Organizacija rada na odjelu za zarazne bolesti
Uvod
Koje velike epidemije zaraznih bolesti koje su se događale u prošlosti poznajete? Razmislite o tome, a zatim kliknite na karticu i upoznajte se s nekima od njih.
Jeste li znali?
Najraniji povijesni zapisi govore nam o velikim epidemijama zaraznih bolesti:
- 165. – 180.godina – Galenova (Antoninova) kuga – harala je Rimom, a donijeli su je vojnici iz Sirije. Odnijela je puno života jer se proširila cijelim Rimskim carstvom. Od nje je umro i Marko Aurelije.
- 251. – 266. godina – Ciprijanova kuga – imala je manje razmjere nego Antoninova, pretpostavlja se da je bila u pitanju variola ili neka druga bolest, podatci nisu pouzdani
- 531. – 580. godina – Justinijanova kuga: umrlo je pola stanovništva Istočnog Rimskog Carstva i dio Zapadnog Rimskog Carstva. Povijesni podatci govore da je to bila prava kuga.
Sredinom 14. stoljeća kuga je odnijela oko 40 milijuna života, odnosno umrlo je 50% tadašnjeg stanovništva.
U 16. stoljeću javlja se epidemija pjegavog tifusa.
U 17. stoljeću zapisi govore o epidemijskom pojavljivanju žutice.
U 17. i 18. stoljeću povjesničari bilježe veliku pojavnost variole, a nakon otkrića Edwarda Jennera da inokulacija kravljih boginja omogućava zaštitu, broj oboljelih je u opadanju.
Lepra (guba) javlja se u dokumentima iz najranije povijesti, prije Krista u Egiptu i Aziji, a u 6. i 7. stoljeću pojavljuje se i u Europi. U 13. stoljeću epidemija je poprimila takve razmjere da je svaki grad imao leprozorij za izolaciju gubavaca.
Jeste li znali?
Najraniji povijesni zapisi govore nam o velikim epidemijama zaraznih bolesti
165. - 180.godina - Galenova (Antoninova) kuga
Harala je Rimom, a donijeli su je vojnici iz Sirije.
Odnijela je puno života jer se proširila cijelim Rimskim Carstvom.
Od nje je umro i Marko Aurelije.
251. - 266. godina - Ciprijanova kuga
Bila je manjih razmjera nego Antoninova.
Pretpostavlja se da je bila u pitanju variola ili neka druga bolest.
Podatci o ovoj bolesti nisu pouzdani.
531. - 580. godina - Justinijanova kuga
Umrlo je pola stanovništva Istočnog Rimskog Carstva i dio Zapadnog Rimskog Carstva.
Povijesni podatci govore da je to bila prava kuga.
Sredinom 14. stoljeća kuga je odnijela oko 40 milijuna života.
Umrlo je 50% tadašnjeg stanovništva.
U 16. stoljeću javlja se epidemija pjegavog tifusa.
U 17. stoljeću zapisi govore o epidemijskom pojavljivanju žutice.
U 17. i 18. stoljeću povjesničari bilježe veliku pojavnost variole.
Nakon otkrića Edwarda Jennera da inokulacija kravljih boginja omogućava zaštitu, broj oboljelih je u opadanju.
Lepra (guba) javlja se u dokumentima iz najranije povijesti, prije Krista u Egiptu i Aziji.
U 6. i 7. stoljeću guba se pojavljuje i u Europi.
U 13. stoljeću epidemija je poprimila takve razmjere da je svaki grad imao leprozorij za izolaciju gubavaca.
Mjere sprečavanja širenja zaraznih bolesti tijekom prošlosti
Kao što je poznato, u prošlosti su zarazne bolesti snažno utjecale na civilizaciju i razvoj pojedinih država.
Kako bi spriječili širenje zaraznih bolesti stručnjaci su prije nekoliko stoljeća uveli karantenu (tal. quarantina – oko četrdeset) za sve sumnjive brodove.
Prva karantena osnovana je 1377. u Dubrovniku.
U Dubrovniku je 1642. godine sagrađen karantenski lazaret kako bi u njemu bili smješteni putnici i teret s brodova koji su dolazili iz "sumnjivih" područja zahvaćenih kugom, kolerom i sl. te su u njemu ostajali 40 dana dok su brodovi nastavljali put.
To se smatra jednom od najznačajnijih protuepidemijskih mjera u srednjem vijeku.
U prošlosti su zarazne bolesti snažno utjecale na civilizaciju i razvoj pojedinih država.
