitetna, rana i neprekinuta masaža srca. Sekundarne mjere koje se također primjenjuju kod naprednog održavanja života jesu napredno održavanje dišnog puta, otvaranje perifernog venskog puta, primjena lijekova, identifikacija reverzibilnih čimbenika, njihovo zbrinjavanje i dr.
Kompresije prsnog koša
Mjere naprednog održavanja života (ALS) standardizirani su postupci koji se primjenjuju u liječenju osobe s iznenadnim zastojem srca. Uključuju
- mjere osnovnog održavanja života (BLS)
- napredne mjere održavanja života.
Najvažnije mjere koje povećavaju vjerojatnost preživljavanja osobe sa srčanim zastojem jesu
- rana defibrilacija kod prisutne ventrikularne fibrilacije/tahikardije bez pulsa
- visokokvalitetna, rana i neprekinuta masaža srca.
Sekundarne mjere koje se također primjenjuju kod naprednog održavanja života jesu
- napredno održavanje dišnog puta
- otvaranje perifernog venskog puta
- primjena lijekova
- identifikacija reverzibilnih čimbenika, njihovo zbrinjavanje i dr.
Identifikacija zastoja srca unesrećene osobe i započinjanje mjera održavanja života
Inicijalne mjere koje se provode kod unesrećene osobe/bolesnika neposredno nakon srčanog zastoja jesu procjena unesrećene osobe/bolesnika primjenom ABCDE pristupa, kontrolirana oksigenacija i ventilacija, praćenje 12-kanalnog EKG-a, identifikacija reverzibilnih uzroka i njihovo zbrinjavanje te kontrola tjelesne temperature.
Inicijalne mjere koje se provode kod unesrećene osobe/bolesnika neposredno nakon srčanog zastoja jesu
- procjena unesrećene osobe/bolesnika primjenom ABCDE pristupa
- kontrolirana oksigenacija i ventilacija, praćenje 12-kanalnog EKG-a
- identifikacija reverzibilnih uzroka i njihovo zbrinjavanje
- kontrola tjelesne temperature.
Procjena ritma unesrećene osobe/bolesnika i rana defibrilacija
Prilikom provođenja mjera osnovnog održavanja života (BLS) planiraju se daljnji postupci usmjereni održavanju života unesrećene osobe/bolesnika koji će uslijediti za vrijeme prekidanja kardiopulmonalne reanimacije (KPR). Za vrijeme provođenja BLS-a važna je procjena srčanog ritma te je prioritet donošenje odluke da li je postojeći srčani ritam za defibrilaciju ili ne.
Prilikom provođenja mjera osnovnog održavanja života (BLS) planiraju se daljnji postupci.
Daljnji postupci su usmjereni održavanju života unesrećene osobe/bolesnika.
Ovi postupci će uslijediti za vrijeme prekidanja kardiopulmonalne reanimacije (KPR).
Za vrijeme provođenja BLS-a važna je procjena srčanog ritma.
Procjena srćanog ritma je prioritet u donošenju odluke da li je postojeći srčani ritam za defibrilaciju ili ne.
Srčani ritmovi koji su za defibrilaciju
Srčani ritmovi koji nisu za defibrilaciju
Zbrinjavanje unesrećene osobe/bolesnika s prisutnim ritmom za defibrilaciju
Primjena elektro-šoka pomoću defibrilatora
Zbrinjavanje unesrećene osobe/bolesnika s prisutnim srčanim ritmom koji se ne defibrilira
Kada se utvrdi postojanje ritma koji se ne defibrilira kod unesrećene osobe/bolesnika, potrebno je:
- nastaviti s izvođenjem KPR-a
- uspostaviti periferni venski put i primijeniti lijekove (adrenalin)
- osigurati dišni put pomoću naprednih mjera održavanja dišnog puta
- procijeniti ritam svake dvije minute
- ako se utvrdi postojanje ventrikularne fibrilacije (VF) ili ventrikularne tahikardije (VT), prelazi se na provođenje mjera za defibrilaciju
- ako se utvrdi postojanje asistole ili PEA-e, nastavlja se s KPR, nakon dvije minute ponovno se procjenjuju vitalni znakovi (puls) te se primjenjuje adrenalin svakih 3-5 minuta.
