Zdravstvena njega specijalna

Bolesnici oboljeli od bolesti srca i krvnih žila zbrinjavaju se na odjelima kardiologije, ali kako se često radi o hitnim i po život opasnim stanjima, zbrinjavaju se u jednicima intenzivnog liječenja. Mediicnske sestre/tehničari koji rade s takvim bolesnicima moraju imati veliko znanje iz postupaka reanimacije i održavanja života kako bi pravovremeno mogli pružiti pomoć takvim bolesnicima. Medicinske sestre/tehničari sudjeluju u dijagnostici srčanožilnih bolesti te sudjeluju u pripremi bolesnika, prostora i pribora za dijagnostičke postupke. Zdravstvena njega bolesnika s bolestima srca i krvnih žila traži mnogo vještina i veliko znanje i o terapiji. Medicinska sestra/tehničar mora poznavati mehanizme djelovanja lijekova koje bolesnik uzima kako bi ga pravilno educirala o uzimanju terapije i o eventualnim neželjenim popratnim pojavama. Srčanožilne bolesti u svrhu liječenja traže i promjenu životnog stila te medicinska sestra/tehničar educira oboljelu osobu i njegovu obitelj kako da uvede promjene u život, a da ne izgubi na kvalitetei života.

Bolesti probavnog sustava mogu zahvatiti bilo koji dio probavnog sustava, od usne šupljine do završnog dijela debelog crijeva. Usko su povezane sa stilom života ljudi, ali isto tako mogu značajno utjecati na kvalitetu života osoba koje obole od njih. Medicinske sestre i tehničari sudjeluju u radu tima za skrb o oboljelim osobama, ali i u prevenciji bolesti probavnog sustava. Zadatak medicinske sestre/tehničara je promatranje bolesnika, priprema bolesnika, prostora i pribora za dijagnostičke postupke, sudjelovanje u dijagnostičkim postupcima, praćenje bolesnika nakon dijagnostičkih postupaka. Također, medicinska sestra/tehničar sudjeluje u liječenju bolesnika oboljelog od bolesti probavnog sustava, pomaže mu u osnovnim aktivnostima samozbrinjavanja, educira ga o terapiji i prehrani nakon otkrivanja bolesti te o promjeni životnog stila nakon otpusta iz bolničkog liječenja.

Bolesti mokraćnog sustava česte su u populaciji i njihovo liječenje počinje u ustanovama primarne zdravstvene zaštite. Hospitalizacija bolesnika na internističkom odjelu nefrologije ili kirurškom odjelu urologije je potrebna kod kompliciranijih dijagnostičkih postupaka i stanja koja ozbiljno ugrožavaju život bolesnika. Bolesnici koji izgube bubrežnu funkciju liječe se nadomjesnim metodama dijalize nakon kojih slijedi i transplantacija bubrega. Za medicinsku sestru/tehničara važno je da promatra i prepozna promjene kod bolesnika kako bi mogla pratiti tijek bolesti. Medicinska sestra/tehničar priprema bolesnika za dijagnostičke postupke i sudjeluje u njihovom provođenju. U liječenju bolesnika oboljelih od bolesti mokraćnog sustava koristi se specifična grupa lijekova koji se nazivaju uroantiseptici. Postupci medicinske sestre/tehničara u zdravstvenoj njezi prilagođavaju se stanju i potrebama bolesnika. Medicinska sestra/tehničar treba na osnovi promatranja stanja bolesnika i rezultata dijagnostičkih postupaka izraditi plan zdravstvene njege koji će omogućiti bolesniku brže izlječenje ili odgovarajuću kvalitetu života s kroničnom bolešću. Kod bolesnika koji su na dijalizi važna je kontinuirana edukacija o postupku dijalize, životnim navikama i prehrani koju također vrši medicinska sestra/tehničar u usmenom i pisanom obliku.

Bolesti žlijezda s unutarnjim izlučivanjem bolesti su moderne civilizacije i njihova učestalost raste posebno u razvijenim zemljama. Uzrok tome je živitni stil modernog čovjeka, nepravilna prehrana, stres, loše navike, pretilost i nedostatak fizičke aktivnosti. Bolesnici oboljeli od tih bolesti uglavnom se liječe kroz polikliničku djelatnost i dnevnu bolnicu, a hospitalizirani su samo u slučaju kompliciranijih dijagnostičkih zahvata, naglog pogoršanja bolesti ili operativnog zahvata. Zbog položaja raznih endokrinih žlijezda, a i zbog njihove raznolike funkcije, dijagnostički postupci se razlikuju za pojedinu žlijezdu. Medicinska sestra/tehničar mora znati tijek izvođenja pojedinog postupka kako bi kvaliteteno mogla pripremiti bolesnika psihički i fizički što osigurava suradnju i uspješnost postupka. Sestrinska skrb se također razlikuje kod pojedinih bolesnika jer simptomi i znakovi bolesti ovise o tome koja endokrina žlijezda je zahvaćena. Medicinska sestra/tehničar prikuplja podatke putem anamneze, dijagnostičkih postupaka i promatranja bolesnika te na osnovi prikupljenih podataka izrađuje plan zdravstvene njege za svakog bolesnika posebno. Bolesti žlijezda s unutarnjim izlučivanjem najčešće su kronične te bolesnika treba dobro educirati o tijeku bolesti, lijekovima, prehrani  i načinu života sa bolešću.

