Zdravstvena njega bolesnika s bolestima živčanog sustava
Uvod
U ljudskoj prirodi postoji potreba za kretanjem i fizičkom aktivnošću, te se smatra jednom od osnovnih ljudskih potreba. Kod neuroloških bolesnika ta potreba je često ograničena ili čak ne postoji. Razlozi mogu biti razni. U nastavku pročitajte citat i promislite kakav učinak ima vježbanje na živčani sustav čovjeka.
U ljudskoj prirodi postoji potreba za kretanjem i fizičkom aktivnošću.
Potreba za kretanje i fizičkom aktivnošću smatra se jednom od osnovnih ljudskih potreba.
Kod neuroloških bolesnika ta potreba je često ograničena ili ne postoji.
Razlozi mogu biti razni.
U nastavku pročitajte citat.
Promislite kakav učinak ima vježbanje na živčani sustav čovjeka.
Kretanje
Nedostatak aktivnosti uništava dobru kondiciju svakog ljudskog bića, dok kretanje i metodičke fizičke vježbe je čuvaju i održavaju.
Neki od razloga ograničene pokretnosti ili nepokretnosti neuroloških bolesnika su atrofija mišića u terminalnim stadijima bolesti, bolna ograničenja pokretljivosti donjih udova te neuromuskularne kljenuti. Postoje situacije kada kada bolesnik može, ali se ne smije kretati iz zdravstvenih ili preventivnih razloga i to nazivamo nepokretnost po naredbi. Stupanj smanjene pokretnosti može se podijeliti na ograničenu pokretnost gdje se osoba može kretati uz pomoć pomagala ili bez njih te uz pomoć drugih osoba ili pak bez njih, zatim potpuni gubitak pokretnosti, nepokretnost. Medicinska sestra/tehničar treba kod takvih bolesnika, kada su joj povjereni, utvrditi ili saznati razlog, trajanje i stupanj smanjene mogućnosti njihovog kretanja.
Neki od razloga ograničene pokretnosti ili nepokretnosti neuroloških bolesnika su:
- atrofija mišića u terminalnim stadijima bolesti
- bolna ograničenja pokretljivosti donjih udova
- neuromuskularne kljenuti.
Postoje situacije kada kada bolesnik može, ali se ne smije kretati iz zdravstvenih ili preventivnih razloga.
To nazivamo nepokretnost po naredbi.
Stupanj smanjene pokretnosti može se podijeliti na:
- ograničenu pokretnost
( osoba se može kretati uz pomoć pomagala ili bez njih te uz pomoć drugih osoba ili pak bez njih)
- potpuni gubitak pokretnosti
- nepokretnost.
Medicinska sestra/tehničar treba kod takvih bolesnika:
- utvrditi ili saznati razlog, trajanje i stupanj smanjene mogućnosti njihovog kretanja.
Zdravstvena njega bolesnika sa smanjenom pokretnošću
Zadaci medicinske sestre/tehničara u provođenju zdravstvene njege nepokretnih bolesnika usmjerene su na sprečavanje najčeščih komplikacija dugotrajnog mirovanja
(tromboza, pneumonija, dekubitus i kontrakture).
Ispod pogledajte koje intervencije medicinska sestra/tehničar treba provoditi kod bolesnika kako bi spriječila komplikacije smanjene pokretnosti.
Zdravstvena njega bolesnika sa smanjenom mogućnošću brige o sebi
U zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba spada briga o sebi ili samozbrinjavanje.
Samozbrinjavanje podrazumijeva:
- sposobnost samostalnog uzimanja hrane
- obavljanje osobne higijene
- odijevanje i dotjetrivanje
- eliminacija izlučevina.
Definicija zdravstvene njege
"Jedinstvena funkcija medicinske sestre jest pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje doprinose zdravlju ili njegovom oporavku (ili mirnoj smrti) koje bi obavljao bez pomoći kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje. Pomoć treba pružiti na način koji će pridonjeti što bržem postizanju njegove samostalnosti."
Virginia Henderson
Definicija zdravstvene njege
"Jedinstvena funkcija medicinske sestre jest pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju onih aktivnosti koje doprinose zdravlju ili njegovom oporavku (ili mirnoj smrti) koje bi obavljao bez pomoći kada bi imao potrebnu snagu, volju ili znanje.
Pomoć treba pružiti na način koji će pridonjeti što bržem postizanju njegove samostalnosti."
Virginia Henderson
Kod bolesnika koji imaju smanjenu mogućnost brige o sebi često se gubi samopoštovanje te se javlja osjećaj manje vrijednosti, bespomoćnosti i ugroženosti. Stoga zadatak medicinske sestre/tehničara nije činiti umjesto bolesnika ono što on ne može sam učiniti, već mu treba omogućiti da aktivno sudjeluje ovisno o mogućnostima i poticati ga, kako bi se smanjio osjećaj manje vrijednosti i bespomoćnosti.
Kod bolesnika koji imaju smanjenu mogućnost brige o sebi često se gubi samopoštovanje.
Javlja se osjećaj manje vrijednosti, bespomoćnosti i ugroženosti.
Zadatak medicinske sestre/tehničara je omogućiti aktivno sudjelovanje bolesniku ovisno o mogućnostima.
Bolesnika treba poticati , kako bi se smanjio osjećaj manje vrijednosti i bespomoćnosti.
Nije poželjno činiti umjesto bolesnika ono što on ne može sam.
Na osnovi prikupljenih podataka medicinska sestra/tehničar utvrđuje mogućnosti samozbrinjavanja bolesnika te sukladno tome planira odgovarajuće intervencije. Smanjena mogućnost brige o sebi uključuju probleme koji su povezani s:
- smanjenom mogućnosti hranjenja
- smanjenom mogućnosti održavanja higijene
- smanjuenom mogućnosti odijevanja i dotjerivanja
- smanjenom mogućnosti obavljanja eliminacije
Na osnovi prikupljenih podataka medicinska sestra/tehničar:
- utvrđuje mogućnosti samozbrinjavanja bolesnika.
- planira odgovarajuće intervencije.
Smanjena mogućnost brige o sebi uključuju probleme koji su povezani s:
- smanjenom mogućnosti hranjenja
- smanjenom mogućnosti održavanja higijene
- smanjuenom mogućnosti odijevanja i dotjerivanja
- smanjenom mogućnosti obavljanja eliminacije
Smanjena mogućnost hranjenja
Prehrana spada u jednu od osnovnih ljudskih potreba. Zadaća medicinske sestre/tehničara je osigurati bolesniku adekvatnu hranu i tekućinu te ublažiti poteškoće prillikom njihova uzimanja. Kliknite na sliku kako biste saznali najčešće poteškoće pri hranjenju.
Prehrana spada u jednu od osnovnih ljudskih potreba.
Zadaća medicinske sestre/tehničara je:
- osigurati bolesniku adekvatnu hranu i tekućinu
- ublažiti poteškoće prillikom uzimanja hrane i tekućine.