Kako bi spriječili širenje zaraznih bolesti, stručnjaci su prije nekoliko stoljeća uveli karantenu
(tal. quarantina - oko četrdeset) za sve sumnjive brodove.
Prva karantena osnovana je 1377. u Dubrovniku.
U Dubrovniku je 1642. godine sagrađen karantenski lazaret.
U lazaretu su bili smješteni putnici i teret s brodova koji su dolazili iz "sumnjivih" područja zahvaćenih kugom, kolerom.
U lazaretu su ostajali 40 dana dok su brodovi nastavljali put.
To se smatra jednom od najznačajnijih protuepidemijskih mjera u srednjem vijeku.
Znanstvenici na području prirodnih znanosti doprinijeli su napretku medicine te se otkrivanjem mikroorganizama i imunosnih reakcija organizma došlo do mjera za sprečavanje zaraznih bolesti.
Većina zaraznih bolesti je tako stavljena pod kontrolu, a neke su, kao npr. velike boginje, posve nestale (eradicirane) iz populacije. Međutim, neke se i danas mogu pojaviti u epidemijskim i pandemijskim oblicima.
Edward Jenner je britanski liječnik i znanstvenik koji je prvi osmislio koncept vakciniranja uključujući i vakcinu protiv velikih boginja 1796. godine.
Znanstvenici na području prirodnih znanosti doprinijeli su napretku medicine.
Otkrivanjem mikroorganizama i imunosnih reakcija organizma došlo je do mjera za sprečavanje zaraznih bolesti.
Većina zaraznih bolesti je tako stavljena pod kontrolu.
Neke zarazne bolesti (velike boginje), su posve nestale (eradicirane) iz populacije.
Neke se zarazne bolesti i danas mogu pojaviti u epidemijskim i pandemijskim oblicima.
Edward Jenner
- britanski liječnik i znanstvenik koji je prvi osmislio koncept vakciniranja
- osmislio je i vakcinu protiv velikih boginja 1796. godine.
Pojavljivanje zaraznih bolesti u populaciji
Zarazne bolesti vrlo su raširene u cijelom svijetu i u nerazvijenim državama još uvijek odnose veliki broj života, dok su u razvijenim državama relativno rijetke ili pod dobrom kontrolom zdravstvenog sustava.
Zarazne bolesti vrlo su raširene u cijelom svijetu.
U nerazvijenim državama zarazne bolesti još uvijek odnose veliki broj života.
U razvijenim državama zarazne bolesti su relativno rijetke ili pod dobrom kontrolom zdravstvenog sustava.
Neke zarazne bolesti pojavljuju se u populaciji sezonski pa se respiratorne zarazne bolesti češće pojavljuju u zimskim mjesecima, a crijevne zarazne bolesti u ljetnim.
Periodično pojavljivanje zarazne bolesti je kada se ona pojavljuje u periodima od 3 do 4 godine (hripavac) ili u periodima od 6 do 10 godina (hepatitis A).
Sekularno pojavljivanje zarazne bolesti je epidemija svakih 10 i više godina, primjerice gripa.
Neke zarazne bolesti pojavljuju se u populaciji sezonski.
Respiratorne zarazne bolesti češće se pojavljuju u zimskim mjesecima.
Crijevne zarazne bolesti češće se pojavljuju u ljetnim mjesecima.
Periodično pojavljivanje zarazne bolesti
- kada se bolest pojavljuje u periodima od 3 do 4 godine (hripavac) ili u periodima od 6 do 10 godina (hepatitis A).
Sekularno pojavljivanje zarazne bolesti
- epidemija neke bolesti svakih 10 i više godina, primjerice gripa.
Kako biste ponovili neke osnovne pojmove vezane uz zarazne bolesti pogledajte videozapis.
Sprečavanje i suzbijanje zaraznih bolesti
Mjere kojima se može spriječiti i suzbiti zarazne bolesti dijele se u dvije skupine:
- mjere primarne prevencije
- mjere sekundarne prevencije.
Mjere primarne prevencije
Usmjerene su na sprečavanje pojave zarazne bolesti.
Što one obuhvaćaju, pročitajte na prvoj i drugoj stranici kartice.
