Helen Keller

Uvod

Prvi svjetski rat utjecao je na promjenu položaja žena u društvu. Žene su bile na rubu društvenoga i političkoga života, ali postojale su još neke puno manje i ranjivije marginalne grupe, kao što su osobe s invaliditetom. U ovoj jedinici istražit ćeš kako je jedna od njih uspjela svoje probleme u životu iznijeti i prikazati javnosti te tako razvijati svijest o položaju žena i osoba s invaliditetom u društvu. Bila je to Helen Keller.

Djetinjstvo i obrazovanje male Helen

Godine 1880. rođena je kao najobičnija zdrava beba u jednoj bogatoj južnjačkoj obitelji u SAD-u. S obzirom na to da je rođena u bogatoj obitelji, imala je mogućnost kvalitetnijega obrazovanja u odnosu na svoje vršnjake te priliku za djetinjstvo bez većih financijskih problema.

Na početku 20. stoljeća obrazovanje djevojčica i dalje se razlikovalo od obrazovanja dječaka. Djevojčice su kraće išle u školu, a školski program nije ih osposobljavao za intelektualno teža zanimanja (primjerice, ako djevojčicu i dječaka zanima ljudsko zdravlje, prije će se dječaku omogućiti obrazovanje da postane doktor, a djevojčici da postane medicinska sestra). Priliku za puno obrazovanje, pa i šansu za odlaskom na fakultet, imale su jedino djevojčice iz bogatijih obitelji.

Kad je Helen Keller imala godinu i 6 mjeseci, razboljela se, vjerojatno od meningitisa, koji joj je ostavio teške posljedice. Tijekom liječenja postala je gluha, slijepa i nijema. Iako je potjecala iz bogatije obitelji, zbog bolesti nije bila u prilici ići u redovnu školu kao ostala djeca. Ipak, njezini roditelji nisu htjeli odustati od njezinoga razvoja, stoga su pozvali poznatoga izumitelja Alexandra Bella. Osim što je izumio telefon, on se tijekom života bavio i odgojem gluhe djece, te je u takvoj specijaliziranoj školi i radio.

On joj nije postao učiteljem, već je preporučio svoju bivšu učenicu, tadašnju učiteljicu Anne Sullivan. Kad je krenula podučavati malu Helen, koja je tad već imala tri godine, uvidjela je da su Helenine vještine ispodprosječne u odnosu na njezine vršnjake. S obzirom na svoje teškoće, počela ju je učiti Brailleovo pismo (pismo za slijepe) te znakovni jezik (jezik za gluhe).

Po čemu je djetinjstvo Helen Keller bilo teže u odnosu na djetinjstvo njezinih vršnjaka? Koja je pisma naučila Helen Keller i zašto? Što misliš na koje je svakodnevne probleme nailazila kao đak, a koje nisu imali njeni vršnjaci? Što misliš kako je na njezinu šansu u obrazovanju utjecalo to što je rođena u bogatoj obitelji? Zašto se ona može promatrati kao pripadnik neke marginalne grupe, i koje sve točno?

Sullivan o početku učenja

Odlazak na fakultet i politički aktivizam

Helen nije stala samo na osnovama, već se prijavila na fakultet i diplomirala kao prva gluhoslijepa osoba. Počela je pisati knjige koje je i objavljivala, pa tako i autobiografiju Priča mog života.

S obzirom na to da je studirala i pisala knjige, javnost je polako počinjala biti svjesna da osobe s invaliditetom mogu učiti brojne stvari. Kao žena, i uz to i osoba s invaliditetom, svoj put morala je započeti s margine društva iz koje je uspješno izašla i potaknula druge. Priključuje se pokretu sufražetkinja i kroz njihov pokret pokušava usmjeriti pažnju javnosti i na osobe s invaliditetom.

S obzirom na ciljeve koje si je zadala, pronalazi se i aktivno priključuje Socijalističkoj partiji Amerike. Angažirala se i u kazalištu pa kreće glumiti u predstavama, a uspjela je snimiti i film.

Scena iz filma Deliverance, 1919.

Svim tim postupcima u javnosti pokreće temu o osobama kao što je ona. Četiri godine prije smrti, 1964. g., američki predsjednik Lyndon Johnson odlikovao ju je za doprinos razvoju zajednice. Kao jedan oblik sjećanja na nju, ali i posljedica njezine politike u svijetu diljem svijeta, u zadnjemu tjednu lipnja provodi se međunarodni tjedan Helen Keller kako bi se javnost informirala i senzibilizirala o problemima gluhoslijepih osoba.

Snimka Helen Keller iz 1954. g.

Kviz ponavljanja

Pitanja za raspravu:

  1. Na koji je način Helen Keller mijenjala svijest o marginalnim grupama?
  2. Razmisli na njezinu primjeru na koji se sve način može stvarati i mijenjati sjećanje na određene ljude i događaje?
  3. Jesu li i danas ljudi s invaliditetom marginalna grupa?
  4. Što nam sve može pomoći kao izvor za istraživanje povijesti ljudi s invaliditetom?

Više o znakovnome jeziku, gdje i kako ga naučiti, te postoji li više znakovnih jezika, možeš saznati na ovoj poveznici.