Bolesti dišnog sustava spadaju među najčešće bolesti i njihovo liječenje započinje već u ustanovama primarne zdravstvene zaštite i kroz polikliničku službu, a teži bolesnici se liječe u bolnici na odjelu pulmologije ili u specijaliziranim ustanovama za liječenje bolesti dišnog sustava. Disanje je vitalna funkcija te se bolesti dišnog sustava odražavaju na funkcioniranje cijelog organizma, a medicinska sestra/tehničar mora dobro poznavati promjene kod bolesnika kako bi pravovremeno prepoznala promjene u stanju bolesnika. Kod bolesnika se provode specifični dijagnostički postupci od kojih neki zahtijevaju pripremu, a neki mogu biti neugodni za bolesnika. Medicinska sestra/tehničar priprema bolesnika za dijagnostičke postupke jer tako osigurava kvalitetno napravljenu dijagnostiku uz pristanak i suradnju bolesnika. Sestrinska skrb za bolesnika uz kvalitetno uzete anamnestičke podatke i dijagnostičke postupke uključuje i pripremu adekvatnog prostora za bolesnika, medikamentoznu terapiju i terapijske postupke te pomoć u disanju i održavanju prohodnosti dišnih putova. Također, kod infektivnih bolesti, kao što je tuberkuloza pluća, zahtijeva od medicinske sestre/tehničara poznavanje mjera protiv širenja infekcije i osobnu zaštitu. Medicinska sestra/tehničar sudjeluje i u edukaciji bolesnika o načinu života sa kroničnom bolešću i o pravilnom korištenju lijekova koji su neophodni kako bi bolesnik održao kvalitetu života.

Zarazne bolesti od samih početaka čovječanstva utječu na čovjeka, razvoj društva i općenito na civilizaciju. Tek otkrićem antibiotika i vakcinacije zaustavljene su velike epidemije zaraznih bolesti koje su u prošlosti harale svijetom. Međutim, napretkom tehnologije koja omogućava prelazak velikih udaljenosti u kratkom vremenu, rastom stanovništva, većim kontaktom čovjeka i divljih životinja zarazne bolesti su ponovo postale aktualne u svijetu. Javljaju se nove emergentne bolesti zbog kojih su paralizirane cijele države, a ni "starih" zaraznih bolesti se čovječanstvo još nije riješilo. Iako je napretkom medicine uvedeno u nekim zemljama obvezno cijepljenje protiv određenih bolesti, a neke od njih su eradicirane u svijetu, još uvijek, posebno u nerazvijenim zemljama, mnogo ljudi umire od zaraznih boelsti za koje imamo cjepivo. Medicinske sestre/tehničari sudjeluju u svim koracima borbe protiv zaraznih bolesti: od prevencije, edukacije stanovništva o osnovnim higijensko-epidemiološkim mjerama, skrbi za oboljele osobe, pa sve do edukacije opće populacije, bolesnika i članova njihovih obitelji o pojedinim zaraznim bolestima.

Neurologija je medicinska disciplina koja proučava bolesti živčanog sustava, njihovu prevenciju, liječenje i na kraju rehabilitaciju oboljelih osoba. Bolesti živčanog sustava često su kronične, zahtijevaju dugo liječenje, skrb i rehabilitaciju. Osim toga, bolesti živčanog sustava nerijetko rezultiraju manjim ili većim invaliditetom oboljele osobe. Uz bolesti koje primarno pogađaju živčani sustav, neke bolesti živčanog sustava nastaju kao posljedica nekih drugih bolesti, kao što su alkoholizam ili šećerna bolest. Promatranje bolesnika s neurološkim bolestima počinje uzimanjem anamneze o problemima koje bolesnik ima. Medicinska sestra/tehničar kod bolesnika promatra izgled i stanje kože i sluznica, kretanje, senzorne i motoričke sposobnosti, komunikaciju, vitalne funkcije, stanje svijesti i izlučine. Posebnost dijagnostike bolesti živčanog sustava je neurološki pregled koji se sastoji od ispitivanja motorike i osjeta trupa i ekstremiteta, a za koji medicinska sestra/tehničar priprema potreban pribor i aktivno sudjeluje. Nadalje, provode se laboratorijske i instrumentalne pretrage živčanog sustava. Sestrinska skrb za neurološkog bolesnika često je skrb za nepokretnog ili otežano pokretnog bolesnika te su i problemi koje medicinska sestra/tehničar definira kod takvog pacijenta vezani uz sposobnosti samozbrinjavanja i kretanja. Čest simptom kod neuroloških bolesnika je bol koji može značajno otežati ili usporiti oporavak bolesnika, a svakako značajno narušiti kvalitetu života. Zdravstveni odgoj i edukacija bolesnika oboljelih od bolesti živčanog sustava može biti usmjerena ka primarnoj prevenciji bolesti kod kojih postoje dokazani rizični čimbenici za nastanak, npr. cerebrovaskularnih bolesti, ali i prema sekundarnoj prevenciji bolesnika koji su već oboljeli, kako ne bi došlo do pogoršanja osnovne bolesti ili komplikacija.