Opće higijensko-sanitarne mjere
Obuhvaćaju sve postupke namijenjene općenito sprečavanju zaraznih bolesti, a ne samo specifične zarazne bolesti:
- osobna higijena
- higijena okoline
- opskrba pitkom vodom
- higijensko otklanjanje otpadnih voda i smeća
- nadzor nad smještajem i stanovanjem osoba u kolektivnom smještaju
- nadzor nad čistoćom javnih površina
- nadzor nad pripremom i prodajom namirnica
- nadzor nad proizvodnjom i prodajom industrijskih proizvoda
- zdravstveni nadzor nad osobama koje rukuju s namirnicama
- zdravstveni odgoj.
Osobna higijena
Specifične ili epidemiološke mjere obuhvaćaju:
- obavezna cijepljenja
- mjere prema kliconošama
- mjere zaštite stanovništva koje se provode na granici (utvrđene su Međunarodnim konvencijama o prometu – kopnenom, zračnom, morskom i riječnom).
Obvezno cijepljenje
Mjere sekundarne prevencije provode se u svrhu sprečavanja prerastanja pojedinih slučajeva bolesti u epidemiju. Sekundarne mjere nazivaju se još i protuepidemijske, što znači da se provode kako se neka sporadična bolest ne bi pretvorila u epidemiju.
Mjere sekundarne prevencije
Provode se u svrhu sprečavanja prerastanja pojedinih slučajeva bolesti u epidemiju.
Sekundarne mjere nazivaju se još i protuepidemijske.
One se provode kako se neka sporadična bolest ne bi pretvorila u epidemiju.
Higijensko pranje ruku – mojih 5 trenutaka za higijenu ruku
Organizacija rada na odjelu za zarazne bolesti
Bolesnici upućeni na specijalistički pregled infektologa mogu biti primljeni kroz ambulantu za hitni prijem ili kroz infektološku ambulantu. Ovisno o zdravstvenom stanju bolesnik može biti primljen na Odjel infektologije ili upućen na kućno liječenje uz nadzor i upute infektologa. Ponekad je potrebna specifična terapija i izolacija te se i u tom slučaju bolesnik hospitalizira.
Bolesnici upućeni na specijalistički pregled infektologa mogu biti primljeni kroz:
- ambulantu za hitni prijem
- infektološku ambulantu.
Ovisno o zdravstvenom stanju bolesnik može biti:
- primljen na Odjel infektologije
- upućen na kućno liječenje uz nadzor i upute infektologa.
Ukoliko je potrebna terapija i izolacija bolesnika, on se hospitalizira.
Ambulanta hitnog prijema
S obzirom na specifičnost bolesnika sa zaraznim bolestima i mogućnost prijenosa infekcije na ostale bolesnike koji mogu biti i odrasli i djeca, ambulanta za prijem bolesnika sa zaraznim bolestima ustrojena je na specifičan način.
Bolesnici sa zaraznim bolestima su specifični i mogu prenijeti infekcije na ostale bolesnike (odrasle i djecu).
Zbog toga je ambulanta za prijem bolesnika sa zaraznim bolestima ustrojena na specifičan način.
Ustrojstvo ambulante za hitni prijem zaraznih bolesnika
Prijem infektivnih bolesnika
Prostor za pregled infektivnih bolesnika trebao bi imati ulaz s dvije strane: iz središnjeg hodnika i direktno izvana. Svaki bolesnik koji je sumnjiv na zaraznu bolest trebao bi ući direktno izvana. To posebno vrijedi za djecu s osipnim bolestima kao što su ospice, rubeola, varičele i šarlah.
Prostor za pregled infektivnih bolesnika trebao bi imati ulaz s dvije strane:
- iz središnjeg hodnika
- direktno izvana.
Svaki bolesnik koji je sumnjiv na zaraznu bolest trebao bi ući direktno izvana.
Ulaz izvana posebno vrijedi za djecu s osipnim bolestima ( ospice, rubeola, varičele i šarlah).
Kod takvih bolesnika primjenjuje se izolacijska mjera dok se ne utvrdi imaju li zaraznu bolest.
Svo osoblje koje boravi kod takvog bolesnika u boksu te pratnja bolesnika trebaju iz boksa izaći van, ostati vani 10 minuta i tek nakon toga mogu ući u glavni hodnik ili kod drugog pacijenta.
Nakon što bolesnik napusti prostor primjenjuju se mjere dezinfekcije i prozračivanje prostora.
Kod bolesnika se primjenjuje izolacijska mjera dok se ne utvrdi imaju li zaraznu bolest.
Svo osoblje koje boravi kod bolesnika u boksu te pratnja bolesnika trebaju iz boksa izaći van.
