Stradanje Srba na Kordunu

Kordun i naseljavanje Srba

Kordun je regija u Središnjoj Hrvatskoj koja gravitira prema Karlovcu. Obuhvaća područje predjela oko Korane i Mrežnice, točnije rečeno s brojnim vrtačama, špiljama, ponorima i riječnim kanjonima. To je prijelazno područje između visokoga dinarskog gorja i nizinskih krajeva na sjeveru, na kojemu se izmjenjuju doline i brežuljci. Ovakav reljef utječe na oskudicu obradivih površina pa se stanovništvo uglavnom bavi stočarstvom i samoopskrbnom poljoprivredom. Taj je ruralni kraj među najzaostalijim dijelovima Hrvatske.

Sam naziv dolazi od francuske riječi cordon što znači vrpca, niz ili red, što je povezano sa strateškim značenjem kraja. Naime, na ovome području bio je obrambeni pojas koji se sastojao od niza krajiških utvrda i stražarnica prema isturenome turskom području zapadne Bosne. U taj sustav bile su uključene srednjovjekovne utvrde Drežnik, Slunj, Blagaj, Cetin. Od druge polovice 15. st. sustav je izuzetno važan u obrani jugozapadne Hrvatske.

Nakon oslobođenja od osmanlijske vlasti tijekom 17. i 18. st. ovaj kraj ulazi u sastav Vojne krajine, pa slijedi organizirano naseljavanje Hrvata oko Slunja, a Srba oko Petrove gore. Primarna je uloga naseljenoga stanovništva vojna zaštita sustava pograničnih utvrda prema Osmanskome Carstvu, dakle muško stanovništvo preuzima ulogu vojnika-graničara. Vojna je služba zbog oskudnoga zemljišta bila izuzetno važna radi osiguranja egzistencije. Nakon ukidanja Vojne krajine počinje iseljavanje, a u 20. st. ovo je izrazito emigracijsko i područje.

Ustaška propaganda

Između dvaju svjetskih ratova putem lista Ustaša kao i donošenjem dokumenta pod nazivom Načela ustaškog pokreta (1933.) počinje medijska propaganda u kojoj su Srbi prikazani kao najveći neprijatelj hrvatskoga naroda. U listu Ustaša (1932.) ustaše najavljuju da su spremni oružjem (nož, revolver, strojna puška i pakleni stroj) riješiti pitanje 1 800 000 Srba koji su tad živjeli na teritoriju Bosne i Hercegovine i Srbije, da treba zasukati rukave, i tuđina, dušmanina, nametnika i tlačitelja silom i ubojitim oružjem izbaciti sa svoga svetog tla.

Književnik Mile Budak u pjesmi Bjež’te, psine poziva da se otjeraju psine preko Drine, misleći na Srbe koji žive u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Uspostavljanjem NDH medijska propaganda jača. U dnevnim listovima Ustaša i Hrvatski narod svakodnevno izlaze članci koji propagiraju netrpeljivost i netoleranciju prema Srbima.

Koja europska država vodi vrlo sličnu propagandu u istome razdoblju? Protiv kojega je naroda uperena njihova medijska propaganda? Govore li na vrlo sličan način i jedna i druga propaganda o narodima koje žele protjerati?

Koje su religije ustašama bile prihvatljive na tlu NDH? Koliki postotak stanovništva je prema tome bio nepoželjan?

Novostvorena NDH isključivala je Srbe, Židove i Rome pa se sa njihovim planskim istrebljenjem započelo odmah nakon uspostave NDH. Tomu su uvelike pomogle i mnogobrojne zakonske odredbe kojima su tim manjinskim narodima oduzeta građanska prava.

Što je bio cilj svih ovih mjera? Koje aspekte života jednoga naroda te mjere zahvaćaju? Jesu li one obilježje totalitarnoga sustava?

Ustaški zločini na Kordunu

Organizirani ustaški pokret najviše se razvio na području kotara Slunj, gdje su odmah nakon uspostave NDH organizirani zborovi na kojima je poticana nacionalna i vjerska mržnja. Poslije toga počela su uhićenja u Glini, Ogulinu, Topuskom, Lasinji. U razdoblju od travnja 1941. g. do kolovoza 1942. g. počinjen je niz masovnih zločina nad srpskim stanovništvom na području općina Vojnić, Vrginmost (Gvozd), Glina, Topusko, Slunj, Ogulin. Ubijeni su muškarci, starci, žene, djeca, bez milosti i na najstrašnije načine, pljačkana je imovina i spaljivana su čitava sela. Ljudi su pozivani na pokrštavanje i onda ubijani u crkvama. Odvođeni su u logore Jadovno, Stara Gradiška i Jasenovac odakle se većina nije vratila. Na području Korduna početkom 1941. g. živjelo je oko 94 000 pripadnika srpske nacionalnosti. Tijekom Drugoga svjetskog rata ubijeno ih je oko 21 %.

Svjedočanstva sa Korduna - Dušan Krivokuća

Jedna od najtužnijih priča dogodila se u selu Prkos Lasinjski gdje je u vrijeme zimskoga čišćenja ubijeno 428 stanovnika, od toga 244 djece, a među njima 192 djece mlađe od 14 godina, 94 djece mlađe od 7 godina. Muškarci su se sklonili u šumu, a ostale su većinom žene i djeca vjerujući da će biti pošteđeni. No njihov život mučno je završio u šumi Brezje. Selo Prkos predstavlja naselje s najviše žrtava ustaškoga terora na području kotara Vrginmost.

Što se događa sa Srbima nakon uspostave NDH? Na koji način su ustaše rješavale srpsko pitanje u Hrvatskoj? Što si mogao/mogla saznati iz priče Dušana Krivokuće? U kojemu je razdoblju bilo najviše masovnih zločina? Zašto poslije 1942. g. više nema masovnih zločina? Zašto je nastala pjesma Na Kordunu grob do groba?

Kviz ponavljanja