Dijagnostički postupci kod bolesnika sa zaraznim bolestima
Uvod
Promotrite slike koje prikazuju dva velika znanstvenika iz područja mikrobiologije.
Koji je njihov doprinos mikrobiologiji?
Koje još znanstvenike poznajete koji su imali ključne uloge u povijesti kako bi danas veliki broj zaraznih bolesti bio pod kontrolom zdravstvene službe?
Razmislite o tome, a zatim kliknite na karticu i doznajte više.
Jeste li znali?
Od davnina su ljudi pretpostavljali da neke bolesti izazivaju "nevidljive klice", međutim tek u 19. stoljeću počelo je otkrivanje stvarnih mikroorganizama koji izazivaju specifične bolesti. Ovdje treba spomenuti samo neka velika imena zaslužna za to što su danas zarazne bolesti uglavnom pod kontrolom zdravstvene službe.
- 1590. Zacharius Jensen – izradio prvi mikroskop
- 1676. Anton von Leeuwenhoek – otkriva prve mikroorganizme pomoću mikroskopa
- 1798. Edward Jenner – prvi puta upotrebljava cjepivo protiv velikih boginja
- 1847. Ignaz Semmelweis – potvrđuje da se bolesti prenose s čovjeka na čovjeka i prvi primjenjuje dezinfekciju
- 1857. Louis Pasteur – objavljuje da je fermentacija posljedica djelovanja mikroorganizama
- 1867. Joseph Lister – objavljuje svoj rad o primjeni dezinfekcije u operacijskim salama
- 1882. Robert Koch – otkriva da je uzročnik tuberkuloze bacil Mycobacterium tuberculosis
- 1885. Louis Pasteur – stvara cjepivo protiv bjesnoće
- 1929. Alexandar Fleming – otkriva panicilin.
Navedni su samo neki znanstvenici koji su došli do važnih otkrića u povijesti mikrobiologije i zahvaljujući kojima danas u razvijenim zemljama zarazne bolesti više nisu vodeći uzrok smrti kao što su to bile prije njihovih otkrića. Na žalost, moderna medicinska postignuća nisu dopjela do najsiromašnijih dijelova svijeta te su tamo zarazne bolesti kod ljudi još uvijek veliki problem.
Jeste li znali?
Od davnina su ljudi pretpostavljali da neke bolesti izazivaju "nevidljive klice".
U 19. stoljeću počelo je otkrivanje stvarnih mikroorganizama koji izazivaju specifične bolesti. Ovo su samo neka imena velikana koji su zaslužni za to što su danas zarazne bolesti uglavnom pod kontrolom zdravstvene službe.
- Zacharius Jensen
- izradio prvi mikroskop
- Anton von Leeuwenhoek
- otkrio prve mikroorganizme pomoću mikroskopa
- Edward Jenner
- prvi puta upotrijebio cjepivo protiv velikih boginja
- Ignaz Semmelweis
- potvrdio da se bolesti prenose s čovjeka na čovjeka
- prvi primjenjuje dezinfekciju
- Louis Pasteur
- objavio da je fermentacija posljedica djelovanja mikroorganizama
- Joseph Lister
- objavio svoj rad o primjeni dezinfekcije u operacijskim salama
- Robert Koch
- otkrio da je uzročnik tuberkuloze bacil Mycobacterium tuberculosis
- Louis Pasteur
- stvorio cjepivo protiv bjesnoće
- Alexandar Fleming
- otkrio penicilin.
Navedeni su samo neki znanstvenici koji su došli do važnih otkrića u povijesti mikrobiologije.
Zahvaljujući njima danas, u razvijenim zemljama, zarazne bolesti više nisu vodeći uzrok smrti kao što su to bile prije njihovih otkrića.
Nažalost, moderna medicinska postignuća nisu dospjela do najsiromašnijih dijelova svijeta te su tamo zarazne bolesti kod ljudi još uvijek veliki problem.
Dijagnostika
Kod većine bolesti dijagnostika se provodi ponajprije radi postavljanja dijagnoze.
Kada se radi o zaraznim bolestima, pravovremena, brza i pravilna dijagnostika potrebna je i radi postavljanja dijagnoze, ali i radi provođenja epidemioloških mjera.
Pri pregledima bolesnika i uzimanju materijala za laboratorijske pretrage osoblje mora biti zaštićeno od zaraze. Tko, kako, gdje i u kojim uvjetima uzima materijale za pretrage te kasniji postupak s tim materijalima propisan je pravilnicima svake bolnice.
Kod većine bolesti dijagnostika se provodi ponajprije radi postavljanja dijagnoze.
Kod zaraznih bolesti pravovremena, brza i pravilna dijagnostika potrebna je i radi provođenja epidemioloških mjera.
Pri pregledima bolesnika i uzimanju materijala za laboratorijske pretrage osoblje mora biti zaštićeno od zaraze.
Tko, kako, gdje i u kojim uvjetima uzima materijale za pretrage te postupak s materijalima propisan je pravilnicima svake bolnice.
Laboratorijske pretrage
Laboratorijske pretrage koje se rade kod bolesnika sa zaraznim bolestima dijelimo na:
- biokemijske pretrage – neke su rutinske i rade se kod svih bolesnika
- hematološke i koagulacijske pretrage
- serološke i imunološke pretrage
- citološke i histološke pretrage
- mikrobiološke i parazitološke pretrage.
1. Biokemijske pretrage
Pretrage krvi
Neke biokemijske pretrage su rutinske, što znači da se rade kod svih bolesnika, a neke se uzimaju ciljano prema indikacijama i simptomima koji se vide kod bolesnika.
Neke biokemijske pretrage su rutinske, što znači da se rade kod svih bolesnika.
