Osnovne grupe lijekova u liječenju bolesnika s bolestima dišnog sustava
Uvod
U medikamentoznoj terapiji respiratornih bolesti najčešće se koriste bronhodilatatori, sekretolitici, antitusici, antipiretici, antibiotici, kortikosteroidi, diuretici, kardiotonici i prema potrebi i drugi lijekovi ovisno o drugim bolestima koje bolesnik ima.
U medikamentoznu terapiju ubraja se i terapija kisikom.
U medikamentoznoj terapiji respiratornih bolesti najčešće se koriste
- bronhodilatatori, sekretolitici, antitusici, antipiretici, antibiotici, kortikosteroidi, diuretici, kardiotonici.
Prema potrebi koriste se i drugi lijekovi ovisno o drugim bolestima koje bolesnik ima.
U medikamentoznu terapiju ubraja se i terapija kisikom.
Disanje
Zadatci medicinske sestre/tehničara u primjeni lijekova
Medicinska sestra/tehničar mora poznavati grupu lijekova koji se koriste u liječenju, način djelovanja lijeka kao i moguće nuspojave lijekova. Važno je uvijek pridržavati se svih pravila vezanih uz primjenu lijekova (pravi bolesnik, pravi lijek, prava doza, pravi način i pravo vrijeme).
Prije davanja terapije medicinska sestra/tehničar priprema bolesnika psihički i fizički.
Medicinska sestra/tehničar mora
- poznavati grupu lijekova koji se koriste u liječenju
- način djelovanja lijeka
- moguće nuspojave lijekova.
Važno je uvijek pridržavati se svih pravila vezanih uz primjenu lijekova:
- pravi bolesnik, pravi lijek, prava doza, pravi način i pravo vrijeme.
Prije davanja terapije medicinska sestra/tehničar priprema bolesnika psihički i fizički.
Edukacija bolesnika
Ako bolesnik nije uzeo propisanu terapiju, potrebno je
- objasniti bolesniku razlog uzimanja lijeka
- educirati ga o načinu primjene
- upoznati bolesnika s mogućim neželjenim pojavama.
Farmakološke grupe lijekova za liječenje bolesti dišnog sustava
Komplikacije vezane uz primjenu antituberkulotika su:
Izoniazid
Može oštetiti jetru i živce, izazvati nemir i nesanicu.
Rifampicin
Može oštetiti jetru.
Pirazinamid
Može oštetiti jetru i gušteraču, izazvati bol u zglobovima.
Streptomicin
Može dovesti do oštećenja sluha.
Etambutol
Mogu se pojaviti smetnje vida.
Oštećena jetra
Antibiotici
Antibiotici su lijekovi koji se često koriste u liječenju respiratornih bolesti.
Pogledajte videozapis o primjeni antibiotika.
Primjena antibiotika
Anafilaktički šok
Neki ljudi razviju alergiju na antibiotike. Najteža i najopasnija alergijska reakcija na antibiotik je anafilaktički šok.
Prije početka davanja antibiotika uvijek treba provjeriti u pacijentovoj dokumentaciji postoji li evidentirana alergija na neki lijek te treba pitati pacijenta zna li za neke alergije.
Pri parenteralnom davanju antibiotika i kod ljudi koji do tada nemaju evidentiranu alergiju, može doći do anafilaktičkog šoka.
Neki ljudi razviju alergiju na antibiotike.
Najteža i najopasnija alergijska reakcija na antibiotik je anafilaktički šok.
Prije početka davanja antibiotika uvijek treba provjeriti u pacijentovoj dokumentaciji postoji li evidentirana alergija na neki lijek.
Uvijek treba pitati pacijenta zna li za neke alergije.
Pri parenteralnom davanju antibiotika i kod ljudi koji do tada nemaju evidentiranu alergiju, može doći do anafilaktičkog šoka.
Lijekovi koji se daju bolesniku koji je u anafilaktičkom šoku moraju se dati prema određenim pravilima.
Kliknite na karticu kako biste doznali pravila za davanje antišokne terapije.
Važno je znati!
Ako se prilikom davanja lijeka pojavi anafilaksija, medicinska sestra/tehničar treba prekinuti davanje lijeka, hitno pozvati liječnika, bolesnika postaviti u položaj autotransfuzije, osigurati prohodnost dišnih puteva i pripremiti antišok terapiju.
Adrenalin:
- djeluje nekoliko minuta nakon injiciranja i djelovanje traje 15 – 20 minuta
- daje se sc, im., i iv.
- za iv.primjenu 1 ml otopine adrenalina (1:1000) razrijedi se sa 10 ml fiziološke otopine i daje se polako tijekom 10 minuta
- neželjene pojave su: glavobolja, strah, palpitacije, tremor, nemir, mučnina, povraćanje, bljedilo, znojenje, tahikardija, stenokardija, aritmije, porast krvnog tlaka.