Kliknite na karticu ispod slike kako biste saznali najčešće poteškoće pri hranjenju.
Klikom na sliku saznajte više
Zbog raznih oštećenja neurološki bolesnici imaju problema pri hranjenju. Najčešći su razlozi oštećenja motrike (centralne ili periferne klijenuti udova, patološki nevoljeni pokreti ruku ili glave, zatim potpuna ili djelomična uzetost mišića za žvakanje ili gutanje) poremećaj svijesti, osjeta i osjetila. Metoda hranjenja, procjena mogućnosti bolesnikova sudjelovanja i određivanje potrebne pomoći ovisi o bolesnikovu stanju.
Klikom na sliku saznajte više
Zbog raznih oštećenja neurološki bolesnici imaju problema pri hranjenju.
Najčešći su razlozi:
- oštećenja motrike.
(centralne ili periferne klijenuti udova, patološki nevoljeni pokreti ruku ili glave, potpuna ili djelomična uzetost mišića za žvakanje ili gutanje)
- poremećaj svijesti, osjeta i osjetila.
O bolesnikovu stanju ovisi:
- Metoda hranjenja
- procjena mogućnosti bolesnikova sudjelovanja
- određivanje potrebne pomoći
Zadatci medicinske sestre/tehničara pri smanjenoj mogućnosti hranjenja
Medicinska sestra/tehničar treba prepoznati i procijeniti bolesnikove poteškoće sa hranjenjem te primijeniti odgovarajuće intervencije koje pročitajte u nastavku.
Smanjena mogućnost održavanja higijene
Osobna higijena i aktivnosti vezane uz nju spadaju u osnovne životne potrebe. Gubitkom sposobnosti za obavljanje tih aktivnosti čovjek ne samo da može narušiti svoje fizičko zdravlje nego je narušeno njegovo dostojanstvo i samopoštovanje. Medicinska sestra/tehničar to uvijek treba imati na umu u procjeni bolesnikovih sposobnosti. U tablici ispod pročitajte intervencije medicinske sestre/tehničara.
Osobna higijena i aktivnosti vezane uz nju spadaju u osnovne životne potrebe. Gubitkom sposobnosti za obavljanje tih aktivnosti čovjek ne samo da može narušiti svoje fizičko zdravlje nego je narušeno njegovo dostojanstvo i samopoštovanje. Medicinska sestra/tehničar to uvijek treba imati na umu u procjeni bolesnikovih sposobnosti. U tablici ispod pročitajte intervencije medicinske sestre/tehničara.
Osobna higijena i aktivnosti vezane uz osobnu higijenu
Spadaju u osnovne životne potrebe.
Gubitkom sposobnosti za obavljanje tih aktivnosti čovjek ne samo da može narušiti svoje fizičko zdravlje nego je narušeno njegovo dostojanstvo i samopoštovanje.
Medicinska sestra/tehničar to uvijek treba imati na umu u procjeni bolesnikovih sposobnosti.
U tablici ispod pročitajte intervencije medicinske sestre/tehničara.
Smanjena mogućnost odijevanja i dotjerivanja
Kao i kod osobne higijene, kod odijevanja je bolesnika potrebno poticati na samostalnost, osigurati mu privatnost i dovoljno vremena.
Ako je potrebno medicinska sestra/tehničar osigurava mu potrebna pomagala u svrhu postizanja maksimalne samostalnosti.
Intervencije medicinske sestre/tehničara pri smanjenoj mogućnosti odijevanja i dotjerivanja
Smanjena mogućnost uklanjanja izlučina
Jedna od poteškoća kod bolesnika oboljelih od bolesti živčanog sustava je poremećaj uklanjanja izlučina (eliminacija). Potreba za pravilnom eliminacijom je također jedna od elementarnih potreba ljudskog bića čiji poremećaj nije samo fizička prepreka kvalitetnom životu oboljele osobe nego i veliko psihičko opterećenje osobe. Medicinska sestra/tehničar treba dobro procijeniti i pratiti eliminaciju izlučina te pomoći bolesniku na adekvatan način. Intervnecije možete vidjeti u nastavku.
Jedna od poteškoća kod bolesnika oboljelih od bolesti živčanog sustava je poremećaj uklanjanja izlučina (eliminacija).
Potreba za pravilnom eliminacijom je također jedna od elementarnih potreba ljudskog bića.
Poremećaj uklanjanja izlučina nije samo fizička prepreka kvalitetnom životu oboljele osobe nego i veliko psihičko opterećenje osobe.
Medicinska sestra/tehničar treba dobro procijeniti i pratiti eliminaciju izlučina te pomoći bolesniku na adekvatan način.
Intervnecije možete vidjeti u nastavku.
Intervencije medicinske sestre/tehničara pri smanjenoj mogućnosti obavljanja eliminacije
Prehrana neuroloških bolesnika
Sastavni dio sestrinske skrbi je i briga o prehrani neuroloških bolesnika. Prehrana ovisi o bolesnikovu deficitu u neurološkom statusu: poremećaju svijesti, motorike, psihičke poteškoće, oštećenje osjetilnih funkcija, oslabljeni refleks gutanja, gibitak vida, dvoslike, mučnine i povraćanje. Ovisno o tome osigurava se optimalna prehrana te smanjuju ili ublažavaju poteškoće pri uzimanju hrane i tekućine.
Sastavni dio sestrinske skrbi je i briga o prehrani neuroloških bolesnika.
Prehrana ovisi o bolesnikovu deficitu u neurološkom statusu:
- poremećaju svijesti, motorike, psihičke poteškoće, oštećenje osjetilnih funkcija, oslabljeni refleks gutanja, gibitak vida, dvoslike, mučnine i povraćanje.
Osigurava se optimalna prehrana te smanjuju ili ublažavaju poteškoće pri uzimanju hrane i tekućine.
Najčešći problemi vezani uz prehranu neuroloških bolesnika povezani su s:
- gubitkom apetita
- visokom opasnosti od aspiracije
- poremećajem svijesti
- poremećajem gutanja i žvakanja hrane
- mučnina i povraćanje
- gubitak osjeta okusa i mirisa
- smanjena mogućnost samostalnog uzimanja hrane i tekućine.
Najčešći uzroci smanjenog unosa hrane kod neuroloških bolesnika su otežano gutanje i gubitak apetita. Dok su uzroci smanjene mogućnosti hranjenja poremećaji vida, svijesti i motorike (nehotične kretnje, pareza i plegija).
Najčešći uzroci smanjenog unosa hrane kod neuroloških bolesnika su:
- otežano gutanje i gubitak apetita.
Uzroci smanjene mogućnosti hranjenja su:
- poremećaji vida, svijesti i motorike (nehotične kretnje, pareza i plegija).
Metode unosa hrane i tekućine
Uzimanje hrane na usta je najbolji i najjednostavniji način prehrane bolesnika, no ako to bolesnik nije u mogućnosti hranu uzimati na taj način primjenjuje se umjetni način prehrane putem infuzije i nazogastrične sonde.