Neke biokemijske pretrage se rade ciljano prema indikacijama i simptomima bolesnika.
Sve uzorke je potrebno što prije dostaviti u laboratorij, unutar jednog sata od uzimanja. Dulje stajanje uzorka može utjecati na pojedine nalaze kvantitativno i kvalitativno.
Vrijednosti dobivene iz hemoliziranog seruma mogu biti:
- lažno povišene kod LDH, AST, K, Fe, Mg
- lažno snižene kod bilirubina, kreatinina, gama-GT.
Sve uzorke je potrebno dostaviti u laboratorij unutar jednog sata od uzimanja krvi.
Dulje stajanje uzorka može utjecati na pojedine nalaze kvantitativno i kvalitativno.
Vrijednosti dobivene iz hemoliziranog seruma mogu biti:
- lažno povišene kod LDH, AST, K, Fe, Mg
- lažno snižene kod bilirubina, kreatinina, gama-GT.
Ako bolesnik prima infuzijsku otopinu, uzorke krvi treba uzeti iz vene druge ruke.
Uzimanje krvi putem sistema za infuziju može uzrokovati razrjeđenje uzorka i smanjenje vrijednosti svih sastojaka.
Istovremeno, mogu se pokazati povišene vrijednosti sastojaka koji su dio infuzijske otopine (Na, Cl, K, glukoza).
Infuzijska otopina
Ako bolesnik prima infuzijsku otopinu:
- uzorke krvi treba uzeti iz vene druge ruke.
Uzimanje krvi putem sistema za infuziju može uzrokovati razrjeđenje uzorka i smanjenje vrijednosti svih sastojaka.
Mogu se pokazati povišene vrijednosti sastojaka koji su dio infuzijske otopine (Na, Cl, K, glukoza).
Infuzijska otopina
Vađenje krvi
Pri vađenju krvi esmarhova poveska ne bi smjela biti stegnuta dulje od jedne minute.
Nakon tog vremena u uzorku krvi mogu porasti koncentracije ukupnih proteina, albumina, Fe, Ca, bilirubina, kolesterola i triglicerida.
Osim u hitnim slučajevima, krv bi trebalo vaditi između 7 i 9 sati u jutro, a bolesnik bi trebao mirovati barem pola sata prije vađenja. Referentne vrijednosti za sve biokemijske pokazatelje rađene su za nalaze vađene u to vrijeme kod odraslog čovjeka u mirovanju.
Pri vađenju krvi esmarhova poveska ne bi smjela biti stegnuta dulje od jedne minute.
Ako esmarhova poveska ostane duže stegnuta, u uzorku krvi mogu porasti koncentracije ukupnih proteina, albumina, Fe, Ca, bilirubina, kolesterola i triglicerida.
Osim u hitnim slučajevima, krv bi trebalo vaditi između 7 i 9 sati ujutro.
Bolesnik bi trebao mirovati barem pola sata prije vađenja.
Referentne vrijednosti za sve biokemijske pokazatelje rađene su za nalaze vađene u to vrijeme kod odraslog čovjeka u mirovanju.
Pretrage mokraće
Pretrage mokraće rade se rutinski kod svakog bolesnika.
Radi se kemijski pregled mokraće, specifična gustoća i sediment mokraće.
Pretrage stolice
Od pretraga stolice radi se pretraga na okultno (lat. occultatio - skriveno) krvarenje. Bolesnici koji uzimaju preparate željeza mogu imati lažno pozitivan nalaz. Zato je potrebna priprema i pravilno uzeti anamnestički podatci o lijekovima koje bolesnik uzima, uključujući i bezreceptne lijekove.
Od pretraga stolice radi se pretraga na okultno (lat. occultatio - skriveno) krvarenje.
Bolesnici koji uzimaju preparate željeza mogu imati lažno pozitivan nalaz.
Potrebna je priprema i pravilno uzimanje anamnestičkih podataka o lijekovima koje bolesnik uzima, uključujući i bezreceptne lijekove.
Pretrage likvora
2. Hematološke i koagulacijske pretrage
Postoje razlike u rezultatima hematoloških i antikoagulacijskih pretraga.
Sukladno tome koriste se epruvete s različitim antikoagulantima.
Hematološke pretrage
Koagulacijske pretrage
3. Serološke i imunološke pretrage
Za većinu seroloških i imunoloških pretraga uzorci se uzimaju u epruvete bez reagensa (za biokemijske pretrage). Uzorke treba što prije dostaviti u laboratorij. Ako je potreban duži transport, u laboratorij se može dostaviti samo serum.
Za većinu seroloških i imunoloških pretraga uzorci se uzimaju u epruvete bez reagensa (za biokemijske pretrage).
Uzorke treba što prije dostaviti u laboratorij.
Ako je potreban duži transport, u laboratorij se može dostaviti samo serum.
Dokazi seroloških pretraga
Pri određivanju protutijela u bolesnikovom serumu važan je porast titra između krvi uzete u početku bolesti i nakon dva tjedna (parni serumi). Dijagnostički je važno učetverostručenje titra protutijela u drugom uzorku. Koristi se za dokazivanje akutne bolesti.
Pri određivanju protutijela u bolesnikovom serumu važan je:
- porast titra između krvi uzete u početku bolesti i nakon dva tjedna (parni serumi).
Dijagnostički je važno učetverostručenje titra protutijela u drugom uzorku.
Koristi se za dokazivanje akutne bolesti.
Dokazi imunoloških pretraga
Imunološkim pretragama dokazuju se imunosne reakcije na bakterije, viruse, gljivice i parazite.
