Što je bila najveća opasnost hladnoga rata?

Od prapovijesti sukobi su izbijali zbog resursa. Dostupnost hrane, vode, sirovina i dragocjenosti uvijek je bila mamac za agresiju. Razvojem tehnologije ratna stradanja postajala su sve veća i razornija. Glavno obilježje Drugoga svjetskog rata bio je totalni rat u kojem se neprijatelja nastoji uništiti pod svaku cijenu. To je značilo ne samo pucanje na vojnike ili bombardiranje vojnih objekata, već uništenje svega što bi neprijatelju moglo biti od koristi. Visoko eksplozivne i zapaljive bombe uništile su čitave gradove i regije Europe i Azije mjesecima i godinama prije uspjeha Projekta Manhattan.

Razdoblje političke napetosti suprotstavljenih blokova tijekom druge polovice 20. st. naziva se razdoblje hladnoga rata. Glavno je obilježje hladnoga rata suparništvo SAD-a i SSSR-a i njihov pokušaj utjecaja na što više država. Premda nikada nije došlo do otvorenog sukoba između tih dviju sila, postojala je stalna napetost od mogućeg rata. U takvom mogućem ratu iskoristila bi se sva sredstva koja im stoje na raspolaganju, uključujući i arsenal nuklearnoga oružja. Nuklearni rat doveo bi do nezamislivih i dugotrajnih posljedica ne samo za čovječanstvo već i za čitav planet.

Razorna moć nuklearnog oružja nastaje oslobađanjem energije nuklearne reakcije. Nuklearno su oružje atomska i termonuklearna bomba (upotrebljava se još naziv hidrogenska ili vodikova bomba). SAD je proizveo atomske bombe koje su testirane i bačene na japanske gradove 1945. g. Složeniju i razorniju termonuklearnu bombu razvili su 1952. g. Sovjeti su prvu atomsku bombu testirali 1949., a šest godina kasnije i termonuklearnu bombu.