Zadatak: Izradi umnu mapu s najvažnijim događajima vezanim za razvoj raketa i prezentiraj ju kolegama u razredu.

Raketa - letjelica na mlazni pogon

Što je raketa?

Raketa je letjelica na mlazni (reaktivni) pogon kojim se razvija potisak neovisno o okolini. Raketa se pokreće izgaranjem goriva i oksidansa koje letjelica nosi sa sobom. Izgaranjem goriva u raketnome motoru njegova se kemijska energija pretvara u kinetičku energiju mlaza plinova koji, izlazeći velikom brzinom kroz sapnicu motora, razvijaju reaktivnu silu za pokretanje letjelice.

Povijesni razvoj rakete

Iako je raketa izumljena i ranije, najstariji pisani podatak o njoj potječe iz jednoga kineskog rukopisa datiranog u 13. st. U tome rukopisu opisane su strjelice letećega plamena što su ih Kinezi upotrijebili u bitki protiv Mongola koji su opsjedali Peking. Te su rakete bile pričvršćene na obične strijele kako bi postigle veći domet. Jedan je arapski mudrac nedugo nakon ove bitke te čudne plamene strijele opisao kao mješavinu različitih tvari, a koje su se sastojale od dviju dugih brončanih cijevi postavljenih jedna u drugu. Mješavina u cijevima se palila, a plin koji je nastao izgaranjem pokretao je strijelu. Kinezi su rakete punjene barutom koristili i za vatromet prilikom vjerskih ili drugih svečanosti.

Upotreba raketa u Europi započinje širenjem načina izrade i upotrebe baruta koji su došli iz Kine. U 14. i 15. st. Talijani su neku vrstu raketa koristili za borbu protiv gusara, zapaljive rakete upotrebljavale su se u opsadi gradova (npr. pri osvajanju Carigrada 1453. g.), a rakete su se koristile i u borbi protiv Napoleona u Bitki kod Leipziga 1813. g.

Sve većom upotrebom i razvojem topova rakete su polako izlazile iz upotrebe. Ipak, čovjekova želja da otputuje izvan granica Zemlje ponovno je vratila rakete u interes znanstvenih istraživanja. Prvi koji je zaključio kako je raketa najbolje pogonsko sredstvo u bezračnome prostoru (vakuumu) bio je ruski matematičar i fizičar Konstantin Ciolkovski. On je otkrio kako tekući kisik i tekući vodik mogu pružiti najbolje raketno gorivo. Ciolkovski je također došao do zaključka da je najbolje da raketa iz Zemljine gravitacije izlazi u fazama. U svakoj bi fazi trebalo odbaciti dio spremnika i smanjiti težinu rakete. Ove teze Ciolkovski je postavio krajem 19. st. i u prvim desetljećima 20. st. te time započeo ostvarivati proročanstvo koje je sam prorekao: Čovječanstvo neće ostati vječno na Zemlji.

Amerikanac Robert Goddard [goderd] lansirao je 16. ožujka 1926. g. prvu raketu na tekući pogon. Za pogon svojih raketa koristio je tekući kisik i benzin. Razvojem svojih raketa na tekuće gorivo od prve je rakete, koja je dosegla visinu veću od 12 m i brzinu od 100 km/h, konstruirao raketu koja je 1935. g. dosezala visinu veću od 2 km i postigla brzinu od gotovo 1000 km/h. Zbog svojih je postignuća u SAD-u nazvan ocem raketne tehnike.

Pred kraj Drugoga svjetskog rata rakete se ponovno počinju upotrebljavati kao oružje. Nacisti su angažirali Wernhera von Brauna, jednoga od svojih najvažnijih pionira u razvoju raketa, da im konstruira raketno oružje. Raketa koju je razvio von Braun nazvana je V-2 [fau 2] i bila je njemačko oružje odmazde (V je bila skraćenica od Vergeltung, tj. odmazda). V-2 rakete pokretalo je tekuće gorivo dobiveno mješavinom kisika i alkohola. Nacisti su ovim raketama gađali London i Antwerpen u posljednjim mjesecima Drugoga svjetskog rata. Rakete V-2 bile su dugačke 15 m, a dosezale su visinu do samoga ruba svemira (oko 80 km). Nakon rata Saveznici (SAD i SSSR) su iskoristili njemačke stručnjake, nacrte i proračune o raketama V-2 kako bi razvili vlastite inačice raketa V-2. Tako je i sam von Braun prešao u američki svemirski program (NASA-u) i pomogao Amerikancima u razvoju raketa pod nazivom Saturn koje su bile korištene kod spuštanja prvih ljudi na Mjesec.

Kviz ponavljanja