Aminofilin:
- injicira se polako iv., ne kraće od 10 minuta
- može se dati u infuziji, vrlo polako
- bolesnika treba upozoriti da se infuzija daje polako i objasniti mu razlog
- neželjene popratne pojave su: vrtoglavica, tahikardija, nesvjestica, a kod prebrzog davanja moguća je i smrt.
Važno je znati!
Ako se prilikom davanja lijeka pojavi anafilaksija, medicinska sestra/tehničar treba
- prekinuti davanje lijeka
- hitno pozvati liječnika
- bolesnika postaviti u položaj autotransfuzije
- osigurati prohodnost dišnih puteva
- pripremiti antišok terapiju.
Adrenalin:
- djeluje nekoliko minuta nakon injiciranja
- djelovanje traje 15 - 20 minuta
- daje se sc, im., i intravenozno.
Za intravenoznu primjenu adrenalina:
1 ml otopine adrenalina (1:1000) razrijedi se sa 10 ml fiziološke otopine i daje se polako tijekom 10 minuta.
Neželjene pojave adrenalina su
- glavobolja, strah, palpitacije, tremor, nemir, mučnina, povraćanje, bljedilo, znojenje, tahikardija, stenokardija, aritmije, porast krvnog tlaka.
Aminofilin:
- injicira se polako intravenzno
- ne kraće od 10 minuta
- može se dati u infuziji, vrlo polako.
Bolesnika treba upozoriti da se infuzija daje polako i objasniti mu razlog.
Neželjene popratne pojave aminofilina su:
- vrtoglavica, tahikardija, nesvjestica, a kod prebrzog davanja moguća je i smrt.
Analgetici – antipiretici
Jedan od čestih simptoma respiratornih bolesti je povišena tjelesna temperatura. Temperatura viša od 39°C se, osim fizikalnim metodama, snižava i lijekovima koji spadaju u skupinu antipiretika. Najčešće su korišteni paracetamol i acetilsalicilna kiselina. Antipiretski učinak imaju i nesteroidni antireaumatici kao što je ibuprofen.
Antipiretici daju se prema liječničkoj ili farmaceutskoj uputi.
Kada temperatura padne ispod 38°C antipiretska terapija se može obustaviti.
Jedan od čestih simptoma respiratornih bolesti je povišena tjelesna temperatura.
Temperatura viša od 39°C snižava se:
- fizikalnim metodama
- lijekovima.
Lijekovi za snižavanje temperature spadaju u skupinu antipiretika.
Najčešće korišteni antipiretici su
- paracetamol
- acetilsalicilna kiselina.
Antipiretski učinak imaju i nesteroidni antireaumatici kao što je ibuprofen.
Antipiretici daju se prema liječničkoj ili farmaceutskoj uputi.
Kada temperatura padne ispod 38°C, antipiretska terapija se može obustaviti.
Bronhospazmolitici (bronhodilatatori)
Bronhospazmolitici (bronhodilatatori) se u terapiji mogu uzimati kao tablete, supozitoriji, sirupi, pomoću raspršivača i parenteralno. Upotreba pomoću raspršivača je pogodna zato što lijek dolazi direktno u pluća i potrebna je manja količina lijeka te ima manje neželjenih popratnih pojava, ali medicinska sestra/tehničar treba dobro educirati bolesnika o pravilnoj primjeni lijeka putem raspršivača.
Bronhospazmolitici (bronhodilatatori)
Mogu se uzimati kao tablete, supozitoriji, sirupi, pomoću raspršivača i parenteralno.
Upotreba pomoću raspršivača je pogodna zato što lijek dolazi direktno u pluća:
- potrebna je manja količina lijeka
- ima manje neželjenih popratnih pojava.
Medicinska sestra/tehničar treba dobro educirati bolesnika o pravilnoj primjeni lijeka putem raspršivača.
Riješite zadatak i na taj način ponovite obrađeno gradivo.
Kortikosteroidi
Kortikosteroidi imaju antialergijsko, antiinflamatorno i imunosupresivno djelovanje pa se uključuju u terapiju kod bolesnika s plućnim bolestima, ali imaju i dosta neželjenih popratnih učinaka. Kortikosteroidi se daju u tabletama na pun želudac kako bi se izbjeglo oštećenje želučane sluznice.
Kortikosteroidi
Imaju antialergijsko, antiinflamatorno i imunosupresivno djelovanje.
Uključuju se u terapiju kod bolesnika s plućnim bolestima.
Imaju i dosta neželjenih popratnih učinaka.
Kortikosteroidi se daju u tabletama na pun želudac.
Davanjem na pun želudac izbjegavamo oštećenje želučane sluznice.
Medicinska sestra/tehničar mora prepoznati neželjene popratne pojave kortikosteroida:
- gastrointestinalne – bol u trbuhu, krvarenje iz probavnog trakta
- kardiovaskularne i bubrežne – hipertenzija, edemi, retencija urina, hipokalemija, alkaloza
- metaboličke – povišena glukoza u krvi
- središnji živčani sustav – nesanica, psihički poremećaji, ovisnost
- supresija imunološkog sustava – sklonost infekcijama
- mišićno-skeletne – osteoporoza, lomovi kostiju, atrofija mišića i slabost.