4. Citološke i histološke pretrage
Od ostalih imunoloških pretraga provode se i:
- KG i Rh faktor
- IgA, IgG, IgM, IgE
- alergološka testiranja
- Mantouxov test (PPD) za dokazivanje tubekuloze – danas se rijetko radi.
U dijagnostičke svrhe citološki se mogu pregledati stanice tjelesnih tekućina, organa i tkiva koje su spontano odljuštene ili su dobivene usisavanjem, brisanjem, četkanjem ili punkcijom.
Histološki se pregledavaju uzorci tkiva ili organa uzeti uglavnom biopsijom ili kirurškim zahvatom.
U dijagnostičke svrhe citološki se mogu pregledati stanice tjelesnih tekućina, organa i tkiva.
Uzorci mogu biti od stanica koje su:
- spontano odljuštene
- dobivene usisavanjem, brisanjem, četkanjem ili punkcijom.
Histološki se pregledavaju uzorci tkiva ili organa uzeti uglavnom biopsijom ili kirurškim zahvatom.
5. Mikrobiološke i parazitološke pretrage
Mikrobiološka obrada može se napraviti na bilo kojem materijalu iz čovjekova okoliša ili iz čovjekova tijela. Uzorci se nasađuju na hranjive podloge, a uzorak može biti krv, brisevi ždrijela, nosa, nazofarinksa, rane, rodnice, uretre, rektuma, kože, sluznice. Na hranjivu podlogu može se nasaditi i uzorak likvora, duodenalnog sekreta, sputuma, mokraće, stolice, upalnog eksudata, ispiraka traheje i uzorci biopsije želučane sluznice.
Mikrobiološka obrada može se napraviti na bilo kojem materijalu iz čovjekova okoliša ili iz čovjekova tijela.
Uzorci se nasađuju na hranjive podloge.
Uzorak može biti:
- krv, brisevi ždrijela, nosa, nazofarinksa, rane, rodnice, uretre, rektuma, kože, sluznice.
Na hranjivu podlogu može se nasaditi i uzorak:
- likvora, duodenalnog sekreta, sputuma, mokraće, stolice, upalnog eksudata, ispiraka traheje i uzorci biopsije želučane sluznice.
Bris nosa, ždrijela i nazofarinksa
Bris nosa
Bris nosa i nazofarinksa
Bris nazofarinksa
Iskašljaj (sputum) mora se odmah dostaviti u laboratorij jer se stajanjem na sobnoj temperaturi u njemu razvija saprofitna flora, što može utjecati na broj patogenih bakterija.
Za sve do sada navedene uzorke vrijedi da ako se uzorak ne može unutar dva sata dostaviti u laboratorij, može stajati u hladnjaku na +4°C do 6 sati, ako se radi o bakteriološkim pretragama.
Ako se radi o brisu za virološke pretrage, on se mora odmah nakon uzimanja dostaviti u laboratorij, u transportnoj podlozi.
Iskašljaj (sputum) mora se odmah dostaviti u laboratorij.
Stajanjem na sobnoj temperaturi na njemu se razvija saprofitna flora.
Stvaranje saprofitne flore može utjecati na broj patogenih bakterija.
Za sve do sada navedene uzorke za bakteriološke pretrage vrijedi isto pravilo:
- ako se uzorak ne može dostaviti u laboratorij unutar dva sata, može stajati u hladnjaku na +4°C do 6 sati.
Bris za virološke pretrage se mora odmah nakon uzimanja dostaviti u laboratorij, u transportnoj podlozi.
Bris rektuma, uretre i rodnice
Urinokultura
Bris rektuma uzima se sterilnim štapićem s namotanom vatom koji neposredno prije uzimanja uzorka navlažimo sterilnom fiziološkom otopinom.
Štapićem se ulazi oko 3 cm u rektum, lagano se rotira i izvuče te spremi u odgovarajući sterilni spremnik.
Uzorak se mora odmah dostaviti u laboratorij.
Bris uretre i rodnice uzima liječnik.
Bris rektuma uzima se sterilnim štapićem s namotanom vatom.
Štapić neposredno prije uzimanja uzorka navlažimo sterilnom fiziološkom otopinom.
Štapićem se ulazi oko 3 cm u rektum.
Štapić se lagano rotira i izvuče te spremi u odgovarajući sterilni spremnik.
Uzorak se mora odmah dostaviti u laboratorij.
Bris uretre i rodnice uzima liječnik.
Uzorak urina (mokraće) uzima se za različite pretrage (kemijska, mikrobiološka, citološka).
Postupak uzimanja urina za pretrage
Koprokultura
Za urinokulturu nije samo važan pravilan postupak uzimanja uzorka, nego i postupak s uzorkom nakon uzimanja. Najbolje je uzeti prvi jutarnji urin, srednji mlaz i dostaviti ga u laboratorij što prije. Ako se radi o hitnom bolesniku, tada se uzorak uzima u vrijeme u koje je bolesnik došao i odmah se dostavlja u laboratorij. Ako uzorak nije moguće odmah dostaviti, može se do 6 sati čuvati u hladnjaku na +4°C.
Kod sumnje na TBC bubrega uzorci mokraće kultiviraju se 10 dana uzastopno uz isti postupak uzimanja.
Uz pravilan postupak uzimanja uzorka, za urinokulturu je važan i postupak s uzorkom nakon uzimanja.
Najbolje je uzeti prvi jutarnji urin, srednji mlaz.
Uzorak treba što prije dostaviti u laboratorij.
Ako se radi o hitnom bolesniku, uzorak se uzima u vrijeme u koje je bolesnik došao i odmah se dostavlja u laboratorij.
Ako uzorak nije moguće odmah dostaviti, može se do 6 sati čuvati u hladnjaku na +4°C.