Uzimanje hrane na usta je najbolji i najjednostavniji način prehrane bolesnika.
Ako bolesnik nije u mogućnosti hranu uzimati na usta primjenjuje se umjetni način prehrane:
- putem infuzije i nazogastrične sonde.
Prehrana na usta
Hranjenje neurološkog bolesnika putem nazogastrične sonde
Kliknite na karticu ispod slike kako biste saznali postupak hranjenja neurološkog bolesnika putem nazogastrične sonde.
Prehrana neurološkog bolesnika putem infuzije – parenteralna prehrana
Totalna parenteralna prehrana je još jedan od načina koji se koristi kod vrlo teških neuroloških bolesnika. Kliknite na karticu ispod kako biste saznali nešto o njoj.
Zadaci medicinske sestre/tehničara u primjeni lijekova kod neuroloških bolesnika
Ovisno o vrsti bolesti neurološki bolesnici najčešće dobivaju lijekove iz farmakološke grupe: analgetika, antiparkinsonika, anksiolitika i sedativa, antiepileptika, kortikosteroida, osmotskih diuretika i inhibitora kolinesteraze.
Analgetici
Analgetici su lijekovi koji smanjuju ili uklanjaju bol u bolesnika koji je pri svijesti. Bol je uvijek subjektivan doživljaj stoga njegovu pojavu i intenzitet bolesnik prosuđuje sam uz pomoć medicinske sestre/tehničara.
Dvije su glavne skupine analgetika: neopioidni (analgetici-antipiretici) i opioidni (narkotici) te o njima možete nešto saznati na karticama u nastavku.
Analgetici
Lijekovi koji smanjuju ili uklanjaju bol u bolesnika koji je pri svijesti.
Bol je uvijek subjektivan doživljaj stoga njegovu pojavu i intenzitet bolesnik prosuđuje sam uz pomoć medicinske sestre/tehničara.
Dvije su glavne skupine analgetika:
- neopioidni (analgetici-antipiretici)
- opioidni (narkotici)
O analgeticima možete nešto više saznati na karticama u nastavku.
Osim analgetika za liječenje bola primjenjuju se i drugi postupci poput fizioterapije, akupunkture, psihoterapije, socioterapije, terapije smijehom i sl. Ovakve aktivnosti zaokupljaju bolesnika i odvlače mu pozornost od bolova.
U liječenju neuroloških bolesnika koriste se i neke druge skupine lijekova o kojima možete naučiti u karticama ispod.
Osim analgetika za liječenje bola primjenjuju se i drugi postupci:
- fizioterapija, akupunktura, psihoterapija, socioterapija, terapije smijehom i sl.
Ovakve aktivnosti zaokupljaju bolesnika i odvlače mu pozornost od bolova.
U liječenju neuroloških bolesnika koriste se i neke druge skupine lijekova.
O drugim skupinama lijekova možete naučiti u karticama ispod.
Parkinsonova bolest
Rehabilitacija neuroloških bolesnika
Pojam "rehabilitacija" izveden je od latinskih riječi "re", što znači ponovno, te "habilitatio" – osposobljavanje prema tome, pojam označava proces maksimalnog osposobljavanja za samostalan život i rad osoba koje su djelomično ili potpuno izgubile svoju samostalnost i sposobnost zbog ozljede, bolesti, prirođene mane ili nekog drugog uzroka. Uspješnost i efikasnost rehabilitacije ovisi o kompleksnom procesu osposobljavanja, kontinuiranosti i suradnji članova tima – timskom radu.
Pojam "rehabilitacija" izveden je od latinskih riječi:
- "re"- ponovno
- "habilitatio" – osposobljavanje.
Pojam označava proces maksimalnog osposobljavanja za samostalan život i rad .
Rehabilitiraju se osobe koje su djelomično ili potpuno izgubile svoju samostalnost i sposobnost.
Gubitak samostalnosti ili sposobnosti može se dogoditi zbog ozljede, bolesti, prirođene mane ili nekog drugog uzroka.
Uspješnost i efikasnost rehabilitacije ovisi o kompleksnom procesu osposobljavanja, kontinuiranosti i suradnji članova tima – timskom radu.
Bolesnik na rehabilitaciji
Rehabilitacijski tim čine: liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, radni terapeuti, logopedi, socijalni radnici, psiholozi i drugi.
Ponekad kod bolesnika bez obzira na timski rad stručnjaka nije moguće postići potpuni oporavak svih funkcija pa nastupa određeni stupanj invalidnosti.
Rehabilitacijski tim čine:
- liječnici, medicinske sestre, fizioterapeuti, radni terapeuti, logopedi, socijalni radnici, psiholozi i drugi.
Ponekad kod bolesnika bez obzira na timski rad stručnjaka nije moguće postići potpuni oporavak svih funkcija.
Tada kažemo da nastupa određeni stupanj invalidnosti.
Riječ invalid dolazi od latinske riječi "invalidus" što u prijevodu znači nejak, slab ili nemoćan, dok je invalidnost stanje organizma kod kojeg je potpuno, trajno ili djelomično smanjena sposobnost za rad ali i samozbrinjavanje.
Invalidnost može biti:
- senzorna
- tjelesna
- mentalna
- višestruka
Najčešće je posljedica ozljede, bolesti ili prirođene mane živčanog sustava. Priroda i veličina invalidnosti se ocjenjuje se tek kada su iskorištene sve dostupne mogućosti liječenja i rehabilitacije. U neuroloških bolesnika može se ocijeniti i ranije po simptomima i znakovima njihove bolesti.
Riječ invalid dolazi od latinske riječi "invalidus".
"Invalidus" znači nejak, slab ili nemoćan.
Invalidnost je stanje organizma kod kojeg je potpuno, trajno ili djelomično smanjena sposobnost za rad ali i samozbrinjavanje.
Invalidnost može biti:
- senzorna
- tjelesna
- mentalna
- višestruka
Invalidnost je najčešće posljedica ozljede, bolesti ili prirođene mane živčanog sustava.
Priroda i stupanj invalidnosti se ocjenjuje se tek kada su iskorištene sve dostupne mogućosti liječenja i rehabilitacije.
U neuroloških bolesnika invalidnost se može ocijeniti i ranije po simptomima i znakovima njihove bolesti.
Psihički kompleksi koji se mogu javiti su: osjećaj manje vrijednosti, neizvjesnost od budućnosti i opterećenost aktualnom problematikom, a povećavaju se dugatrajnim boravkom u bolnici.
Psihičke teškoće koje se mogu javiti su:
- osjećaj manje vrijednosti, neizvjesnost od budućnosti i opterećenost aktualnom problematikom
Psihičke teškoće povećavaju se dugatrajnim boravkom u bolnici.
Zadaci medicinske sestre/tehničara
Važno je provoditi socijalnu i radnu rehabilitaciju, te uključivati i obitelj kako bi se smanjili i prevladali psihički kompleksi i stvorili pozitivni stavovi. Bolesniku je važno vratiti povjerenje i vjeru u sebe kako bi se smanjila i/ili odagnala nesigurnost.
