Daniel Defoe, Robinson Crusoe / Jonathan Swift, Guliverova putovanja
Ako voliš slušati i čitati pustolovne priče, onda zasigurno maštaš o brojnim mjestima koja bi želio/željela posjetiti i događajima koje bi mogao/mogla doživjeti. Razmisli i navedi barem pet osobina onoga tko voli pustolovine pa komentiraj koja je osobina od navedenih za tebe najvažnija.
Otkrij najpoznatije dječje pustolovne romane.
Dječji pustolovni romani
- H. Sienkiewicz, Kroz pustinju i prašumu
- M. Twain, Doživljaji Huckleberryja Finna, Pustolovine Toma Sawyera
- J. Verne, 20 000 milja pod morem, Put u središte Zemlje, Put oko svijeta u 80 dana
- R. L. Stevenson, Otok s blagom
- Daniel Defoe, Robinson Crusoe
Istraži koji su hrvatski pisci autori poznatih pustolovnih romana pa ih predstavi razrednome odjelu.
Daniel Defoe, Robinson Crusoe
Poslušaj zvučni zapis ulomka iz romana Robinson Crusoe.
Petko
Glavni lik pustolovnoga romana Robinson Crusoe [robinzon kruzo] pobjegao je od kuće u Engleskoj, neko je vrijeme živio u Brazilu kao vlasnik plantaže, putovao je uz obalu Južne Amerike radi trgovine robovima te doživio brodolom nakon kojega dospijeva na pusti otok. Uvjeti za život na otoku bili su povoljni, a uspio je s nasukanoga broda spasiti predmete koji su mu pomogli u preživljavanju. Na pustom otoku Robinson lovi ribu i obrađuje zemlju. Nakon dvadeset i tri godine boravka na otoku shvaća da na otok katkad dolazi pleme ljudoždera kako bi održavalo svoje rituale. Jednoga dana na Robinsonov se otok iskrcavaju ljudožderi kojima je njihov nesretni plijen uspio pobjeći iz kanua. Robinson cijeli događaj promatra iz daljine, a potom pomaže bjeguncu ubijajući dvojicu ljudoždera.
Progoniteljima je trebalo dvaput više vremena da preplivaju rukavac nego bjeguncu. Kako li me je uzbudila misao, topla i neodoljiva, da je sada nastupio trenutak da dobijem slugu, a možda i druga i pomoćnika, te mi je Providnost namijenila da ovom jadnom stvoru spasim život!
Spustio sam se niz ljestve što sam brže mogao, ščepao svoje dvije puške, položene pri dnu ljestava, kao što sam već napomenuo, i odmah se ponovno uspeo, jednako brzo, na vrh brda odakle sam požurio prema moru. Kako sam trčao prečicom i neprestano nizbrdo, brzo sam se našao između progonitelja i progonjenog. Javljao sam se bjeguncu glasnim uzvicima, a on se, osvrnuvši se, u prvi mah prepao mene isto kao i progonitelja. Mahnuo sam mu rukom neka se vrati, a ja sam se polako kretao prema onoj dvojici. Zatim sam iznenada jurnuo na prvoga i oborio ga kundakom.
(…) Ponovno sam ga i povicima i rukom pozivao da krene prema meni. Shvatio je poziv vrlo lako i napravio korak-dva. Zatim je ponovno stao, pa krenuo naprijed, pa ponovno stao. Vidio sam da se sav trese bojeći se da će, budući da je zarobljen, biti sada ubijen kao i ona dvojica. Ponovio sam poziv i pokušao ga ohrabriti svim mogućim znakovima što su mi pali na pamet. Približavao se korak po korak bacajući se nakon svakih desetak koračaja na koljena u znak zahvalnosti što sam mu spasio život. Ja sam mu se smiješio, gledao ga prijazno i pozivao ga da dođe bliže. Na kraju mi je prišao, bacio se opet na koljena, poljubio zemlju, položio glavu na tlo, dohvatio moju nogu i položio moje stopalo na svoju glavu želeći se, vjerojatno, time zakleti da će dovijeka biti moj rob. Ja sam ga podigao i trudio se na sve načine da ga koliko-toliko ohrabrim.