Nakon izlaska iz boksa ostaju vani 10 minuta i tek nakon toga mogu ući u glavni hodnik ili kod drugog pacijenta.
Kada bolesnik napusti prostor, primjenjuju se mjere dezinfekcije i prozračivanje prostora.
Kliknite na karticu i doznajte što se sve treba nalaziti u prostoru za pregled.
Oprema u prostoru za pregled
Prostor za pregled mora biti opremljena sa:
- stolom za preglede
- priborom za higijensko pranje ruku
- radnim stolom
- osobnim računalom i telefonom
- tlakomjerom i stetoskopom
- toplomjerom
- vazelinom za digitorektalni pregled
- policama s priborom za uzimanje dijagnostičkog materijala: špatule, brisevi, bubrežaste zdjelice, posude za čisto i nečisto, baterijska svjetiljka za pregled ždrijela, maske, rukavice, posude za uzimanje dijagnostičkog materijala, štrcaljke, igle za jednokratnu upotrebu
- otoskopom
- uputnicama, tiskanicama.
Prostor za hitni prijem bolesnika trebala bi biti prostranija od prostora za pregled.
Ležaj u njoj trebao bi biti dostupan sa sve četiri strane kako bi se neometano mogle provoditi intervencije oko bolesnika.
Kliknite na karticu i doznajte što se sve treba nalaziiti u prostoru za hitan prijem.
Oprema u prostoru za hitan prijem
Prostorija za hitan prijem mora biti opremljena s:
- kisikom
- intravenskim otopinama
- setovima za kateterizaciju
- setovima za lumbalnu punkciju
- setovima za postavljanje centralnog venskog katetera
- kolicima za hitne intervencije sa defibrilatorom
- orofaringealnim tubusima
- larongoskopom
- endotrahealnim tubusima različitih veličina
- samoširečim balonom tipa AMBU s maskama različitih veličina
- aspiratorom s pripadajućim priborom
- pomoćnim priborom: škare, leukoplast, zavoji, smotuljci od vate, bubnjevi sa sterilnim zavojnim materijalom, pribor za čišćenje i dezinfekciju.
U kolicima za reanimaciju prostora za hitan prijem moraju se nalaziti i lijekovi koji se koriste kod hitnih stanja vezanih uz respiratorni, kardiološki i središnji živčani sustav. Na posebnom i uočljivom mjestu mora se nalaziti terapija za zbrinjavanje anafilaktičkog šoka.
Prostor mora biti opremljen i s direktnom komunikacijskom linijom s timom za reanimaciju koji se nalazi u jedinici intenzivnog liječenja.
U kolicima za reanimaciju prostora za hitan prijem moraju se nalaziti i lijekovi koji se koriste kod hitnih stanja vezanih uz respiratorni, kardiološki i središnji živčani sustav.
Na posebnom i uočljivom mjestu mora se nalaziti terapija za zbrinjavanje anafilaktičkog šoka.
Prostor mora biti opremljen i s direktnom komunikacijskom linijom s timom za reanimaciju.
Tim za reanimaciju nalazi se u jedinici intenzivnog liječenja.
Postupak u prijemnoj i hitnoj ambulanti
U prijemnoj ambulanti utvrđuje se identitet bolesnika, uzimaju se osobni podatci, prilaže potrebna dokumentacija te bolesnik ili njegova pratnja daju osoblju informaciju o razlogu dolaska.
U prijemnoj ambulanti:
- utvrđuje se identitet bolesnika
- uzimaju se osobni podatci
- prilaže se potrebna dokumentacija
- bolesnik ili njegova pratnja daju osoblju informaciju o razlogu dolaska.
Bilježenje podataka bolesnika u prijemnoj ambulanti
Iskusna medicinska sestra/tehničar pri dolasku bolesnika u hitni prijem provodi probir ili trijažu bolesnika, odnosno razvrstava bolesnike prema hitnosti. Redoslijed dolaska nije kriterij za trijažu nego je to ozbiljnost simptoma.
Iskusna medicinska sestra/tehničar pri dolasku bolesnika u hitni prijem provodi probir ili trijažu bolesnika.
Probir ili trijaža je razvrstavanje bolesnike prema hitnosti.
Redoslijed dolaska nije kriterij za prijem.
Kriterij za redoslijed prijema je ozbiljnost simptoma.
Nakon uzimanja anamneze, kliničkog pregleda i laboratorijskih nalaza liječnik postavlja dijagnozu i odlučuje o eventualnoj hospitalizaciji.