Važno je:
- provoditi socijalnu i radnu rehabilitaciju
- uključivati obitelj u rehabilitaciju
Rehabilitacijom i uključivanjem obitelji smanjuju se i prevladavaju psihički kompleksi i stvara pozitivan stav.
Bolesniku je važno vratiti povjerenje i vjeru u sebe kako bi se smanjila i/ili odagnala nesigurnost.
Medicinska sestra/tehničar pravilnom komunikacijom i promatranjem bolesnika treba prepoznati:
- nesigurnost
- pesimizam koji dovodi do povučenosti ili pasivnosti ili agresivnosti
- plašljivost
- frustraciju
Tim zdravstvenih djelatnika koji sudjeluje u rehabilitaciji neurološkog bolesnika i članovi obitelji ne bi smjeli pokazivati nestrpljenje i sažaljenje.
Trebaju biti strpljivi i puni razumijevanja, te biti potpora i podrška oboljelom.
Medicinska rehabilitacija
Klikom na sliku saznajte nešto o medicinskoj rehabilitaciji.
Vježbe hoda u rehabilitaciji
Medicinska rehabilitacija je proces krajnjeg mogućeg osposobljavanja osobe s nesposobnošću kroz razvijanje do maksimuma njegovih fizičkih, mentalnih socijalnih i profesionalnih mogućnosti. Svrha joj je prevencija invalidnosti, no ako ona već postoji, maksimalno razvijati i uspostavljati još očuvane sposobnosti naročito sposobnosti koje se odnose na samozbrinjavanje. Uz medicinsku, ako je potrebno uključuje se i programi socijalne i profesionalne rehabilitacije.
Vježbe hoda u rehabilitaciji
Medicinska rehabilitacija
Proces krajnjeg mogućeg osposobljavanja osobe s nesposobnošću.
Fizičke, mentalne, socijalne i profesionalne mogućnosti bolesnika razvijaju se do maksimuma.
Svrha medicinske rehabilitacije je prevencija invaliditeta.
Ako invaliditet već postoji,treba maksimalno razvijati i uspostavljati još očuvane sposobnosti.
Naglasak je na sposobnostima koje se odnose na samozbrinjavanje.
Ako je potrebno uključuju se i programi socijalne i profesionalne rehabilitacije.
Uspješnost medicinske rehabilitacije ovisi o:
- bolesti i vrsti oštećenja
- pravilnom izboru terapije
- suradnji oboljelog i aktivnom učenju
- motivaciji oboljele osobe u ostvarenju programa rehabilitacije.
Uloga medicinske sestre/tehničara u rehabilitaciji oboljele osobe
U sastavni dio sestrinske skrbi spada i rehabilitacija. Ona uključuje mjere i postupke koji sprečavaju nastanak dodatnih komplikacija u oboljelih, edukaciju bolesnika i njihovih članova obitelji, edukaciju o samozbrinjavanju i psihičku potporu. Bolesnika treba ohrabrivati te mu davati pozitivnu verbalnu informaciju o njegovom postignuću.
U sastavni dio sestrinske skrbi spada i rehabilitacija.
Ona uključuje:
- mjere i postupke koji sprečavaju nastanak dodatnih komplikacija u oboljelih
- edukaciju bolesnika i njihovih članova obitelji,
- edukaciju o samozbrinjavanju
- psihičku potporu.
Bolesnika treba ohrabrivati te mu davati pozitivnu verbalnu informaciju o njegovom postignuću.
Medicinska sestra/tehničar promatrajući i razgovarajući s bolesnicima može vidjeti reagiranje bolesnika na različite terapijske postupke, prepoznati njihovu zabrinutost i saznati što ih zabrinjava.
Aktivnosti medicinske sestre/tehničara trebaju biti usklađene s ostalim članovima zdravstvenog tima, naročito kada se radi o uputama i aktivnostima fizioterapeuta.
Medicinska sestra/tehničar promatrajući i razgovarajući s bolesnicima može:
- vidjeti reagiranje bolesnika na različite terapijske postupke
- prepoznati zabrinutost
- saznati što bolesnike brine
Aktivnosti medicinske sestre/tehničara trebaju biti usklađene s ostalim članovima zdravstvenog tima.
Aktivnosti moraju biti usklađene kada se radi o uputama i aktivnostima fizioterapeuta.
Cilj rehabilitacije je potpuna ili najveća moguća bolesnikova neovisnost, koja se postiže uvježbavanjem određenih radnji te poticanjem bolesnika da bude što samostalniji. Medicinska sestra/tehničar od svih članova zdravstvenog tima najviše vremena provodi s bolesnikom i zbog tog razloga sama provodi neke fizioterapijske postupke, naročito u rehabilitaciji neurološkog bolesnika.
Cilj rehabilitacije je potpuna ili najveća moguća bolesnikova neovisnost.
Neovisnost se postiže:
- uvježbavanjem određenih radnji
- poticanjem bolesnika da bude što samostalniji.
Medicinska sestra/tehničar od svih članova zdravstvenog tima najviše vremena provodi s bolesnikom.
Medicinska sestra/tehničar sama provodi neke fizioterapijske postupke, naročito u rehabilitaciji neurološkog bolesnika.
Fizikalna terapija
Programiranom kineziterapijom relaksiraju se spastični mišići i jačaju atrofirani mišići, povećava ili održava pokretljivost zglobova. Kineziterapija sprječava nastanak deformacija i kontraktura zglobova, povećava bolesnikovu pokretljivost, a uz to potiče cirkulaciju krvi i poboljšava disanje.
Programiranom kineziterapijom:
- relaksiraju se spastični mišići
- jačaju atrofirani mišići
- povećava ili održava pokretljivost zglobova.
Kineziterapija
- sprječava nastanak deformacija i kontraktura zglobova
- povećava bolesnikovu pokretljivost
- potiče cirkulaciju krvi
- poboljšava disanje.
Klikom na karticu ispod videa saznajte koje vrste vježbi postoje.
Vrste vježbanja
Prema načinu izvođenja razlikujemo:
- aktivne vježbe
- pasivne vježbe
- izometrične vježbe
- potpomognute vježbe
Potpomognuto vježbanje
Kako biste podrobnije saznali što uključuju pojedine vježbe, otvorite sljedeće kartice.
Bolesnike koji leže u krevetu potiče se na aktivno vježbanje, ako im to bolest dozvoljava. Na taj se način razvija njihovo samopouzdanje u liječenju. Suradnjom bolesnika i uspješnim izvođenjem aktivnih vježbi, osposobljava ga se za samostalno sjedenje i stajanje.
Bolesnike koji leže u krevetu potiče se na aktivno vježbanje, ako im to bolest dozvoljava.
Vježbanje razvija njihovo samopouzdanje u liječenju.
Suradnjom bolesnika i uspješnim izvođenjem aktivnih vježbi, osposobljava ga se za samostalno sjedenje i stajanje.
