Snježana Grković-Janović, Vrijeska u Legen gradu
Fantastični književni svijet
Prisjeti se bajke Regoč uz audiozapis, u interpretaciji hrvatske glumice Marije Kohn. Tvoj je zadatak prepričati slušani tekst tako da u završni dio bajke ubaciš i sebe kao jednoga od likova.
O bajkama
Poslušaj ulomak Vrijeska u Legen gradu i riješi nastavni listić.
Vrijeska u Legen gradu
U romanu upoznajemo djevojčicu Jelicu (Vrijesku) koja u snu putuje u Drugi svijet da bi se ponovno srela s majkom koja je prerano preminula. Na tome putu djevojčica susreće pregršt poznatih likova: Kosjenku, Nevu Nevičicu, Toporka, Ribara Palunka, Jagora, Malika Tintilinića, Stribora i mnoge druge. Na početku putovanja Kosjenka je dovodi do Legen grada.
Vilinski konjic ne zna za umor. Zaustavi se tek u srcu ravnice, na kapiji pustoga grada Legena.
– Tu ćemo stati – reče Kosjenka. – Moram te pripremiti za dug put i ovdje gdje nema nikoga, o svemu dobro razmisliti. – Pa ostaviše vranca pred kapijom i uđoše u Legen grad.
Vrijeska je poznavala Legen iz priče i ništa je u njemu nije iznenadilo. Nigdje nikoga, kuće i kule bez stanovnika i dalje se ruše same od sebe. Pomisli kako je tu moralo nekad biti dok strašna studen nije uništila sve živo. (…)
Dubok otegnut zvuk poremeti tišinu. Kao da netko puše u veliki rog. Utihne pa opet zatrubi, pa tako sve glasnije kako su se primicale središtu srušenoga grada. – Ne boj se, to hrče Regoč – reče Kosjenka. Na velikome pustom trgu ležao je povaljeni toranj. Upravo taj toranj poslužio je kao uzglavlje Regoču koji se tu ispružio. Da ne bijaše one velike brade i kose i crvenoga nosa iznad gustih brkova, moglo bi se reći da to dva tornja leže povaljena. Ovaj ogromni čovjek ležao je na leđima zakrčivši cijeli trg. Spokojno je spavao. Prsa su mu se dizala i spuštala kao veliki mijeh što ispušta gromko zviždanje i grgoljanje. Zrak se toliko tresao od silnoga hrkanja da Vrijeska ne čuje što joj vila govori. Onda Kosjenka izvadi iz pojasa vrećicu i uzme iz nje zrno bisera. Dosjeti se Vrijeska da je to baš ono vilinsko biserje kojim se mogu razna čuda stvarati. Zasjaji se biserak na dlanu vile, a onda ga mala ruka odbaci. Stvori se od njega malo ognjište i u njemu sjaji i grije vatrica kao usred toplog doma. Osjeti Regoč odakle bije toplina pa se izvrne na bok prema toplom dahu Kosjenkine vatre. Zagrgolji još jedanput pa se opet zaveze u tihi san kao djetešce.
Kosjenka i Vrijeska sjednu u topli krug plamena i raspredu dugačak razgovor. (…)
– Hoćeš li mi pokloniti jedan od tvojih bisera? – pita djevojčica vilu.
– U tvojoj ruci ne bi bio čudotvoran. Biserje sam dobila od majke da mi se nađe kad mi zatreba. Samo majčino biserje stvara čuda. Ono se daje na rastanku da pomogne gdje bi majka pomogla. Kad nađeš svoju majku, ona će te darivati.
– Kako li ću stići do zadnjega kruga kad još ni iz prvoga nismo izašle? – zabrine se Vrijeska.
– Imat ćeš najbolje vodiče – odgovori Kosjenka. – A sad je vrijeme da krenemo dalje. – Pa odbaci biserak i stvori se svjetiljka. Dan je u Legenu kratak i već uvelike traje duga noć otkako putuju.
Podigne Kosjenka ruku sa svjetiljkom i ona zasja kao zvijezda. Iznenadi se Vrijeska i obraduje jasnoj svjetlosti pa se nasmije iz sveg glasa. (…) Ali joj Kosjenka brzo zaklopi dlanom usta:
– Stani! Probudit ćeš vladara ledenih vjetrova, a onda nećemo nikad odavde izaći. Prekasno. Vladar se već probudio iz stoljetnoga sna kojim je spavao u najvećoj kuli najvećega bedema u Legenu. Regočevo hrkanje bilo mu je najslađa uspavanka, a škripa kamenja najljepša glazba, ali smijeh djevojčice bio mu je nepoznat pa zbog toga i mrzak. Kad je odjeknuo kao zvono i jeka mu ispuni najveću kulu najvećega bedema, silno je naljutio mrzovoljnoga, pospanoga vladara. On odluči da puhne kao nikada do sada kako bi srušio i posljednji uspravni zid u gradu i u svom carstvu pokopao svaki glas koji nije njegov.
Orkanski vjetar dohvati Kosjenku i Vrijesku kao ogromni val i ponese ih među zidine pustoga Legena. No kako su bile lagane, zakači ih usput zračni kovitlac i zarobi u svoj vrtuljak. (…)
Ali Kosjenka ne bi bila vila kad se ne bi nečemu dosjetila i u najvećoj nevolji. Uspije se nekako dohvatiti svojega pojasa i napipati pod njim vrećicu bisera. Odbaci biser u vjetar, a u ruci joj se stvori konopac, tanak, ali čvrst s omčom na kraju. Dobaci kraj konopca Vrijeski u ruke i privuče je k sebi... Čvrsto se zavezaše jedna za drugu.
(ulomci iz romana Striborovim stazama)
Snježana Grković-Janović, Vrijeska u Legen gradu (nastavni listić)
U projektnoj nastavi možeš se aktivirati, radeći s ostalim učenicima, u osmišljavanju, pripremanju i izvedbi razredne predstave. Osmislite predstavu inspiriranu bajkovitim fantastičnim svijetom hrvatskih književnica, Ivane Brlić-Mažuranić i Snježane Grković-Janović.