Izolacija infektivnog bolesnika
Osnovni princip rada na zarazanom odjelu je izolacija bolesnika kako se zaraza ne bi prenijela na druge bolesnike i na osoblje.
Bolesnik se pri sumnji na zaraznu bolest upućuje u zaraznu bolnicu ili na zarazni odjel.
Ako se radi o blažoj bolesti i bolesnik se dobro osjeća te ne predstavlja opasnost za ukućane i druge ljude u okruženju, tada se može uputiti i na kućno liječenje uz upute za članove obitelji i redovite kontrolne preglede.
Za medicinsku sestru/tehničara je važno da poznaje epidemiološke karakteristike pojedine bolesti i komplikacije kako bi mogla usmjeriti bolesnikov smještaj, odnosno izolaciju.
Pri sumnji na zaraznu bolest bolesnik se upućuje u zaraznu bolnicu ili na zarazni odjel.
Ako se radi o blažoj bolesti i bolesnik se dobro osjeća te ne predstavlja opasnost za ukućane i druge ljude u okruženju, može ga se uputiti na kućno liječenje.
Pri upućivanju na kućno liječenje članovi obitelji moraju dobiti upute o postupanju.
Bolesnika se upućuje na redovite kontrolne preglede.
Za medicinsku sestru/tehničara je važno da poznaje epidemiološke karakteristike pojedine bolesti i komplikacije.
Poznavanjem epidemioloških karakteristika bolesti medicinska sestra/tehničar može usmjeriti bolesnikov smještaj, odnosno izolaciju.
Standardna izolacija primjenjuje se kod bolesnika koje je potrebno izdvojiti zbog zaraznih bolesti kao što su ospice, rubeola, varičele.
Pogledajte videozapis, a zatim kliknite na karticu kako biste doznali što uključuje standardizirani postupkak izolacije.
Standardna izolacija provodi se kod inficiranog bolesnika zaraženog najpatogenijim mikroorganizmima iz bolničke sredine (npr. meticilin rezistentni stafilokok) ili primjerice kod ebole.
Uključuje standardnu izolaciju uz nošenje maski s visokom razinom zaštite (N95) koje se stavljaju prije ulaska i obvezno nošenje rukavica cijelo vrijeme boravka i provedbe intervencija.
Upotrebljavaju se i zaštitni ogrtači, a sva sredstva su dostupna ispred ulaza u izolaciju.
Standardna izolacija
Provodi se kod inficiranog bolesnika zaraženog najpatogenijim mikroorganizmima iz bolničke sredine
(npr. meticilin rezistentni stafilokok) ili primjerice kod ebole.
Uključuje standardnu izolaciju uz nošenje maski visokom razinom zaštite (N95).
Maske se stavljaju prije ulaska u prostor za izolaciju.
Obavezno je nošenje rukavica cijelo vrijeme boravka i provedbe intervencija.
Upotrebljavaju se i zaštitni ogrtači.
Sva sredstva su dostupna ispred ulaza u izolaciju.
Jedna od vrsta izolacije ne odnosi se na infektivne bolesnike nego na one bolesnike koji nisu zarazni, ali su podložni infekcijama zbog svojeg zdravstvenog stanja te ih treba zaštititi od infekcija. Takva vrsta izolacije naziva se zaštitna – obrnuta izolacija. Kliknite na karticu i doznajte više o ovim bolesnicima.
Postoji izolacija koja se ne odnosi se na infektivne bolesnike.
Ova izolacija odnosi se na bolesnike podložne infekcijama zbog svojeg zdravstvenog stanja te ih treba zaštititi od infekcija.
Takva vrsta izolacije naziva se zaštitna – obrnuta izolacija.
Kliknite na karticu i doznajte više o ovim bolesnicima.
Zaštita bolesnika
U slučaju zaštitne – obrnute izolacije štitimo bolesnika od mikroorganizama. Uglavnom se radi o bolesnicima koji su na intenzivnim kemoterapijama i/ili nakon transplantacije koštane srži, kojima je jako oslabljen imunološki sustav te bi svaki mikoorganizam kod njih mogao izazvati tešku infekciju. Zaštita takvih bolesnika odvija se u hematološkim sterilnim jedinicama gdje osoblje provodi posebne postupke kako bi se spriječio bilo kakav kontakt tih bolesnika s mikororganizmima i samim tim se sprječava infekcija.
Zaštita bolesnika
U slučaju zaštitne – obrnute izolacije štitimo bolesnika od mikroorganizama.