(…) Ubrzo sam započeo razgovarati s njim: govorio sam mu i njega učio govoriti na mome jeziku. Najprije sam mu priopćio da će se odsad zvati PETKO, prema imenu dana kad sam ga spasio, za uspomenu na taj dan. Naučio sam ga isto tako izgovarati riječ Gospodar pokazavši mu da će to biti moje ime. Zatim su došle na red riječi Da i Ne i njihovo značenje. Pružio sam mu zemljani lonac s mlijekom i pokazao mu kako ja pijem i umačem kruh. Dao sam mu pogačicu da i on učini isto. Ne oklijevajući, umakao je kruh i jeo obavještavajući me znakovima da mu baš prija. Ostao sam s njim u špilji cijelu noć, ali čim se razdanilo, dao sam mu znak da me slijedi i pokazao mu da će dobiti nešto odjeće. Rekao bih da se razveselio jer je bio gol kao od majke rođen.
(ulomci iz romana Robinson Crusoe, preveo Milan Crnković)
Nakon slušanja teksta poredaj događaje kronološkim slijedom.
Nakon pogledanoga animiranog filma riješi zadatke u kvizu.
Jonathan Swift, Guliverova putovanja
Poslušaj zvučni zapis ulomka iz romana Guliverova putovanja.
Put u houyhnhnmsku zemlju [huihnhnmsku]
Roman Gulliverova putovanja sastoji se od četiriju putovanja: 1. Putovanje u Lilliput, 2. Putovanje u Brobdingnag, 3. Put u Laputu, Balnibarbi, Luggnagg, Glubbdubdrib i Japan, 4. Put u houyhnhnmsku zemlju. U romanu se pripovijeda o različitim fantastičnim zgodama, o zanimljivim i neobičnim događajima, kojima se prikriveno ismijavaju ljudske slabosti i mane te onodobno društvo. Djelo je objavljeno 1726. godine.
PRVA GLAVA
Pisac otplovio kao kapetan na brodu. – Momčad se urotila protiv njega, zatvorila ga na dugo vrijeme u njegovoj kabini i izbacila ga na obalu u nepoznatoj zemlji. – Opisuju se yahooi [jahui], neobična vrsta životinjska. – Pisac susreće dva houy-hnhnma [huihnhnma].
(…) Zemlja je bila razdijeljena dugim redovima drveća koje nije pravilno zasađeno, nego je od prirode izraslo; bilo je tu mnogo travnjaka i nekoliko njiva sa zoblju. Hodao sam vrlo oprezno, od straha da me ne bi iznenadili, ili da ne bi odjednom odapeli na me strijelu straga ili s koje strane.
(…) Nekoji se približili onomu mjestu gdje sam ležao i upriličili mi zgodu da im jasno razaberem obličje. Glava im i prsa pokrivena gustom dlakom, nešto kovrčavom, nešto glatkom; imaju brade kao koze, a dugu prugu dlake po stražnjoj i po prednjoj strani na nogama, ali drugo im je tijelo golo, tako da sam im vidio kožu koja je smeđe, lasaste boje.
(…) I u muških i u ženskih kosa je različite boje, smeđa, crvena, crna i žuta. Nisam uopće vidio, za svih svojih putova, ovako nemile životinje, niti sam spram ikoje sam od sebe osjetio toliku antipatiju.
(…) Usred moje nevolje opazim kako odjednom svi bježe, što god brže mogu; nato se usudih da se maknem od drveta i da nastavim put, u čudu što li ih je toliko poplašilo. Ali kad sam pogledao na lijevu stranu, ugledam konja kako polako ide poljem; njega su moji progonitelji bili prije opazili i zato se dali u bijeg.
Konj se malo trgnuo kad mi se približio, ali se brzo snašao i pogledao mi ravno u lice, u očitu čudu. Obišao nekoliko puta oko mene te mi razgledao ruke i noge. Htjedoh da nastavim put, ali on mi se ispriječio baš na putu, pa me gleda vrlo blagim pogledom, bez ikakva nauma o nasilju. Stajali smo neko vrijeme i gledali se; naposljetku se ja ohrabrim i pružim ruku k njegovu vratu da ga pogladim, kako obično rade te zvižde džokeji kad se bave oko nepoznata konja. Ali ta životinja kao da je s prezirom primila moju uljudnost, zamahala glavom, namrgodila se i mirno digla prednju nogu da ukloni moju ruku. Onda zarzala tri - četiri puta, no takvim različitim tonovima da sam gotovo stao misliti kao da on sam sa sobom govori nekim svojim jezikom.