Medicinska sestra/tehničar mora prepoznati neželjene popratne pojave kortikosteroida:
Gastrointestinalne neželjene pojave:
- bol u trbuhu, krvarenje iz probavnog trakta.
Kardiovaskularne i bubrežne neželjene pojave:
- hipertenzija, edemi, retencija urina, hipokalemija, alkaloza.
Metaboličke neželjene pojave:
- povišena glukoza u krvi.
Neželjene popratne pojave središnjeg živčanog sustava:
- nesanica, psihički poremećaji, ovisnost.
Supresija imunološkog sustava
- sklonost infekcijama
Mišićno-skeletne neželjene pojave:
- osteoporoza, lomovi kostiju, atrofija mišića i slabost.
Terapija kisikom
Terapija kisikom je primjena veće koncentracije kisika nego što je to u atmosferi. Terapija kisikom (oksigenoterapija) provodi se kod bolesnika kada nastupi akutno pogoršanje hipoksemije i kada želimo suzbiti hipoksiju tkiva.
Terapija kisikom
Primjena veće koncentracije kisika nego što je to u atmosferi.
Terapija kisikom (oksigenoterapija) provodi se kod bolesnika kada:
- nastupi akutno pogoršanja - hipoksemija
- želimo suzbiti hipoksiju tkiva.
Prije terapije kisikom treba očistiti dišne puteve od sekreta. Medicinska sestra/tehničar treba osigurati adekvatan aplikator za kisik. To može biti kateter, maska, tubus, kanila.
Prije početka terapije i tijekom terapije kontroliraju se parcijalni tlakovi respiracijskih plinova i acido-bazni status iz arterijske krvi.
Kisik je lijek i zato protok kisika određuje liječnik kao i trajanje terapije. Svi parametri se određuju prema nalazima bolesnika.
Prije terapije kisikom treba očistiti dišne puteve od sekreta.
Medicinska sestra/tehničar treba osigurati adekvatan aplikator za kisik.
Aplikatori za kisik mogu biti:
- kateter, maska, tubus, kanila.
Prije početka terapije i tijekom terapije kontroliraju se:
- parcijalni tlakovi respiracijskih plinova
- acido-bazni status iz arterijske krvi.
Kisik je lijek.
Protok kisika i trajanje terapije određuje liječnik.
Svi parametri se određuju prema nalazima bolesnika.
Kao i kod ostalih lijekova, kod terapije kisikom moguće su vrlo ozbiljne komplikacije koje ćete doznati klikom na karticu.
Važno je znati!
Kao komplikacija terapije kisikom može se pojaviti intoksikacija kisikom.
Simptomi na koje treba obratiti pažnju jesu:
- supsternalna bol
- smanjenje vitalnog kapaciteta
- znakovi nadražaja sluznice nosa i ždrijela.
Kod primjene visokih koncentracija kisika dulje od 24 sata bez prekida bolesnik može razviti:
- plućni edem
- smanjuje se difuzija plinova
- smanjuje se parcijalni tlak kisika, a povećava se parcijalni tlak ugljičnog dioksida
- acidozu
- konvulzije
- kod nedonošćadi se može razviti sljepoća.
Završetak
Kliknite na karticu i ukratko ponovite uloge medicinske sestre/tehničara u primjeni lijekova u liječenju bolesnika s bolestima dišnog sustava.
U terapiji bolesnika s plućnim bolestima važan je individualni pristup svakom bolesniku. Medicinska sestra/tehničar treba poznavati funkcionalni status bolesnika i farmakološka svojstva lijeka. Posebnu pažnju treba obratiti starijim osobama jer se kod njih usporava apsorpcija lijeka, metabolizam lijeka i izlučivanje. Također je potrebno razmotriti koje sve lijekove uzimaju bolesnici kako ne bi došlo do interakcije lijekova. Medicinska sestra/tehničar treba poznavati i moguće neželjene popratne pojave pojedinih lijekova kako bi ih mogla/mogao pravovremeno prepoznati i upozoriti na njih liječnika i bolesnika.
U terapiji bolesnika s plućnim bolestima važan je individualni pristup svakom bolesniku.
Medicinska sestra/tehničar treba
- poznavati funkcionalni status bolesnika farmakološka svojstva lijeka.
Posebnu pažnju treba obratiti starijim osobama.
Kod starijih osoba:
- usporava se apsorpcija lijeka
- metabolizam lijeka i izlučivanje.
Potrebno je razmotriti koje sve lijekove uzimaju bolesnici kako ne bi došlo do interakcije lijekova.
Medicinska sestra/tehničar treba poznavati i moguće neželjene popratne pojave pojedinih lijekova.
Poznavanje neželjenih popratnih pojava važno je kako bi mogla/mogao:
- pravovremeno ih prepoznati
- upozoriti na njih liječnika i bolesnika.