Vladimir Nazor, Orač Dragonja / Tomislav Matić, Perunovo svetište na Učki, Sjena gromovnika
Istražujem
U školi si zasigurno već učio/učila o grčkim, rimskim i egipatskim mitovima, no znaš li da i slavenski narodi imaju vlastitu, vrlo bogatu mitologiju? Njoj pripadaju bogovi i božice poput Peruna i Velesa, Jarila, Svaroga, Triglava, Morane, Zore i Danice.
Istraži slavensku mitologiju koristeći se pouzdanim mrežnim izvorima, a potom zaigraj igru Memory u kojoj ćeš spojiti ime boga ili božice s onime čime su vladali i upravljali.
Orač Dragonja
Poslušaj legendu Vladimira Nazora Orač Dragonja, koja nam kazuje kako su nastale Dragonja, Mirna i Fojba, tri istarske rijeke, a potom kvizom provjeri svoje razumijevanje teksta.
ORAČ DRAGONJA
(Kako su nastale Dragonja, Mirna i Fojba u Istri)
Gdje je sad krševita Ćićarija, bila su jedanput velika mutna jezera, a po ostaloj Istri nigdje potoka ni vrela.
Jednoga dana dođoše Istrani pred orača Dragonju, koji je bio visok kao planina.
Rekoše:
– Dragonja i Milonja naš, pomozi nam! U Ćićariji mnogo mrtve vode, a od Ćićarije do mora zemlja suha i žedna. Svrni vodu iz tih tvojih jezera k moru, pa će sva Istra biti zelen vrt.
Ljudeskara digne plug i volove pa zaore od prvog jezera sve do obale morske. Kako on reže zemlju, onako voda za njim teče. Kad mu volovi zagaziše u more, on se okrenu. Vidi, nastala je čitava rijeka, a niz nju trava raste i stabla niču.
– He – reče. – Neka se ta voda prozove DRAGONJA kao i ja.
Sutradan izora div drugo korito. Stvorio je novu, još ljepšu rijeku i rekao:
– Ova teče polaganije. Neka se zato zove MIRNA kao i moja žena.
Kad zatim dođe na treće jezero, a on se nečemu domisli:
– Sad ću izbrazditi najljepšu brazdu pa ću ovu treću rječicu prozvati imenom svoje kćerke Drage.
Ore, Dragonja, ore. I treće se jezero suši, a voda osta za ljudeskarom. Stignuo je baš do pod kaštel u Pazinu usred zemlje Istre.
Gleda ga s prozora žena moćnoga i silnoga pazinskoga kapetana. Gleda i sve mu se ruga. Ogradila rukama usta, pruža glavu i viče:
– Ej, Dragonja, ostario si. Plitko oreš, i brazda ti je kriva. Hoćeš li da ti pomognem?
On se uvrijedi; digne plug na rame i potjera natrag volove.
Voda se valja pod kaštel, ali joj visoka stijena ne da naprijed. Diže se. Poplavit će, progutat će čitav Pazin.
– Dragonja, mi nismo ničemu krivi. Poginusmo! – viču za njim Pazinjani. I stoji plač žena i djece.
– Bogme niste – veli Dragonja te se vraća. Gazi vodu i udara nogom ispod litice. Stvori se grdna jama, koja siše svu onu vodu.
I Dragonja nije orao dalje prema moru.
Mjesto rječice Drage teče i sad trećom Dragonjinom brazdom vijugava i mutna FOJBA, koja uvire u Pazinsku jamu, pa se u njoj i netragom gubi.
(iz zbirke Priče i legende iz hrvatske povijesti)
Riječ fojba u Istri znači jama, a rijeka Fojba, koja se spominje u legendi, danas se naziva Pazinčica. Duga je 16,5 kilometara, a izvire na padinama Učke. Budući da ponire u Pazinsku jamu i dijelom teče pod zemljom, naziva se ponornicom. Pogledaj umirujuću videosnimku njezina toka, a potom se prisjeti ostalih ponornica koje si naučio/naučila na Geografiji u petome razredu. Koje su najznačajnije ponornice u Hrvatskoj?
Perunovo svetište na Učki
Poslušaj neknjiževni tekst Perunovo svetište na Učki, sjena gromovnika i saznaj u što su vjerovali naši predci, ali i po komu je biljka perunika dobila svoje zanimljivo ime.
PERUNOVO SVETIŠTE NA UČKI, SJENA GROMOVNIKA
Imena starih bogova ostala su u mnogim hrvatskim mjestima. Vrhovi planina prozvani su po Perunu, zmaj Veles još ponegdje vreba, a nije posve nestala ni velika božica Mokoš. Brojne obitelji i danas sade biljke koje prema drevnim vjerovanjima čuvaju kuću od groma. Nažalost, narodni običaji, priče i nazivi mjesta jedino su što je ostalo od slavenske religije te možemo samo naslućivati gdje su se nalazila njezina sveta mjesta. Jedno od vjerojatnijih jest planina Učka.
U masivu Učke, iznad Mošćenica, uzdiže se brdo Perun, visoko gotovo 900 metara. Ime je previše znakovito da bi mu bilo nadjeveno tek slučajno, budući da je njega nosio jedan od vrhovnih slavenskih bogova, gromovnik Perun. Zamišljalo ga se kao muškarca naoružanog velikim kamenom, koji u obliku groma baca na zemlju. Među mnogim slavenskim narodima dugo su živjele predaje o borbama Peruna protiv njegova glavnog neprijatelja, zmaja Velesa, koje su se redovito održavale na nekome visokom brdu. Naime, ondje bi bila granica između njihovih svjetova, jer je Perun bio bog neba, a zmaj bog zemlje i podzemlja. Uslijed toga, Peruna se štovalo na brdima, a Velesa uz vodu. Moguće je da se jedno od takvih svetišta nalazilo na Učki, za koju jedan hrvatski glagoljski rukopis kaže da se na latinskome zove Olimp – planina na kojoj prebivaju bogovi.
Budući da su Slaveni na današnjemu hrvatskom prostoru relativno rano prihvatili kršćanstvo, njihova su stara svetišta u potpunosti izbrisana. Tako i o onome na Učki možemo tek pretpostavljati je li ikad postojalo. Određene indicije mogle bi upućivati na to. Naime, Perun se štovao na vrhu brda ispod kojega je postojala nekakva voda, jer je njegov neprijatelj Veles stanovao u špilji ili duplji u vodi. Ispod brda Peruna pak postoji danas suho korito nekadašnjeg vodotoka zvanog Potok, u kojem ima nekoliko špilja. Neke čak imaju i duboke jame s vodom. Nedaleko je i Voloski kuk, možda nazvan po svojemu mitskom zmajolikom stanovniku.
(iz djela Iščezla Hrvatska)
Stvaram
Zasigurno ti je s prošlogodišnje nastave Povijesti poznata legenda o nastanku Rima. Možeš li se prisjetiti priče o Romulu i Remu? Je li ti se ona svidjela?
Pokušaj napisati legendu o postanku svojega mjesta. Neka ti kao likovi posluže slavenski bogovi o kojima si danas naučio/naučila. Budi kreativan/kreativna i maštovit/maštovita. Nastoj biti sasvim drugačiji/drugačija od drugih.
Radeći u skupinama, najuspješnije legende u razredu možete dramatizirati, a potom i odglumiti!