Dok smo on i ja bili tako zabavljeni, došao još jedan konj; vrlo se formalno obratio najprije k onomu, onda se oni dodirnuli malko desnim prednjim kopitima i nekoliko puta naizmjence zarzali, mijenjajući glas tako da mi se učini gotovo artikuliranim. Odmakli se nekoliko koračaja, kao radi dogovora, pa se šeću jedno uz drugo, amo-tamo, kao kad se ljudi savjetuju o kakvu važnu poslu, a često se okreću s pogledom, kao da paze da ne umaknem.
Čudio sam se takvim djelima i vladanju nerazumnih životinja, te sam rasudio u sebi da su stanovnici ove zemlje, ako su obdareni razumom u razmjeru prema njima, zacijelo najmudriji narod na svijetu. Ta me misao toliko razblažila da sam odlučio ići dok ne naiđem na kakvu kuću ili selo, ili dok ne sretnem kojega urođenika, a ta dva konja da ostavim neka se zabavljaju kako ih volja.
(…) Sve u sve, ponašanje tih životinja bilo je tako pravilno i razborito, tako oštroumno i promišljeno, da sam naposljetku zaključio, to su zacijelo čarobnjaci koji su se radi nečega preobličili, pa kad su na putu ugledali stranca, odlučili se pozabaviti njime; ili su se možda začudili zaista kad su ugledali čovjeka, ovako različita po odjeći, licu i boji od onih ljudi koji valjda žive u tako daleku kraju.
Kad sam tako rasudio, usudih se obratiti im se ovako:
„Gospodo, ako ste vi čarobnjaci, kako ja razložito sudim, onda vi razumijete svaki jezik; zato se usuđujem priopćiti vam da sam ja siromah nevoljan Englez, kojega su nezgode bacile na vašu obalu; i ja molim kojega od vas, neka mi dopusti da na njemu, kao da je pravi konj, odjašem do kakve kuće ili sela, gdje bih se mogao pomoći. Da uzvratim tu uslugu, poklonit ću vam ovaj nož i narukvicu.ˮ
I u tim riječima izvadim te stvari iz džepa.
Ona su dva stvora šutjela dok sam govorio, i kao da su me slušala vrlo pažljivo; a kad sam završio, zarzali jedan drugomu mnogo puta, kao da su zapodjeli ozbiljan razgovor. Razabrao sam jasno da njihov jezik izražava strasti vrlo dobro i da bi se uz malo muke riječi mogle rastvoriti u alfabetu lakše nego kineski jezik.
Često sam razbirao riječ yahoo, koju je svaki od njih ponovio nekoliko puta; pa iako nisam mogao da se domislim što ta riječ znači, ipak sam, dok su ta dva konja bila zabavljena razgovorom, uznastojao da na mojem jeziku izvedem tu riječ; i čim su oni zašutjeli, usudih se da na glas izgovorim yahoo, oponašajući ujedno, koliko sam god mogao, konjsko rzanje; to ih je obojicu očito iznenadilo, pa zelenko ponovi dva puta istu riječ, kao da bi me naučio pravi akcent; ja sam za njim govorio kako sam znao, pa sam i sam opazio da sve bolje govorim, premda je bilo još vrlo daleko od ikakve savršenosti.
Onda me riđo iskušao drugom riječju, koja se mnogo teže izgovara; ali ako se prenese u engleski pravopis, može da se napiše ovako: Houyhnhnm. Ta mi riječ nije uspjela kao ona prijašnja; ali nakon dva-tri pokušaja bio sam bolje sreće i ona se dvojica začudila mojoj sposobnosti.
Iza daljega razgovora, o kojem sam se domišljao da se tiče mene, oprostila se ta dva prijatelja s onim istim komplimentom, dodirnuli se kopitima, a zelenko mi dao znak da pođem ispred njega; mislio sam da je najpametnije slušati dok ne nađem drugog vodiča. Kad htjedoh sporije hodati, on se uzvikao: Hhuun, hhuun. Pogodio sam mu šta misli, pa sam mu javio kako sam znao da sam umoran i ne mogu brže, a on nato stao časkom da se odmorim.
(ulomci iz romana Guliverova putovanja, preveo Iso Velikanović)
Nakon slušanja ulomka riješi zadatke u kvizu.
Osmisli dijalog između pisca i konja pri njihovu susretu pa ga pročitaj razrednome odjelu.
Sažeto prepričaj tekst u 3. licu.
Ispričaj što se dogodilo nakon što se pisac uputio za konjem koji mu je bio vodič.