Bolesnika je potrebno najprije pasivno posjeda s naslonom, potom se oslanja na vlastite ruke položene iza leđa, uz postupno snižavanje naslona. Nakon toga sjedi bez pomoći ikakvog oslonca, uz provjeru ravnoteže. Tijekom provođenja vježbe bolesnika treba ohrabrivati, kontrolirati vitalne znakove, boju kože, pitati ga o mogućoj vrtoglavici ili glavobolji. Prilikom provođenja vježbe u krevetu od velike pomoći je trapez i specijalni krevet koji ima mogućnost automatske promjene položaja naslonjača.
Bolesnika se najprije pasivno posjeda s naslonom.
Potom se bolesnik oslanja na vlastite ruke položene iza leđa, uz postupno snižavanje naslona.
Nakon toga sjedi bez pomoći ikakvog oslonca, uz provjeru ravnoteže.
Tijekom provođenja vježbe bolesnika treba ohrabrivati, kontrolirati vitalne znakove, boju kože, pitati ga o mogućoj vrtoglavici ili glavobolji.
Prilikom provođenja vježbe u krevetu od velike pomoći je trapez i specijalni krevet.
Specijalni krevet mora imati mogućnost automatske promjene položaja naslonjača.
Kada je bolesnik sposoban samostalno sijediti i održavati ravnotežu u sjedećem položaju, aktivno ili pasivno treba spustiti noge niz krevet sa stopalima prislonjenim na pod. Može sjediti u invalidskim kolicima ili u fotelji. Invalidska kolica moraju biti postavljena uz sam rub kreveta i zakočena. Prilikom premještanja u invalidska kolica ili fotelju u početku je bolesniku potrebna pomoć.
Kada je bolesnik sposoban samostalno sjediti i održavati ravnotežu u sjedećem položaju treba spustiti noge niz krevet sa stopalima prislonjenim na pod.
Može sjediti u invalidskim kolicima ili u fotelji.
Invalidska kolica moraju biti postavljena uz sam rub kreveta i zakočena.
Prilikom premještanja u invalidska kolica ili fotelju u početku je bolesniku potrebna pomoć.
Da bi bolesnik samostalno mogao prelaziti iz kreveta u kolica i obratno treba imati čvrst oslonac i snažne mišiće ruku. Bolesnik prije stajanja i hodanja mora svladati stajanje u uspravnom položaju. Pomoć bolesniku pri stajanju i hodanju se pruža sa strane koja je pogođena bolešću, pritom se često upotrebljavaju pomagala pri hodanju (hodalice, štake i sl.)
Da bi bolesnik samostalno mogao prelaziti iz kreveta u kolica i obratno treba imati čvrst oslonac i snažne mišiće ruku.
Bolesnik prije stajanja i hodanja mora svladati stajanje u uspravnom položaju.
Pomoć bolesniku pri stajanju i hodanju se pruža sa strane koja je pogođena bolešću.
Često se upotrebljavaju pomagala pri hodanju (hodalice, štake i sl.)
Bolesnici kod kojih su prisutne patološke, nevoljene kretnje, svrsishodne radnje provode se upornim i ciljanim ponavljanjem postupno sve do složenijih pokreta koji su sastavnica te radnje.
Bolesnici kod kojih su prisutne patološke, nevoljene kretnje, svrsishodne radnje provode se upornim i ciljanim ponavljanjem.
Ponavljanje mora biti postupno sve do složenijih pokreta koji su sastavnica te radnje.
Zdravstvena njega bolesnika s cerebrovaskularnim bolestima
Promotrite ilustraciju i razmislite što znači, a nakon toga klikom na karticu ispod saznajte više o tome.
Jeste li znali?
Prema definiciji cerebrovaskularni inzult (CVI, moždani infarkt, moždana apopleksija, moždani udar, moždana kap, šlag) je akutni moždani incident aterosklerotske bolesti, najčešće izazvan ekscesnom promjenom krvnog tlaka. U rijetkim slučajevima može biti izazvan prsnućem arterijske aneurizme (hemoragija) ili pak začepljenjem moždane arterije ugruškom iz srca ili arterijskog dijela velikog krvotoka (embolija). Posljedice smanjene ili zaustavljene cirkulacije krvi kroz određeni dio mozga izazivaju privremeni ili trajni gubitak svijesti, mišljenja, kretanja, govora, osjeta ili pamćenja.
Jeste li znali
Cerebrovaskularni inzult (CVI, moždani infarkt, moždana apopleksija, moždani udar, moždana kap, šlag)
Akutni moždani incident aterosklerotske bolesti, najčešće izazvan ekscesnom promjenom krvnog tlaka.
U rijetkim slučajevima može biti izazvan:
- prsnućem arterijske aneurizme (hemoragija).
- začepljenjem moždane arterije ugruškom iz srca ili arterijskog dijela velikog krvotoka (embolija).
Posljedice smanjene ili zaustavljene cirkulacije krvi kroz određeni dio mozga izazivaju privremeni ili trajni gubitak svijesti, mišljenja, kretanja, govora, osjeta ili pamćenja.
Promatranje bolesnika
Simptomi i znakovi cerobrovaskularnog inzulta ovise o lokalizaciji, opsegu i vrsti inzulta, o uzročnoj bolesti, stanju bolesnika i određenim karakteristikama bolesnika prije pojave inzulta. Cerebrovaskularni inzult najčešće je akutni incident, a klinička slika se prikazuje odmah i u potpunosti, ili se može razvijati postepeno kroz nekoliko minuta do nekoliko sati. Do dijagnoze se dolazi lakše ako prije nisu postojali simptomi poput smetenosti, zaboravljivosti, glavobolja i slično. Predznak inzulta može se poistovjetiti s hipertenzivnom krizom, a inzultnom aurom se proglašavaju neprepoznati simptomi bveć prisutnog inzulta.
Simptomi i znakovi cerobrovaskularnog inzulta ovise o:
- lokalizaciji, opsegu i vrsti inzulta
- uzročnoj bolesti
- stanju bolesnika
- karakteristikama bolesnika prije pojave inzulta.
Cerebrovaskularni inzult najčešće je akutni incident.
Klinička slika se prikazuje odmah i u potpunosti, ili se može razvijati postepeno kroz nekoliko minuta do nekoliko sati.
Do dijagnoze se dolazi lakše ako prije nisu postojali simptomi poput smetenosti, zaboravljivosti, glavobolja i slično.
Predznak inzulta može se poistovjetiti s hipertenzivnom krizom.
Inzultnom aurom se proglašavaju neprepoznati simptomi već prisutnog inzulta.
Znakovi ishemije koji se pojavljuju zbog naglog pada tlaka u nekoj od moždanih arterija blaži su i prolazni u usporedbi s ishemijom koja nastaje kao posljedica okluzije krvne žile trombom. Moždani udar može nastati i zbog puknuća krvne žile u mozgu, kada dolazi do izljeva krvi u mozak, odnosno do hemoragijskog moždanog udara.