Uglavnom se radi o bolesnicima:
- koji su na intenzivnim kemoterapijama
- i/ili nakon transplantacije koštane srži.
Ovim bolesnicima je jako oslabljen imunološki sustav.
Zbog oslabljenog imunološkog sustava svaki bi mikoorganizam kod njih mogao izazvati tešku infekciju.
Zaštita takvih bolesnika odvija se u hematološkim sterilnim jedinicama.
Ovdje osoblje provodi posebne postupke kako bi se spriječio bilo kakav kontakt bolesnika s mikororganizmima.
Sprečavanjem kontakta s mikroorganizmima sprečava se infekcija.
Bolničke infekcije (infekcije povezane sa zdravstvenom skrbi)
Bolnička infekcija (infekcija povezana sa zdravstvenom skrbi) je svaka infekcija bolesnika koja se pojavljuje nakon prijema u bolnicu ili nakon zdravstvene skrbi, neovisno o primarnoj bolesti, kao i svaka infekcija zdrave osobe (zaposlenog osoblja) za koju se utvrdi da se pojavila u bolničkoj sredini, ordinaciji privatne prakse ili u stacionaru ustanove za starije i nemoćne osobe kao posljedica pregleda, liječenja ili skrbi, a razvije se tijekom liječenja ili nakon otpusta iz bolnice u određenom razdoblju (inkubacija).
Bolnička infekcija (infekcija povezana sa zdravstvenom skrbi)
- je svaka infekcija bolesnika koja se pojavljuje nakon prijema u bolnicu ili nakon zdravstvene skrbi
- svaka infekcija zdrave osobe (zaposlenog osoblja) za koju se utvrdi da se pojavila u bolničkoj sredini, ordinaciji privatne prakse ili u stacionaru ustanove za starije i nemoćne osobe.
Bolnička infekcija pojavljuje se:
- neovisno o primarnoj bolesti
- kao posljedica pregleda, liječenja ili skrbi
- tijekom liječenja ili nakon otpusta iz bolnice u određenom razdoblju (inkubacija).
Iz prethodno navedenog može se zaključiti koji bi bili načini sprečavanja prijenosa bolničkih infekcija:
- izolacija doticaja
- kapljična izolacija
- aerosolna izolacija.
Važno je znati!
Ministarstvo zdravlja RH donijelo je Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (NN, 25/12 i NN, 129/13).
Prema tom pravilniku svaka ustanova zdravstvene i socijalne skrbi treba osnovati Povjerenstvo za bolničke infekcije.
Bolničke infekcije produljuju i poskupljuju liječenje bolesnika.
Bolničke infekcije u najtežim slučajevima mogu izazvati i smrt bolesnika.
Opće mjere za sprečavanje bolničkih infekcija
Medicinska sestra/tehničar mora dobro poznavati opće mjere za sprečavanje bolničkih infekcija i mora ih primjenjivati u svom radu.
Pogledajte videozapis i odgovorite na pitanja postavljena unutar njega.
Pogledajte videozapis, a zatim kliknite na karticu kako biste doznali više o temeljitom pranju i dezinfekciji ruku.
Ostale opće mjere za sprečavanje bolničkih infekcija
Osim mjera vezanih uz osobnu zaštitu i zaštitu bolesnika postoje i mjere vezane uz okoliš bolesnika.
Specifične mjere za sprečavanje bolničkih infekcija
Specifične mjere za sprečavanje bolničkih infekcija usmjerene su prema:
- prevenciji pojedinih bolesti (cijepljenje)
- osjetljivim skupinama bolesnika
- nadzoru osoblja koje radi s posebno osjetljivim skupinama bolesnika.
Svaka bolnička infekcija prijavljuje se Povjerenstvu za bolničke infekcije čiji je zadatak:
- procjena stanja i određivanje dinamike uzimanja kontrolnih briseva
- preporuka sredstava za dezinfekciju na osnovi nalaza uzetih briseva
- preporuka određenih postupaka i standarda
- davanje uputa za izvođenje pojedinih dijagnostičkih postupaka
- davanje preporuka za sprečavanje bolničkih infekcija.
Završetak
Pročitajte kod kuće Pravilnik o uvjetima i načinu obavljanja mjera za sprečavanje i suzbijanje bolničkih infekcija (NN 85/2012), označite dijelove koji se odnose na rad medicinske sestre/tehničara u bolnici te ih prenesite u zajednički dokument na Google Disku. Proučite ih s kolegama te donesite zajedničke zaključke.