Kod sumnje na TBC bubrega uzorci mokraće kultiviraju se 10 dana uzastopno uz isti postupak uzimanja.
Mikrobiološka analiza stolice dobila je naziv koprokultura prema grč. kopros – blato.
Stolica se mikrobiološki pregledava na bakterije, viruse i gljivice.
Postupak uzimanja stolice za pregled i pretrage
Ponovite postupak uzimanja stolice.
Važna pravila za uzimanje i postupak s uzorcima za koprokulturu
- za dokazivanje rotavirusa uzorak je potrebno dostaviti u laboratorij odmah po uzimanju
- za uzimanje uzorka kod sumnje na koleru, stolica se uzima u alkalnu peptonsku vodu koja se prije stavljanja uzorka u nju ostavi na sobnoj temperaturi 10 – 15 minuta.
- Ako je stolica vodenasta ili proljevasta uzima se 5 – 10 ml ili obrisak.
- stolica iz toaleta ne može biti uzorak za analizu
- stolica ne bi smjela biti pomiješana s mokraćom
Za dokazivanje rotavirusa uzorak je potrebno dostaviti u laboratorij odmah po uzimanju.
Uzimanje uzorka kod sumnje na koleru
Stolica se uzima u alkalnu peptonsku vodu.
Peptonska voda se prije stavljanja uzorka u nju ostavi na sobnoj temperaturi 10 - 15 minuta.
Ako je stolica vodenasta ili proljevasta, uzima se 5 - 10 ml ili obrisak.
Stolica iz toaleta ne može biti uzorak za analizu.
Stolica ne bi smjela biti pomiješana s mokraćom.
Hemokultura
Hemokultura je uzimanje i nasađivanje krvi na hranjivu podlogu.
Bolesniku treba objasniti pretragu i način izvođenja.
Bolesnik leži, a ispod ruke mu se postavi nepropusna kompresa.
Priprema pribora za vađenje hemokulture
Na dezinficiranu tacnu ili kolica treba pripremiti:
- sterilne rukavice
- sredstvo za dezinfekciju kože (koža se prebriše tri puta i pusti da se osuši 30 sekundi)
- sterilne loptice od gaze
- pribor za vađenje krvi (klasično vađenje ili vakum)
- micropore (ljepljiva traka)
- pribor za dijagnostiku – anaerobna (AN) i aerobna (AE) podloga/bujon
- posuda za nečisto i spremnik za oštri otpad
- uputnica.
Tijekom zahvata ne smije biti previše kretanja u prostoriji (ni čišćenja) kako se ne bi zagadile kulture.
Uzimanje hemokulture
Hemokultura se odmah mora dostaviti u laboratorij. Ako laboratorij ne radi, tada se hemokultura stavlja u termostat na 37°C.
Termostat je uređaj u kojem je temperatura istovjetna temperaturi tijela. U njega se pohranjuju biološki materijali za pretrage (krv, likvor) u vremenu od uzimanja do obrade u laboratoriju.
Danas se sve češće koristi novija generacija bujona za hemokulturu (Bočice BactAlert) koje mogu stajati na sobnoj temperaturi do 48 sati.
Hemokultura se odmah mora dostaviti u laboratorij.
Ako laboratorij ne radi, hemokultura se stavlja u termostat na 37°C.
Termostat je uređaj u kojem je temperatura istovjetna temperaturi tijela.
U termostat se pohranjuju biološki materijali za pretrage (krv, likvor) u vremenu od uzimanja do obrade u laboratoriju.
Danas se sve češće koristi novija generacija bujona za hemokulturu (Bočice BactAlert).
Ovi bujoni mogu stajati na sobnoj temperaturi do 48 sati.
Centralni venski kateter
Ako bolesnik ima centralni venski kateter, krv za hemokulturu može se izvaditi i tim putem. Prije postupka treba pripremiti bolesnika, pribor i prostor. Nakon što smo oprali ruke i stavili sterilne rukavice, alkoholom se prebriše spojnica između katetera i infuzijskog sistema, a ispod spojnice se stavi sterilna gaza. Treba imati na umu da putem centralnog venskog katetera bolesnik dobiva infuzijske otopine te prije vađenja krvi treba sterilnom štrcaljkom izvaditi 2 – 3 ml krvi, skinuti štrcaljku i odložiti je u bubrežastu zdjelicu.
Ako bolesnik ima centralni venski kateter, krv za hemokulturu može se izvaditi i tim putem.
Prije postupka treba pripremiti bolesnika, pribor i prostor.
Treba oprati ruke i staviti sterilne rukavice.
Alkoholom treba prebrisati spojnicu između katetera i infuzijskog sistema.
Ispod spojnice treba staviti sterilnu gazu.
Treba imati na umu da putem centralnog venskog katetera bolesnik dobiva infuzijske otopine.
Prije vađenja krvi treba sterilnom štrcaljkom izvaditi 2 - 3 ml krvi.
Štrcaljku treba skinuti i odložiti je u bubrežastu zdjelicu.
Uvjeti vađenja hemokulture
Hemokultura se vadi kada je povišena temperatura praćena tresavicom ili pola sata prije očekivanog porasta temperature. Za većinu pacijenata se preporučuje najmanje 2 seta hemokulture, svaki se set uzima s različitog mjesta venepunkcije, s razmakom od 10 – 15 minuta. U slučaju sumnje na endokarditis, preporuča se uzeti 3 seta hemokultura u razmacima od 15 – 30 minuta, s tri različita anatomska mjesta venepunkcije. Kod sumnje na CVK-bakterijemiju potrebno je uzeti jedan set hemokultura s perifernog mjesta venepunkcije, a drugi set hemokulture iz centralnog venskog pristupa. Ponekad je potrebno uzeti više hemokultura jer je dokazivanje uzročnika u krvi teško zbog toga što njihova količina varira.
