Ratko Bjelčić, Lice
Svakodnevno smo okruženi brojnim reklamama, tekstovima i emisijama koje govore o vanjskoj ljepoti i potiču nas da joj poklonimo mnogo pažnje. No trebamo li biti usmjereni na vanjski izgled, a zanemariti naše unutarnje osobine?
Procijeni koliko često posvećuješ pažnju svojemu izgledu. Promatraš li često druge i uspoređuješ li se s njima? Jesi li ikada pomislio/pomislila da bi želio/željela nešto na sebi promijeniti? Objasni što za tebe znači izraz plastična operacija?
Ratko Bjeličić, Lice
Poslušaj zvučni zapis igrokaza Lice Ratka Bjelčića.
Lice
LIKOVI: VLADO, RATKO, KSENIJA, MAMA, DOKTOR, BJANKA, NATALIJA, DAMIR
RATKO: (misli) Da sam ljepši, sve bi bilo drukčije. Ali nisam. Ružan sam ko vrag! ako je ljepota prolazna, bilo bi fer da je i ružnoća prolazna. Ali nije. Možda sam tu ružnoću naslijedio od mame, jer ni ona nije krasotica. I nos ima veliki kao i ja. A naočale sam ziher naslijedio od starog. On je bio ćorav još prije nego što se rodio. I kako da onda kao potomak takvih dvoje ljudi budem nalik na nešto. Recimo, kao Damir, najljepši dečko u razredu, u kojega su sve cure zaljubljene do ušiju. Čak i moja Natalija, uzrok mojih patnji. (…)
DOKTOR: Zašto stavljaš tu vrećicu na stol? Što je?
RATKO: Donio sam plastiku.
DOKTOR: Plastiku?! Kakvu plastiku? Sestro, je li to danas neka akcija skupljanja plastike? Inače, koliko znam, skupljate stari papir.
RATKO: Ništa ja ne skupljam! Imam taman toliko koliko mi treba, a i vi imate ruke, znači, sve štima.
DOKTOR: Što to štima?
RATKO: Sve je spremno za operaciju.
DOKTOR: Kakvu operaciju?
RATKO: Plastičnu!
DOKTOR: Molim? Plastičnu? Za koga?
RATKO: Za mene! Evo, tu je plastika!
DOKTOR: (smije se) Kažeš operaciju, i to plastičnu? Nije loše. A zašto želiš tu operaciju?
RATKO: Zbog Natalije. Znate… (misli) Sve sam mu ispričao. Kad sam završio, doktor se pogladio po bradi i izgovorio:
DOKTOR: Vidi, vidi, to je stvarno ozbiljan problem. Kako da ga riješimo?
RATKO: Jedino operacijom. Plastiku imate.
DOKTOR: Razumijem, ali… (zvoni telefon: nakon kratkog telefonskog razgovora) Ako si doista čvrsto odlučio da želiš plastičnu operaciju, pričekaj me u čekaonici. Za pola sata mi završava radno vrijeme i odvest ću te teti koja mijenja lica. Dogovoreno?
RATKO: Vrijedi. (glazba)
DOKTOR: Zdravo, Bjanka!
BJANKA: Bok, Srećko! To je taj pacijent o kojem si mi pričao?
RATKO: Nisam bolestan!
DOKTOR: Bjanka je htjela reći da si pacijent za plastičnu operaciju.
RATKO: A, to. Jesam, jesam. (…)
BJANKA: Evo, možemo početi! Najprije ćemo očistiti lice, zatim…
RATKO: Gotovo sam zaboravio. U vreći je plastika.
BJANKA: Ne trebamo plastiku. Imamo svoju.
RATKO: Molim vas, pažljivo me piknite.
BJANKA: Zašto da te piknem?
RATKO: Zbog uspavljivanja.
BJANKA: Ne treba. Ovo je lakša operacija. Izvodi se na živo.
RATKO: (misli) Tek sam sad počeo drhtati. Na živo?! Ali ništa nije boljelo. Nije boljelo. Znam jedino da sam nakon nekog vremena otvorio oči, a doktor je rekao:
DOKTOR: Vidiš li, promijenili smo ti lice!
RATKO: Zar je već gotovo?
BJANKA: Da. Nije bilo strašno, zar ne?
RATKO: Nije.
DOKTOR: Vidiš li u zrcalu svoje lice? To je tvoje novo lice.
RATKO: Koje?
DOKTOR: Ovo.
BJANKA: To si ti.
RATKO: Jupiii! (misli) Bio sam presretan, imao sam sto puta ljepše lice. Kao da sam potomak manekenke i najljepšeg muškarca. Natalija će se zaljubiti u mene. Do ušiju!
(Ratka nakon operacije nitko nije prepoznao: ni mama, ni prijatelji, ni Natalija.)
RATKO: (misli) Bio sam ljut poput risa. Cijeli se svijet srušio na mene. Kad bih samo mogao opet imati ono svoje staro ružno lice. Kad bih ponovno mogao biti ružan. Strašilo! Prokleta plastična operacija! Kad bih ja opet bio ja, Ratko Bjelčić iz šestog a. Ovako, s novim licem, bio sam nitko. Nisam imao ni ime. Ni mamu. Ni dom. Ni prijatelje. Ni Nataliju. Jedino što sam imao zajedničko s bivšim ja bilo je kruljenje u želucu i problem s licem. Doživio sam smak svijeta. (plače) (glazba)
RATKO: (misli) Već se dan zamutio kao limunada kad je u park došao doktor s mamom, Vladom i ostalim dečkima, s tetom Bjankom i s Damirom i Natalijom. Nisam znao što da učinim. Najradije bih pobjegao, ali nisam htio da ispadnem papak pred Natalijom. Mama je sjela pokraj mene s jedne strane klupe, gospođa Bjanka s druge. Doktor je stajao ispred mene i zajedno s Natalijom gledao moje lice. Dečki su okružili klupu i tek sam tad primijetio da je i tata tu. Bilo mi je teško.
MAMA: Sve znamo. Doktor nas je nazvao još dok si bio u čekaonici i čekao. Onda nam je doktor predložio da se malo pretvaramo da te ne poznajemo, da sam zaključiš da je najljepše imati svoje pravo lice. (…)
RATKO: (misli) Srce mi je glasno kucalo. Bio sam sretan. Gledao sam najljepšu mamu na svijetu i bio siguran da nema sretnijeg šestaša od mene, a onda sam se, ugledavši tetu Bjanku, skamenio i jedva izgovorio: A moje lice? Što je s njime?
BJANKA: S njime? Ništa. Obična šminka s profesionalnom glumačkom maskom.
DOKTOR: Gospođa Bjanka je profesionalni masker i radi u kazalištu.
RATKO: Hvala Bogu. Znači, sve je bila zafrkancija?
BJANKA: Znali smo da ćeš opet htjeti svoje staro lice.
MAMA: Hajdemo kući, sine. Sigurno si jako gladan.
(iz zbirke 7 teen igrokaza)
Nakon slušanja riješi zadatke za razumijevanje teksta.
Objasni ključne pojmove tako što ćeš izraditi umnu mapu sa središnjim pojmom DRAMA.
U tekstu Lice pronađi primjere za dijalog, monolog, didaskalije i napiši ih u umnu mapu.