Znakovi ishemije koji se pojavljuju zbog naglog pada tlaka u nekoj od moždanih arterija blaži su i prolazni u usporedbi s ishemijom koja nastaje kao posljedica okluzije krvne žile trombom.
Moždani udar može nastati i zbog puknuća krvne žile u mozgu.
Dolazi do izljeva krvi u mozak, odnosno do hemoragijskog moždanog udara.
Simptomi i znakovi cerebrovaskularnog inzulta djelomično mogu ovisti edemu okolnog tkiva, stoga se prava veličina moždanog oštećenja pokaže tek nakon nekoliko dana od nastanka inzulta.
Simptomi i znakovi cerebrovaskularnog inzulta djelomično mogu ovisti edemu okolnog tkiva.
Prava veličina moždanog oštećenja pokazuje se tek nekoliko dana od nastanka inzulta.
Zbrinjavanje bolesnika oboljelih od cerebrovaskularnih bolesti
Zbrinjavanje bolesnika s cerebrovaskularnim inzultom ovisi o problemima koji proizlaze iz nastalog neurološkog deficita.
Bolesnici koji su komatozni smještavaju se u jedinice za intenzivnu skrb.
Važno je kod svih bolesnika započeti s rehabilitacijom čim to njihovo stanje dozvoljava.
Ciljevi rehabilitacije su:
- postići maksimalni funkcionalni oporavak
- poboljšanje mišićne snage
- spriječiti nastanak kontraktura
- postizanje samostalnosti u obavljanju uobičajenih dnevnih aktivnosti
Neurološki ispadi u bolesnika s cerebrovaskularnim inzultom kod bolesnika mogu izazvati probleme kao što su:
- smanjena mogućnost brige o sebi (hranjenje, eliminacija, održavanje osobne higijene, odijevanje i dotjerivanje)
- visok rizik za pad
- smanjena mogućnost za kretanje
- visok rizik za opstipaciju
- visok rizik od komplikacija zbog dugotrajnog ležanja (pneumonija, dekubitus, kontrakture)
- inkontinencija
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od epilepsije
Prema definiciji epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se očituje epileptičnim napadajima te iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, u određenom broju slučajeva i svijesti. Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.
Epilepsija je poremećaj funkcije mozga.
Očituje se epileptičnim napadajima te iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, u određenom broju slučajeva i svijesti.
Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.
Bolesnik sa epilepsijom
Promatranje bolesnika
Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti postoje:
- generalizirane epilepsije
- parcijalne epilepsije
- nesvrstane epilepsije
Generalizirane epilepsije
Kako biste saznali što su to generalizirane epilepsije otvorite kartice ispod.
Parcijalne epilepsije
Psihomotorna ili temporalna epilepsija je najčešća vrsta epileptičnih napadaja. Javljaju se krize koje se sastoje od složenih osjetnih halucinacija, složenih motornih (nesvjesni motorni automatizmi), vegetativnih fenomena ili psihičkih poremećaja (subjektivnih doživljavanja deja vu) ili sumračnih stanja; u pojedinog bolesnika javljaju se istim ili sličnim slijedom i nisu izazvani vanjskim zbivanjima. Nakon nekoliko minuta napadaj se smiruje, no bolesnik je zbunjen i ima amneziju.
Jacksonova epilepsija najčešće je simptomatska, obilježena je žarišnim motoričkim napadajima koji se manifestiraju regionalnim kloničkim trzajima mišića. Bolesnikova svijest je očuvana tijekom napada.
Psihomotorna ili temporalna epilepsija je najčešća vrsta epileptičnih napadaja.
Javljaju se krize koje se sastoje od:
- složenih osjetnih halucinacija
- složenih motornih (nesvjesni motorni automatizmi) i vegetativnih fenomena
- psihičkih poremećaja (subjektivnih doživljavanja deja vu) ili sumračnih stanja
U pojedinog bolesnika javljaju se istim ili sličnim slijedom i nisu izazvani vanjskim zbivanjima.
Nakon nekoliko minuta napadaj se smiruje, no bolesnik je zbunjen i ima amneziju.
Jacksonova epilepsija najčešće je simptomatska.
Obilježena je žarišnim motoričkim napadajima.
Napadi se manifestiraju regionalnim kloničkim trzajima mišića.
Bolesnikova svijest je očuvana tijekom napada.
Epileptični status
Najteži i najozbiljniji oblik epileptičnog napadaja je epileptični status. Za medicinsku sestru/tehničara je izuzetno važno da poznaje siptome i postupke u slučaju pojave epileptičnog statusa, a možete ih pročitati klikom na karticu ispod.
Najteži i najozbiljniji oblik epileptičnog napadaja je epileptični status.
Za medicinsku sestru/tehničara je izuzetno važno da poznaje siptome i postupke u slučaju pojave epileptičnog statusa.
Više o simptomima možete pročitati klikom na karticu ispod teksta.
Važno je znati
Epileptični status je svaki napadaj koji traje dulje od 30 minuta, ili serija od više napadaja koji traju dulje od 30 minuta ukoliko bolesnik između napadaja ne dođe svijesti. Epileptički status može biti, ovisno o etiologiji, simptomatski i kriptogeni. Najčešći tip epileptičkog statusa je generalizirani toničko-klonički. Liječenje epileptičkog statusa počinje se odmah pri nastupu napada osiguranjem adekvatne ventilacije pluća, zaštitom od pada i povreda i primjenom kisika čim je to moguće. Što ranije je potrebno početi s primjenom adekvatne terapije. Epileptični stus ugrožava život bolesnika te zahtijeva liječenje u jedinici za intenzivnu skrb.
Važno je znati
Epileptični status
Svaki napadaj koji traje dulje od 30 minuta.
Serija od više napadaja koji traju dulje od 30 minuta ukoliko bolesnik između napadaja ne dođe svijesti.
Epileptički status može biti, ovisno o etiologiji, simptomatski i kriptogeni.
Najčešći tip epileptičkog statusa je generalizirani toničko-klonički.
Liječenje epileptičkog statusa počinje se odmah pri nastupu napada:
- osiguranjem adekvatne ventilacije pluća
- zaštitom od pada i povreda
- primjenom kisika čim je to moguće.
Što ranije je potrebno početi s primjenom adekvatne terapije.
Epileptični status ugrožava život bolesnika.
Zahtijeva liječenje u jedinici za intenzivnu skrb.
Zbrinjavanje bolesnika u vrijeme velikog epileptičnog napadaja i epileptičnog statusa
Klinička slika epileptičnog napadaja može izgledati vrlo dramatično i zastrašujuće stoga je potrebno da medicinska sestra/tehničar prepozna napadaj na vrijeme i da ostane pribran/a kako bi bolesnik dobio adekvatnu pomoć. Intervencije medicinske sestre/tehničara možete pročitati na sljedećim karticama.
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od neuromuskularnih bolesti
Klikom na karticu ispod slike saznajte što su to neuromuskularne bolesti.