Hemokultura se vadi:
- kada je povišena temperatura praćena tresavicom
- pola sata prije očekivanog porasta temperature.
Hemakultra se uzima:
- tri puta u razmaku od pola sata
- ako je moguće s tri različita mjesta.
Ponekad je potrebno uzeti više hemokultura.
Dokazivanje uzročnika u krvi je teško zbog toga što njihova količina varira.
Rezultati mikrobioloških pretraga
Nakon mikrobioloških pretraga dobije se biogram i antibiogram prema kojima se određuje antimikrobna terapija. Također se može dobiti i negativan nalaz, što znači da u uzorku nije bilo uzročnika bolesti.
Nakon mikrobioloških pretraga dobije se biogram i antibiogram.
Prema biogramu i antibiogramu se određuje antimikrobna terapija.
Može se dobiti i negativan nalaz, što znači da u uzorku nije bilo uzročnika bolesti.
Crijevne parazitološke pretrage
Čak i kada ne postoji sumnja na bolest, rutinskim pregledom krvi i stolice mogu se otkriti neke bolesti. To posebno vrijedi za parazitske (nametničke) bolesti. Neki nametnici mogu se vidjeti pomoću svjetlosnog mikroskopa tijekom pregleda nativnog uzorka stolice.
Čak i kada ne postoji sumnja na bolest, rutinskim pregledom krvi i stolice mogu se otkriti neke bolesti.
To posebno vrijedi za parazitske (nametničke) bolesti.
Neki nametnici mogu se vidjeti pomoću svjetlosnog mikroskopa tijekom pregleda nativnog uzorka stolice.
Pregledom nativnog uzorka svjetlosnim mikroskopom mogu se naći:
- jajašca
- ličinke
- ciste
- odrasli oblici nametnika.
Najveći broj nametnika može se naći u krvi ili stolici, ali mogu se naći i drugdje tako da kao uzorak možemo koristiti i urin, sputum, sekrete, gnoj i uzorak dobiven biopsijom ili punkcijom.
Pregledom nativnog uzorka svjetlosnim mikroskopom mogu se naći:
- jajašca
- ličinke
- ciste
- odrasli oblici nametnika.
Najveći broj nametnika može se naći u krvi ili stolici.
Kao uzorak možemo koristiti i urin, sputum, sekrete, gnoj i uzorak dobiven biopsijom ili punkcijom jer se i u njima mogu pronaći nametnici.
Za dokazivanje parazita u stolici potrebno je uzeti uzorak u tri navrata. Pri tome treba uzeti anamnezu bolesnika jer kod bolesnika koji je na terapiji preparatima bizmuta, koji je bio na radiološkoj pretrazi probavnog sustava pri kojoj se koristila barijeva kaša kao kontrastno sredstvo i koji je na terapiji antibioticima, nalaz protozoa u stolici neće biti pouzdan. Kod takvih bolesnika potrebno je 10-tak dana odgode uzimanja uzorka, nakon prekida terapije ili nakon pretrage.
Za dokazivanje parazita u stolici potrebno je uzeti uzorak u tri navrata.
Važno je uzeti i anamnezu bolesnika.
Nalaz protozoa u stolici neće biti pouzdan kod bolesnika koji je:
- na terapiji preparatima bizmuta
- bio na radiološkoj pretrazi probavnog sustava pri kojoj se koristila barijeva kaša kao kontrastno sredstvo
- na terapiji antibioticima.
Kod takvih bolesnika potrebno je 10-tak dana odgode uzimanja uzorka, nakon prekida terapije ili nakon pretrage.
Neki paraziti (Enterobius vermicularis) koji obitavaju u crijevima noću izlaze i polažu jajašca oko analnog otvora. Uzorak ćemo uzeti pomoću perianalnog otiska – celofan test. Za uzorkovanje nam je potrebno predmetno stakalce na koje je zalijepljena ljepljiva traka (može se dobiti u laboratoriju).
Neki paraziti (Enterobius vermicularis) koji obitavaju u crijevima noću izlaze i polažu jajašca oko analnog otvora.
Uzorak ćemo uzeti pomoću perianalnog otiska - celofan test.
Za uzorkovanje nam je potrebno predmetno stakalce na koje je zalijepljena ljepljiva traka (može se dobiti u laboratoriju).
Postupak uzimanja perianalnog otiska:
- navečer prije spavanja napraviti toaletu perianalnog područja, ali ne stavljati nikakav puder, kremu ili mast
- perianalni otisak uzima se odmah ujutro nakon ustajanja
- prije uzimanja perianalnog otiska ne provode se higijenske mjere pranja analnog područja jer se na taj način mogu ukloniti jajašca parazita prilijepljena na kožu
- ljepljivu traku odlijepiti sa stakalca i nalijepiti preko perianalnih nabora uz blago pritiskanje
- traku zatim skinuti i zalijepiti preko stakalca izbjegavajući stvaranje mjehurića zraka, nastojeći da površina trake bude što ravnija
- stakalce zamotati u papir i dostaviti u laboratorij.
Otisak se obično uzima djeci, a kod njih se mogu jajašca naći i ispod noktiju jer izlazak nametnika izaziva svrbež.
Na slici niže se vidi mikroskopski prikaz cista protozoa Entamoeba histolytica koja često uzrokuje amebijazu. Postupak postavljanja dijagnoze možete saznati ako kliknete na karticu.
Postupak uzimanja perianalnog otiska:
Navečer napraviti toaletu perianalnog područja.
Na perianalno područje nakon toalete ne stavljati puder, kremu ili mast.