Kada se utvrdi postojanje ritma koji se ne defibrilira kod unesrećene osobe/bolesnika, potrebno je:
1. nastaviti s izvođenjem KPR-a
2. uspostaviti periferni venski put i primijeniti lijekove (adrenalin)
3. osigurati dišni put pomoću naprednih mjera održavanja dišnog puta
4. procijeniti ritam svake dvije minute
- ako se utvrdi postojanje ventrikularne fibrilacije (VF) ili ventrikularne tahikardije (VT), prelazi se na provođenje mjera za defibrilaciju
- ako se utvrdi postojanje asistole ili PEA-e, nastavlja se s KPR, nakon dvije minute ponovno se procjenjuju vitalni znakovi (puls) te se primjenjuje adrenalin svakih 3-5 minuta.
Napredne mjere održavanja otvorenog dišnog puta
Za održavanje dišnog puta otvorenim primjenjuju se jednostavna pomagala (orofaringealni tubus), supraglotička pomagala (laringealni tubus ili I-gel) ili se provodi intubacija uvođenjem endotrahealnog tubusa.
Za održavanje dišnog puta otvorenim primjenjuju se
- jednostavna pomagala (orofaringealni tubus)
- supraglotička pomagala (laringealni tubus ili I-gel) ili
- prvodi se intubacija uvođenjem endotrahealnog tubusa.
Složeni video po scenariju 1.10.9. Napredni postupci održavanja dišnog puta
Otvaranje venskog puta i primjena lijekova
Pristup cirkulaciji za primjenu lijekova potrebno je osigurati u prvih nekoliko minuta provođenja mjera održavanja života. Centralne vene najbolji su izbor za brzu primjenu lijekova tijekom reanimacije, međutim, lakše, brže i sigurnije je otvaranje perifernog venskog puta ili intraosealnog puta.
Mjesta postavljanja intraosealnog puta jesu proksimalni i distalni dio goljenične kosti, distalni dio natkoljenične kosti te proksimalni dio nadlaktične kosti.
Pristup cirkulaciji za primjenu lijekova potrebno je osigurati u prvih nekoliko minuta provođenja mjera održavanja života.
Centralne vene najbolji su izbor za brzu primjenu lijekova tijekom reanimacije.
Međutim, lakše, brže i sigurnije je otvaranje perifernog venskog puta ili intraosealnog puta.
Mjesta postavljanja intraosealnog puta jesu
- proksimalni i distalni dio goljenične kosti
- distalni dio natkoljenične kosti
- proksimalni dio nadlaktične kosti.
Kada se ne može postaviti venski put, lijekove je moguće primijeniti putem endotrahealnog tubusa (samo adrenalin i atropin).
Identifikacija reverzibilnih uzroka
Kod zbrinjavanja unesrećene osobe/bolesnika mjerama naprednog održavanja života, potrebno je uzeti u obzir moguće postojanje određenih stanja koja mogu uzrokovati srčani zastoj te se ta stanja mogu zbrinuti odgovarajućom terapijom.
Kod primjene mjera naprednog održavanja života, moguće je postojanje određenih stanja koja mogu uzrokovati srčani zastoj.
Takva stanja mogu se zbrinuti odgovarajućom terapijom.
Postreanimacijska skrb
Postreanimacijska skrb započinje u trenutku uspostave normalnog sinus ritma i normalne cirkulacije. Unesrećena osoba/bolesnik se smješta u jedinicu intenzivnog liječenja gdje se dalje prati njegovo stanje.
U razdoblju nakon reanimacije, uslijed nastupa zastoja srca, kod osobe postoji mogućnost razvoja postarestnog sindroma. Postarestni sindrom karakterizira oštećenje mozga, disfunkcija miokarda i sistemni odgovor na ishemiju/reperfuziju nastalu uslijed zastoja srca kao i patološko stanje koje je uzrokovalo zastoj srca.
Postreanimacijska skrb započinje u trenutku uspostave
- normalnog sinus ritma
- normalne cirkulacije.
Unesrećena osoba/bolesnik se smješta u jedinicu intenzivnog liječenja gdje se dalje prati njegovo stanje.
U razdoblju nakon reanimacije uslijed nastupa zastoja srca, kod osobe postoji mogućnost razvoja postarestnog sindroma.
Postarestni sindrom karakterizira
- oštećenje mozga
- disfunkcija miokarda
- sistemni odgovor na ishemiju/reperfuziju nastalu uslijed zastoja srca
- patološko stanje koje je uzrokovalo zastoj srca.
Završetak
Riješite zadatak i na taj način ponovite obrađeno gradivo.