Hrvoje Kovačević, Tajna crne kutije
Ispričaj događaj kada si se jako prestrašio/prestrašila. Čega se najviše bojiš? Kako nastojiš pobijediti strah od nečega?
Pregledaj galeriju fotografija i izaberi jednu kojoj ćeš dati naslov i koja će ti pomoći da osmisliš kratku pustolovnu priču.
Poslušaj zvučni zapis teksta, a zatim riješi zadatke.
Tajna crne kutije
Glavni lik romana, dječak Vito, na tavanu svoje kuće slučajno pronalazi crnu kutiju. Od majke saznaje da je kutiju kupio njegov djed prije tridesetak godina na javnoj rasprodaji misleći da je televizor. Vito kutiju odnosi Benu, stručnjaku za računala, i tad počinju neobični događaji.
Vani je bila užasna jesenja noć. Vjetar je raznosio gustu kišu što je pljuštala iz hladnog neba i mokro lišće pustim ulicama. Majka je opet bila dežurna pa je bio sam u kući. Koliko je samo noći proveo tako sâm dok je mama dežurala, a tata bio na službenom putu. Ponekad ga je znalo biti i strah, pogotovo kad bi vani bilo nevrijeme, ali to ni slučajno nije spominjao roditeljima da mu opet ne bi našli nekoga tko će noću biti s njim pa da se pročuje kako s trinaest godina ima dadilju.
S tajnom crne kutije nije predaleko odmaknuo. Istina, uspio je shvatiti na koji način može koristiti tipkovnicu i miš, ali nije uspio shvatiti smisao onoga što mu se pojavljivalo na ekranu.
Možda je baš u tome i bila pogreška: nije se trebao toliko truditi da nađe smisao, nego se jednostavno trebao prepustiti hakerskoj intuiciji. Treba zamisliti da je u pitanju kompjutorska igra. A pravila igre? Nema ih. On će ih postaviti. On, Vito Šimić, najveći galaktički haker, on je zakon.
(…) Nije mu preostalo ništa drugo nego poći na spavanje. Prije toga mogao je još nazvati Odjel EOP-a Požeške štedionice da vidi je li Ben još uvijek na radnome mjestu. Bilo je teško pretpostaviti da bi čak i Ben mogao provesti dvije noći zaredom na radnom mjestu, ali ništa ga nije koštalo da pokuša. Usput će provjeriti i ispravnost telefonskih linija. Brzo je otipkao broj EOP-a koji je znao napamet. Dok je na uhu držao slušalicu, gledao je kroz prozor na ulicu šibanu kišom i vjetrom. Jadan je bio onaj koji je sada morao iz nekog razloga biti vani. Iznenadio se kad je čuo da netko diže slušalicu s druge strane linije.
Odjednom se iz slušalice začuo zvuk od kojeg mu se sledila krv u žilama. Brzo je zaklopio slušalicu i srušio se u naslonjač.
(...) Vrijeme je prolazilo, a on je samo sjedio u naslonjaču i trudio se ne razmišljati. Sjetio se jednog horor filma što ga je gledao. Bio je siguran da nakon ovoga više nikada u životu neće gledati horor filmove. Neće gledati ni Jurski park dva kada dođe u Požegu, iako mu se do sada unaprijed radovao. Uostalom, zašto bi bacao novce na kartu kad je horor film upravo proživio. Trajalo je, istina, manje od pola sekunde, ali dovoljno za cijeli život.
Užasavala ga je nova, nevjerojatna spoznaja: u ovoj kući nije potpuno zaštićen. A mislio je da jest. Kuću su sagradili njegovi roditelji, Zvonko i Sandra Šimić. Zvonko Šimić je direktor Požeške štedionice, bogat i cijenjen. Sandra Šimić je liječnica, šefica Internog odjela Požeške bolnice, mnogim je ljudima pomogla. Ako i nisu u kući, tu je njihov autoritet. I unatoč svemu tome, on je ovdje doživio taj trenutak strave i užasa.
Na zvuk zvonjave telefona, skočio je kao oparen. Pogledao je na sat. Ponoć. Dakle, sigurno ne zovu ni mama, ni tata, ni itko kome je stalo do njega. Srušio se iz naslonjača na pod, otpuzao do telefonske utičnice i iščupao utikač. Na sreću, glavni vod bio je baš u njegovoj sobi pa su sva četiri telefona u kući prestala zvoniti.
Razum mu je govorio da bi trebao ugasiti svjetlo, malo pričekati, a onda opet uključiti telefon i nazvati majku u bolnicu. No, niti mu se mililo ostati u mraku, niti je želio opet stavljati slušalicu na uho. Zato je naprosto ostao ležati na podu pokraj utičnice.
Minute su prolazile, a onda je slijedio novi užas: zvonjava na vratima. Opet se javio razum: zašto bi netko zvonio? Ako su otac ili majka iz nekog razloga prekinuli službeni put, odnosno dežurstvo, ne bi zvonili, nego otključali. Ako je netko sa zlim namjerama, taj bi što tiše pokušavao provaliti.
Sljedeći je zvuk dokazao da pred vratima nisu ni otac, ni majka: netko je provaljivao ulazna vrata. Mogu li vrata koja je postavio njegov otac izdržati? Ne mogu, uljezi su bili u kući. Sudeći po zvukovima bila su dvojica. Jedan je počeo pretraživati prizemlje, a drugi je krenuo na kat.
Dakle, to je to. Došli su po njega, ma tko oni bili.
(ulomci iz romana Tajna crne kutije)
Autor Hrvoje Kovačević krije još mnoge tajne u svojim knjigama.
Navedi pet mogućih naslova našega autora koji započinju s riječju tajna.
Tajna mačje šape
Tajna ribljeg oka
Tajna sretnih susjeda
Tajna šaptača lubenicama
Tajna zlatnog zuba
Tajna zmajeva vrta
Koji ti naslov knjige zvuči najzanimljivije? Pokušaj pretpostaviti kakva se radnja krije iza najzanimljivijega naslova pa je prepričaj.
Nakon pogledanoga animiranog filma riješi sljedeće zadatke:
sažeto prepričaj radnju animiranoga filma u 1. licu
navedi kakve je pustolovine djevojčica doživjela
navedi koje su ti situacije u filmu bile zastrašujuće, a koje uzbudljive
napiši dijelove kompozicije animiranoga filma.
Istraži
Na mrežnoj stranici enciklopedija.hr istraži više o ulozi i važnosti crne kutije u zrakoplovstvu.
Saznaj zanimljivost o boji kutije koju ima svaki zrakoplov pa izvijesti razredni odjel o tome što si saznao/saznala.