Neuromuskularni spoj – ilustracija
Neuromuskularne bolesti nastaju kao posljedica patoloških zbivanja u nekom dijelu motorne jedinice. Mogu biti raznovrsne ili nepoznate etiopatogeneze, no zajednička im je karakteristika mišićna slabost i progresivan gubitak mišićne mase. Terapija je simptomatska, uzročna terapija ne postoji. Da bi lakše podnosili motorni deficit, bolesnici se služe ortopedskim pomagalima, provode se korektivni ortopedski i kirurški zahvati, te rehabilitacijsko liječenje.
Neuromuskularni spoj - ilustracija
Neuromuskularne bolesti
Nastaju kao posljedica patoloških zbivanja u nekom dijelu motorne jedinice.
Mogu biti raznovrsne ili nepoznate etiopatogeneze.
Zajednička im je karakteristika mišićna slabost i progresivan gubitak mišićne mase.
Terapija je simptomatska.
Uzročna terapija ne postoji.
Da bi lakše podnosili motorni deficit, bolesnici se služe ortopedskim pomagalima.
Provode se korektivni ortopedski i kirurški zahvati, te rehabilitacijsko liječenje.
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od mišićne distrofije
Mišićne distrofije su grupa nasljednih, progresivnih poremećaja mišića koji rezultiraju mišićnom slabošću, a međusobno se razlikuju po određenom rasporedu zahvaćenosti mišića. Razlikuju se prema kliničkoj slici i patološkim pojavama, te prema načinu nasljeđivanja.
Mišićne distrofije su grupa nasljednih, progresivnih poremećaja mišića.
Rezultiraju mišićnom slabošću.
Međusobno se razlikuju po određenom rasporedu zahvaćenosti mišića.
Razlikuju se prema:
- kliničkoj slici
- patološkim pojavama
- načinu nasljeđivanja.
Promatranje i zbrinjavanje bolesnika sa mišićnom distrofijom
Zadaci medicinske sestre/tehničara u zbrinjavanju bolesnika oboljelih od mišićne distrofije
Osobe oboljele od mišićne distrofije imaju prisutne komplikacije smanjene pokretnosti: oštećenje kože i tjelsne pokretljivosti, poremećaj respiracijske funkcije, infekcije, smanjeno podnošenje napora, bespomoćnost, ozljede i slično stoga su zadaci medicinske sestre/tehničara usmjereni k njihovu sprečavanju i ublažavanju.
Osobe oboljele od mišićne distrofije imaju prisutne komplikacije smanjene pokretnosti:
- oštećenje kože i tjelsne pokretljivosti
- poremećaj respiracijske funkcije
- infekcije
- smanjeno podnošenje napora
- bespomoćnost
- ozljede i slično
Zadaci medicinske sestre/tehničara usmjereni su sprečavanju i ublažavanju komplikacija.
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od mijastenije gravis
Miastenija gravis je rijetka, neuromuskularna i autoimuna bolest sa simptomatologijom teške mišićne slabosti i otežanog izvođenja svakodnevnih aktivnosti, što znatno utječe na stupanj kvalitete života.
Miastenija gravis
Rijetka, neuromuskularna i autoimuna bolest.
Simptomi su teška mišićna slabost i otežanog izvođenja svakodnevnih aktivnosti.
Simptomi znatno utječu na stupanj kvalitete života.
Promatranje bolesnika
Klikom na sliku saznajte simptome miastenije gravis
Bolest se postupno širi na periferne mišiće, pri čemu prelazi u generalizirani oblik.
Blagi simptomi uz smetnje vida jesu:
- promjena mimike (umorno ili tužno lice),
- smetnje žvakanja i gutanja koje uzrokuju gubitak težine
- smetnje govora.
Simptomi uznapredovale bolesti jesu:
- slabosti ruku i nogu,
- poteškoće pri pokretima,
- padovi zbog slabih mišića ekstremiteta
- otežano i nepravilno disanje i iskašljavanje,
- nevoljko istjecanja sadržaja želuca u pluća, zbog čega je moguće gušenje,
- opća tjelesna slabost.
Intenzitet simptoma se mijenja tijekom dana i napredovanjem bolesti.
Bolovi u cijelosti izostaju ili su znatno manjeg intenziteta tijekom jutarnjih sati.
Simptomi se intenziviraju prilikom raznih provokativnih čimbenika poput psihičkog i fizičkog preopterećenja ili neke popratne bolesti pa čak i prehlede, mogu se pogoršati prije mjesečnice.
Miastenična i kolinergična kriza
Kod obje krize simptomi su vrlo slični. Javlja se opća slabost mišića, lice je bez mimike, ptoza očnih vjeđa, bolesnik ne može govoriti ni gutati slinu te se razvija respiratorna insuficijencija. Kod pojave kolinergične krize uz sve gore navedene simptome i znakove dolazi do pojačane salivacije, znojenja, zjenice su obično miotične, razvijaju se bradikardija i hipotenzija, a peristaltika je pojačana uz mogućnost pojave proljeva.
Kod obje krize simptomi su vrlo slični.
Javlja se opća slabost mišića, lice je bez mimike, ptoza očnih vjeđa.
Bolesnik ne može govoriti ni gutati slinu te se razvija respiratorna insuficijencija.
Kod pojave kolinergične krize uz sve gore navedene simptome i znakove dolazi do:
- pojačane salivacije
- znojenja
- zjenice su obično miotične
- razvijaju se bradikardija i hipotenzija
- peristaltika je pojačana uz mogućnost pojave proljeva.
Zbrinjavanje bolesnika oboljelih od miastenije gravis
Osobe oboljele od mijastenije gravis uz pravilnu terapiju većinom su radno sposobne.
U jedinicama intenzivne skrbi zbrinjavaju se bolesnici u mijasteničnoj ili kolinergičnoj krizi.
Prehrana bolesnika
Klikom na sliku saznajte nešto o prehrani bolesnika s miastenijom gravis.
Osobama oboljelim od miastenije gravis preporuča se visokoproteinska prehrana. Zbog ograničenog kretanja energetske potrebe nadokađuju se iz ugljikohidrata, dok se unos masti treba reducirati.
Povećanje tjelesne težine dodatno opterečuje već ionako oslabljene udove. Preporuke su da jutranji obrok bude obilniji. Tada bolesnici najlakše jedu jer muskulatura još nije zamorena. Lijekove (inhibitore kolinesteraze) trebaju popiti 30 do 60 minuta prije obroka, kako bi se uklonile smetnje s žvakanjem i gutanjem. Bolesnici koji imaju problema s gutanjem i žvakanjem trebaju jesti polako i izbjegavati hranu koja se teško žvače (uzeti kašastu).
Alkoholna pića se ne preporučaju, kao ni napitci koji sadrže kinin i magnezij (tonik, mineralna vod) jer negativno djeluju na neuromuskularnu spojnicu.
Osobama oboljelim od miastenije gravis preporuča se visokoproteinska prehrana.
Zbog ograničenog kretanja energetske potrebe nadokađuju se iz ugljikohidrata.
Unos masti se treba reducirati.
Povećanje tjelesne težine dodatno opterečuje već ionako oslabljene udove.