Perianalni otisak uzima se odmah nakon ustajanja.
Prije uzimanja perianalnog otiska ne provode se higijenske mjere pranja analnog područja.
Pranjem analnog područja mogu se ukloniti jajašca parazita prilijepljena na kožu.
Ljepljivu traku:
- odlijepiti sa stakalca
- nalijepiti preko perianalnih nabora uz blago pritiskanje
- skinuti je
- zalijepiti traku preko stakalca izbjegavajući stvaranje mjehurića zraka, nastojeći da površina trake bude što ravnija.
Stakalce zamotati u papir i dostaviti u laboratorij.
Perianalni otisak se obično uzima djeci.
Kod djece se jajašca mogu naći i ispod noktiju jer izlazak nametnika izaziva svrbež.
Na slici ispod se vidi mikroskopski prikaz cista protozoa Entamoeba histolytica.
Cista protozoa Entamoeba histolytica često uzrokuje amebijazu.
Postupak postavljanja dijagnoze možete saznati ako kliknete na karticu.
Za dokazivanje dijagnoze amebijaze uzrokovane Entamoeba histolytica potrebno je u uzorku stolice potražiti ciste i vegetativne oblike amebe.
Ciste se mogu naći ako se uzme uzorak normalne stolice tri puta za redom u kemijski čistu posudicu.
Za dokazivanje vegetativnih oblika amebe potrebna nam je svježa, proljevasta stolica koja se direktno mikroskopira. Ta pretraga zove se provokacija na amebe. Može se raditi ambulantno ili u bolnici.
Bolesnika treba psihički i fizički pripremiti te mu objasniti o kakvoj pretrazi se radi i kako se ona radi.
Nakon toga bolesnik treba popiti dvije žlice gorke soli u 2 dl mlake vode. Nakon 1 - 3 sata bolesnik dobije nagon na stolicu. Bolesnik defecira u noćnu posudu, a uzima se 5 - 6 uzoraka od tri različite stolice. Uzorci se uzimaju staklenim štapićem i kapnu se na predmetno stakalce, pokriju se pokrovnim stakalcem i stave u termostat te se svježi mikroskopiraju.
Dokazivanje dijagnoze amebijaze uzrokovane Entamoeba histolytica
U uzorku stolice je potrebno potražiti ciste i vegetativne oblike amebe.
Ciste se mogu naći ako se uzme uzorak normalne stolice tri puta za redom u kemijski čistu posudicu.
Provokacija na amebe
Ova pretraga se može raditi ambulantno ili u bolnici.
Za dokazivanje vegetativnih oblika amebe potrebna nam je svježa, proljevasta stolica.
Stolica se direktno mikroskopira.
Bolesnika treba psihički i fizički pripremiti.
Treba objasniti bolesniku o kakvoj pretrazi se radi i kako se pretraga izvodi.
Bolesnik treba popiti dvije žlice gorke soli u 2 dl mlake vode.
Nakon 1 - 3 sata bolesnik dobije nagon na stolicu.
Bolesnik defecira u noćnu posudu, a uzima se 5 - 6 uzoraka od tri različite stolice.
Uzorci se uzimaju staklenim štapićem i kapnu se na predmetno stakalce.
Predmetno stakalce se pokrije pokrovnim stakalcem i stavi u termostat.
Svježi uzorci se mikroskopiraju.
Za test provokacije postoje kontraindikacije te se test neće raditi:
- trudnicama (opsanost od pobačaja)
- maloj djeci (mlađoj od 5 godina)
- kardiološkim bolesnicima (napor)
- bolesnicima s ulkusom želuca ili dvanaesnika (opasnost od krvarenja)
Postojanje eventualnih kontraindikacija utvrđuje medicinska sestra/tehničar na osnovi prethodno prikupljenih anamnestičkih podataka.
Ako postoje kontraindikacije, tada se može pregledati uzorak lavaže debelog crijeva.
Kod lavaže debelog crijeva bolesniku se daje klizma za čišćenje (1000 ml vode ili fizološke otopine). Uzima se isti broj uzoraka kako i kod provokacijskog testa.
Za test provokacije postoje kontraindikacije.
Test se neće raditi:
- trudnicama (opasnost od pobačaja)
- maloj djeci (mlađoj od 5 godina)
- kardiološkim bolesnicima (napor)
- bolesnicima s ulkusom želuca ili dvanaesnika (opasnost od krvarenja)
Postojanje kontraindikacija utvrđuje medicinska sestra/tehničar na osnovi prikupljenih anamnestičkih podataka.
Ako postoje kontraindikacije, tada se može pregledati uzorak lavaže debelog crijeva.
Kod lavaže debelog crijeva bolesniku se daje klizma za čišćenje (1000 ml vode ili fizološke otopine). Uzima se isti broj uzoraka kako i kod provokacijskog testa.
Kada želimo dokazati parazite koji nastanjuju tanko crijevo, trebali bismo uzeti lavažu duodenuma, odnosno, uzimanje duodenalnog sadržaja sondom. Kako je to neugodan postupak postoji enterotest (String test) u kojem se pomoću duodenalne kapsule dokazuju paraziti poput Giardie lamblie intestinalis, Strongyloides stercoralis, Fasciola hepatica, Salmonella typhi.
Za dokazivanje parazita koji nastanjuju tanko crijevo trebali bismo uzeti lavažu duodenuma - uzimanje duodenalnog sadržaja sondom.
Uzimanje duodenalnog sadržaja sondom je neugodan postupak.
Postoji i enterotest (String test).
U enterotestu se pomoću duodenalne kapsule dokazuju paraziti poput Giardie lamblie intestinalis, Strongyloides stercoralis, Fasciola hepatica, Salmonella typhi.