Zdravstvena njega bolesnika s bolestima krvi i krvotvornih organa odvija se na svim razinama zdravstvene zaštite sukladno zdravstvenom stanju bolesnika. Medicinska djelatnost koja se bavi bolestima krvi i krvotvornih organa naziva se hematologija. Bolesnik se može liječiti ambulantno, u dnevnoj bolnici, u bolnici i na specijaliziranim odjelima kao što su sterilne jedinice. U promatranju bolesnika medicinska sestra/tehničar mora poznavati simptome hematoloških bolesti i pravovremeno uočavati promjene kod bolesnika. Od dijagnostičkih metoda najviše se oslanjamo na pretrage krvi, ali koriste se i radiološke metode te biopsije i punkcije, kao instrumentalne metode. U zdravstvenoj njezi važno je da medicinska sestra/tehničar zna koje probleme može očekivati od bolesnika te da prema njima individulano prilagodi intervencije. Posebno treba obratiti pažnju na citostatsku terapiju kod bolesnika s leukemijom i neželjene popratne pojave koje mogu biti neugodne za bolesnika. Pri tome je potreban pristup bolesniku pun razumijevanja i podrške. Za vrijeme i nakon završenog liječenja medicinska sestra/tehničar provode edukaciju bolesnika i obitelji o terapiji, načinu života, prehrani i daljem liječenju bolesnika.

Bolesti mišića i zglobova nazivaju se još i reumatske bolesti te se takvi bolesnici zbrinjavaju na odjelima reumatologije, a o njima skrbi tim liječnika specijalista reumatologa, fizijatara, imunologa, zatim fizioterapeuti i radni terapeuti te medicinske sestre i tehničari svih profila. Neki od bolesnika se liječe u bolnici, ali većina ih se liječi ambulantno i u dnevnim bolnicama. Dobar dio bolesnika liječi se i u Specijalnim bolnicama za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju. Medicinske sestre/tehničari u timu za liječenje bolesnika od bolesti mišića i zglobova promatraju bolesnike i uočavaju na njima promjene zdravstvenog stanja, pripremaju ih za dijagnostičke zahvate i sudjeluju u njima te bolesnicima daju ordiniranu terapiju. U zdravstvenoj njezi najviše pažnje se pridaje kvaliteti života oboljelih osoba. Posebno se stavlja naglasak na što dužu pokretljivost i samostalnost bolesnika jer sve navedene bolesti utječu na sustav za kretanje. Medicinske sestre/tehničari također sudjeluju u edukaciji bolesnika i obitelji o nastavku života s bolestima koje su kronične i neizlječive te o potrebnoj terapiji, redovnim kontrolama i rehabilitaciji koja se također može odvijati u Specijalnim bolnicama za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, ali i ambulantno te u domu bolesnika kroz fizikalnu terapiju u kući. Medicinska sestra/tehničar pri tome surađuje s ostalim profilima zdravstvenih djelatnika: liječnika raznih specijalnosti, fizioterapeuta i radnih terapeuta.

Bolesti imunološkog sustava se dijele na bolesti preosjetljivosti (alergijske) i autoimunosne bolesti. Većina bolesnika s tim bolestima liječi se ambulantno ili u dnevnim bolnicama, a imunološki odjeli nalaze se u sklopu klinike ili zavoda za unutarnje bolesti. Medicinske sestre i tehničari u skrbi za osobe oboljele od bolesti imunološkog sustava surađuju s cijelim nizom liječnika specijalista: imunologa, alergologa, dermatologa, reumatologa, fizijatra te pripremaju bolesnike za dijagnostičke postupke i sudjeluju u njima. U zdravstvenoj njezi sasvim drugačije pristupaju osobama s alergijskim bolestima kod kojih je glavna terapija izbjegavanje alergena, ali su moguće i druge tarapijske mjere i kod osoba oboljelih od autoimunosnih bolesti kod kojih je promjena načina života i redovna propisana terapija glavna metoda liječenja. Medicinske sestre i tehničari također sudjeluju u edukaciji bolesnika čiji je cilj  omogućiti bolesnicima  što kvalitetniji život s kroničnom bolešću.  

Većina bolesnika sa kožnim i spolnim bolestima liječi se ambulatno. Meidicinska sestra/tehničar ima veliku ulogu u organizaciji dermatološke ambulante kako bi ona nesmetano funkcionirala, prepoznavanju pojedinih bolesti kod bolesnika, pripremi bolesnika, pribora i prostora za dijagnostičke i terapijske postupke i sudjelovanje u njima. Medicinska sestra/tehničar treba educirati oboljlu osobu o postupcima liječenja bolesti kože i spolno prenosvih bolesti,a  u općoj populaciji imaju veliku ulogu u promociji zdravih stilova života i prevenciji bolesti koje se mogu spriječiti odgovornim ponašanjem.