Preporuke su da jutranji obrok bude obilniji.
Ujutro bolesnici najlakše jedu jer muskulatura još nije zamorena.
Lijekove (inhibitore kolinesteraze) trebaju popiti 30 do 60 minuta prije obroka, kako bi se uklonile smetnje s žvakanjem i gutanjem.
Bolesnici koji imaju problema s gutanjem i žvakanjem trebaju jesti polako i izbjegavati hranu koja se teško žvače (uzeti kašastu).
Ne preporučuju se:
- alkoholna pića
- napitci koji sadrže kinin i magnezij (tonik, mineralna voda)
Ovi napitci negativno djeluju na neuromuskularnu spojnicu.
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od multiple skleroze
Multipla skleroza je kronična progresivna autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava kod koje dolazi do propadanja ovojnice koja obavija živčana vlakna, a posljedica toga je upalna reakcija. Osnovna značajka bolesti je stvaranje “demijeliniziranih plakova“ na mjestima u mozgu ili u leđnoj moždini gdje je došlo do oštećenja ovojnice, a često je zahvaćen i vidni živac. Posljedica oštećenja ovojnice živca je usporenje ili blokada prijenosa živčanog impulsa između živčanih stanica, a samim time i poremećaj različitih funkcija u središnjem živčanom sustavu.
Multipla skleroza
Kronična progresivna autoimuna bolest središnjeg živčanog sustava.
Dolazi do propadanja ovojnice koja obavija živčana vlakna.
Posljedica propadanja ovojnica je upalna reakcija.
Osnovna značajka bolesti je stvaranje “demijeliniziranih plakova“ na mjestima u mozgu ili u leđnoj moždini gdje je došlo do oštećenja ovojnice.
Često je zahvaćen i vidni živac.
Posljedica oštećenja ovojnice živca je usporenje ili blokada prijenosa živčanog impulsa između živčanih stanica.
Usporenje ili blokada prijenosa živčanih impulsa dovodi do poremećaja različitih funkcija u središnjem živčanom sustavu.
U većine bolesnika simptomi se pojavljuju povremeno, a s progresijom bolesti može se mijenjati njihova jakost i trajanje, bolest je obilježena naizmjeničnim remisijama i egzacerbacijama istih ili novih sve težih simptoma i znakova. Najčešće se javlja oko 30 godine života i može trajati 15, 20 pa čak i 30 godina. Neki bolesnici imaju blagi oblik bolesti, dok kod drugih invalidnost može nastupiti u 5 do 6 godina od početka bolesti.
Multipla skleroza
U većine bolesnika simptomi se pojavljuju povremeno.
S progresijom bolesti može se mijenjati njihova jakost i trajanje simptoma.
Bolest je obilježena naizmjeničnim remisijama i egzacerbacijama istih ili novih sve težih simptoma i znakova.
Najčešće se javlja oko 30 godine života.
Bolest može trajati 15, 20 pa čak i 30 godina.
Neki bolesnici imaju blagi oblik bolesti.
Kod nekih bolesnika invalidnost može nastupiti u 5 do 6 godina od početka bolesti.
Promatranje bolesnika
Zbrinjavanje bolesnika oboljelih od multiple skleroze
Zbrinjavanje bolesnika ovisi o stupnju bolesnikove samostalnosti, odnosno nemogućnosti obavljanja osnovnih potreba. U dogovoru s bolesnikom važno je napraviti plan aktivnosti, te bolesnika uključiti u planiranje i provođenje zdravstvene njege.
Zbrinjavanje bolesnika ovisi o:
- stupnju bolesnikove samostalnosti, odnosno nemogućnosti obavljanja osnovnih potreba.
U dogovoru s bolesnikom važno je napraviti plan aktivnosti.
Bolesnika treba uključiti u planiranje i provođenje zdravstvene njege.
Pomoć bolesniku pri ustajanju
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od Parkinsonizma
Parkinsonova bolest je progresivni poremećaj centralnog živčanog sustava. Glavne simptome bolesti je 1817. godine opisao engleski liječnik dr. James Parkinson, koji je bolest nazvao "drhtajuća paraliza". Kliknite na karticu ispod videa kako biste saznali više o toj bolesti.
Parkinsonova bolest
Progresivni poremećaj centralnog živčanog sustava.
Glavne simptome bolesti je 1817. godine opisao engleski liječnik dr. James Parkinson.
Parkinson je bolest nazvao "drhtajuća paraliza".
U nastavku saznajte više o toj bolesti.
Zbrinjavanje bolesnika oboljelog od Parkinsonizma
Zdravstvena njega se planira prema općem stanju, simptomima i potrebama bolesnika.
Najčešći problemi bolesnika oboljelih od Parkinsonove bolesti su:
- otežana fizička pokretljivost zbog tremora
- visok rizik za opstipaciju zbog smanjenje aktivnosti
- nemogućnost brige o sebi zbog poremećaja motorike
- nedovoljan unos hrane zbog otežanog žvakanja i gutanja
Zdravstvena njega bolesnika oboljelih od koreje
Huntingtonova koreja je neurodegenerativni nasljedni poremećaj. Pojavljuje se sa simptomima sličnim Parkinsonizmu. Načešće se simptomi počnu pojavljivati u obi između 33. i 44. godine.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, CT-a mozga i podatak o pojavi bolesti kod jednog od roditelja.
Liječenje se provodi davanje antiparkinsonika u prvoj fazi bolesti, a zatim se primjenjuju blokatori dopaminskih receptora i antipsihotici.
Huntingtonova koreja
Neurodegenerativni nasljedni poremećaj.
Pojavljuje se sa simptomima sličnim Parkinsonizmu.
Načešće se simptomi počnu pojavljivati u dobi između 33. i 44. godine.
Dijagnoza se postavlja na temelju anamneze, kliničke slike, CT-a mozga i podatak o pojavi bolesti kod jednog od roditelja.
Liječenje se provodi davanje antiparkinsonika u prvoj fazi bolesti.
Kasnije se primjenjuju blokatori dopaminskih receptora i antipsihotici.
Zbrinjavanje bolesnika oboljelih od koreje
Zdravstvena njega ovisi o tijeku bolesti te simptomima.
Najčešći problemi koji se javljaju kod oboljelih jesu:
- smanjena mogućnost uzimanja hrane i tekućine
- opasnost od padova te ozljeđivanja
- smanjena mogućnost verbalne komunikacije
- smanjena mogućnost brige o sebi.
Završetak
Izvedite iduće korake:
- Potražite informaciju o tome kada se obilježava svjetski dan multiple skleroze.
- Istražite postoji li u Vašoj blizini udruga koja okuplja osobe oboljele od multiple skleroze ili neke druge neurološke bolesti, kontaktirajte ih i saznajte kako djeluju, kako pomažu svojim članovima udruge.
- Svoja saznanja zabilježite u zajednički dokument u digitalnom alatu Padlet te ih prokomentirajte s kolegama/kolegicama i predmetnim nastavnikom.