Za test je potrebna psihička priprema bolesnika. Treba objasniti bolesniku kako se radi test i koja mu je svrha. Fizička priprema bolesnika opisana je na poleđini fotografije mikroskopskog prikaza Giardie intestinalis. Pretraga se izvodi u parazitološkom laboratoriju.
Za test je potrebna psihička priprema bolesnika.
Potrebno je objasniti bolesniku kako se radi test i koja mu je svrha.
Fizička priprema bolesnika opisana je na poleđini fotografije mikroskopskog prikaza Giardie intestinalis. Pretraga se izvodi u parazitološkom laboratoriju.
Mikroskopski prikaz Giardia (lamblia) intestinalis
Za izvođenje testa bolesnik mora biti na tašte.
Kapsula koju bolesnik treba progutati veličine je kapsule antibiotika. Sastoji se od želatinoznog omotača i unutar njega od metalne kuglice i pamučne niti koja je za odrasle duljine 140 cm, a za djecu 90 cm. Kapsula se stavi bolesniku na korijen jezika, a neposredno prije se izvuče kraj pamučne niti koja viri na jednom kraju.
Kada bolesnik proguta kapsulu, taj kraj pamučne niti zalijepi mu se za obraz flasterom, kako bi je kasnije mogli izvući (slika iznad). Djeca kapsulu progutaju s vodom, a odrasli bez vode, ali im se može dati za lakše gutanje. Kasnije bolesnik više ne smije piti vodu. Nakon četiri sata smatra se da je kapsula dospjela u duodenum, da se metalna kuglica odvojila od niti i da se nit može izvući.
Osoba koja izvlači nit mora staviti rukavice. Nit odlijepi od obraza bolesnika, bolesnik zabaci glavu i lagano palcem i kažiprstom izvlačimo nit. Ako je test uspio, nit je na sebe upila sadržaj duodenuma u kojem se nalaze i paraziti. Krajnji dio niti se stisne i na predmetno stakalce se istisne sadržaj, pokrije se pokrovnim stakalcem i mikroskopira.
Mikroskopski prikaz Giardia (lamblia) intestinalis
Za izvođenje testa bolesnik mora biti na tašte.
Kapsula koju bolesnik treba progutati veličine je kapsule antibiotika.
Sastoji se od:
- želatinoznog omotača unutar kojeg je metalna kuglica
- pamučne niti ( odrasle duljine 140 cm, a za djecu 90 cm).
Kapsula se stavi bolesniku na korijen jezika.
Neposredno prije stavljanja ne jezik se izvuče kraj pamučne niti koja viri na jednom kraju.
Kada bolesnik proguta kapsulu, kraj pamučne niti zalijepi mu se za obraz flasterom kako bi je kasnije mogli izvući (slika iznad).
Djeca kapsulu progutaju s vodom, a odrasli bez vode, ali im se može dati za lakše gutanje. Kasnije bolesnik više ne smije piti vodu.
Nakon četiri sata smatra se da je kapsula dospjela u duodenum, da se metalna kuglica odvojila od niti i da se nit može izvući.
Osoba koja izvlači nit mora staviti rukavice.
Nit odlijepi od obraza bolesnika.
Bolesnik zabaci glavu.
Lagano palcem i kažiprstom izvlačimo nit.
Ako je test uspio, nit je na sebe upila sadržaj duodenuma u kojem se nalaze i paraziti.
Krajnji dio niti se stisne i na predmetno stakalce se istisne sadržaj.
Pokrije se pokrovnim stakalcem i mikroskopira.
Instrumentalne pretrage
Kao i kod laboratorijskih pretraga, neke instrumentalne pretrage provode se kod većine pacijenata, a neke ciljano kod sumnje na pojedinu bolest.
Radiološke pretrage
Od radioloških pretraga najčešće se provodi RTG srca i pluća.
Dodatno se još mogu raditi:
- RTG sinusa
- pasaža želuca i tankog crijeva
- kompjuterizirana tomografija jetre, mozga i bubrega.
Ultrazvučne i endoskopske pretrage
Ultrazvučne i endoskopske pretrage nisu tipične infektološke pretrage, ali se bolesnici koji dođu sa sumnjom na neku zaraznu bolest često upućuju na neki od UZV pregleda abdominalnih organa: jetre, žući, žućnih vodova, gušterače, bubrega, mokraćnog mjehura.
Isto tako ciljano se bolesnici upućuju na neke od endoskopskih pretraga: rektosigmoidoskopiju, gastroskopiju, kolonoskopiju, cistoskopiju.
Ultrazvučne i endoskopske pretrage nisu tipične infektološke pretrage.
Bolesnici koji dođu sa sumnjom na neku zaraznu bolest često se upućuju na neki od UZV pregleda abdominalnih organa: jetre, žući, žućnih vodova, gušterače, bubrega, mokraćnog mjehura.
Ciljano se bolesnici upućuju na neke od endoskopskih pretraga: rektosigmoidoskopiju, gastroskopiju, kolonoskopiju, cistoskopiju.
Elektrodijagnostičke pretrage
Kod svih bolesnika kao rutinska pretraga radi se EKG (elektrokardiogram).
Kao ciljane pretrage mogu se raditi EEG (elektroencefalogram) i EMG (elektromiogram).
Kliknite na karticu kako bi saznali nešto o EEG u.
Elektroencefalografija
Elektroencefalografija je metoda bilježenja moždanih električnih potencijala.
Psihička priprema bolesnika sastoji se od upoznavanja bolesnika s načinom izvođenja pretrage. Treba naglasiti da je pretraga bezbolna i bezopasna te da nam za vrijeme izvođenja pretrage treba suradnja bolesnika.
Bolesnik na pretragu mora doći sit, mora imati čistu kosu, opranu dan prije i ne smije stavljati gel, lak ili pjenu. Bolesnik treba skinuti ukosnice, a ako nosi periku i nju treba skinuti. Prije snimanja trebalo bi prestati piti lijekove koji utječu na središnji živčani sustav ili, ako se radi o hitnoj situaciji, obavijestiti liječnika koji očitava nalaz o tome koje lijekove uzima.
Elektroencefalografija
Elektroencefalografija
Metoda bilježenja moždanih električnih potencijala.
Psihička priprema bolesnika sastoji se od upoznavanja bolesnika s načinom izvođenja pretrage.
Pretraga je bezbolna i bezopasna.
Za vrijeme izvođenja pretrage potrebna je suradnja bolesnika.
Bolesnik za pretragu mora:
- doći sit
- imati čistu kosu, opranu dan prije
- ne smije stavljati gel, lak ili pjenu
- treba skinuti ukosnice, a ako nosi periku i nju treba skinuti.
Prije snimanja trebalo bi prestati piti lijekove koji utječu na središnji živčani sustav.
Ako se radi o hitnoj situaciji, obavijestiti liječnika koji očitava nalaz o tome koje lijekove bolesnik uzima.
Elektromiografija i elektroneurografija također nisu rutinske pretrage kod infektoloških bolesnika, ali mogu se ciljano raditi.
Elektromiografija je metoda registriranja akcijskih potencijala mišića i živaca.
Elektroneurografija je metoda mjerenja motoričke aktivnosti živca i brzine provodljivosti podražaja osjeta.
Bolesnika treba upozoriti da su obje pretrage bolne jer se koriste tanke igle koje se apliciraju u mišić te se osjeti ubod igle. Kod pretrage trebamo suradnju pacijenta jer je potrebno izvođenje voljne aktivnosti.
Elektromiografija i elektroneurografija nisu rutinske pretrage kod infektoloških bolesnika.
Ove pretrage mogu se ciljano raditi.
Elektromiografija:
metoda registriranja akcijskih potencijala mišića i živaca.
Elektroneurografija:
metoda mjerenja motoričke aktivnosti živca i brzine provodljivosti podražaja osjeta.
Bolesnika treba upozoriti da su obje pretrage bolne.
Koriste se tanke igle koje se apliciraju u mišić te se osjeti ubod igle.
Kod pretrage trebamo suradnju pacijenta jer je potrebno izvođenje voljne aktivnosti.
Ostale pretrage i zahvati
U sklopu fizikalnog pregleda bolesnika liječnik:
- pregledava ždrijelo i usnu šupljinu
- palpira abdomen, jetru i slezenu
- auskultira pluća
- pregledava reflekse
- vrši digitorektalni pregled.
Medicinska sestra/tehničar mora poznavati tijek fizikalnog pregleda i bolesniku dati adekvatne upute oko položaja koji će zauzeti za pregled.
Od ostalih pretraga može se još raditi punkcija limfnog čvora.
Za tu pretragu potrebna je psihička i fizička priprema bolesnika. Psihička priprema sastoji se od upoznavanja bolesnika s postupkom te ga upozoriti da će osjetiti laganu bol kada liječnik ubode limfni čvor kako bi aspirirao sadržaj.
Fizička priprema ovisi o lokalizaciji limfnog čvora: vrat, aksila ili prepone.
Za pretragu je potrebno pripremiti:
- sterilnu štrcaljku
- sterilne igle
- sterilne rukavice
- sterilnu pincetu
- sredstva za čišćenje i dezinfekciju kože
- sterilne smotuljke gaze
- bubrežastu zdjelicu
- flastere
- pribor za dijagnostiku (predmetna i pokrovna stakalca)
- uputnicu.
Uzorak punktiranog materijala se nanosi na predmetno stakalce, pokrije se pokrovnim stakalcem te se citološki analizira pod mikroskopom.
Od ostalih pretraga može se još raditi punkcija limfnog čvora.
Za punkciju limfnog čvora potrebna je psihička i fizička priprema bolesnika.
Psihička priprema sastoji se od upoznavanja bolesnika s postupkom.
Bolesnika treba upozoriti da će osjetiti laganu bol.
Liječnik mora ubosti limfni čvor kako bi aspirirao sadržaj.
Fizička priprema ovisi o lokalizaciji limfnog čvora:
- vrat, aksila ili prepone.
Za pretragu je potrebno pripremiti:
- sterilnu štrcaljku
- sterilne igle
- sterilne rukavice
- sterilnu pincetu
- sredstva za čišćenje i dezinfekciju kože
- sterilne smotuljke gaze
- bubrežastu zdjelicu
- flastere
- pribor za dijagnostiku (predmetna i pokrovna stakalca)
- uputnicu.
Uzorak punktiranog materijala se nanosi na predmetno stakalce.
Pokrije se pokrovnim stakalcem.
Citološki se analizira pod mikroskopom.
Završetak
U provođenju dijagnostičkih pretraga kod bolesnika oboljelog od zaraznih bolesti medicinska sestra/tehničar ima niz važnih zadataka:
- educirati bolesnika i pripremiti ga za zahvat
- uzeti pravi uzorak na pravi način
- pripremiti pribor za dijagnostičke zahvate
- asistirati liječniku kod dijagnostičkih zahvata
- dostaviti uzorak u pravo vrijeme i na pravi način u odgovarajući laboratorij
Nepoznavanje bilo kojeg postupka od navedenih može dovesti do netočnih dijagnostičkih rezultata i produljiti postupak postavljanja dijagnoze te odgoditi liječenje bolesnika.