Prva samoposluga

Prouči fotografije trgovina u prvoj polovici 20. stoljeća.

Gdje su se nalazili proizvodi u trgovini?

Na koji je način kupac dolazio do proizvoda?

Prve maloprodajne trgovine imale su proizvode naslagane na policama koje su se nalazile iza tezge za kojom je stajao trgovac. Kupci u trgovini nisu smjeli samostalno uzimati proizvode, već ih je trgovac posluživao. Trgovcu su trebali reći što točno traže. Na zahtjev kupca on bi vagao traženu količinu proizvoda te bi ga pakirao u papirnate vrećice jer većina proizvoda i hrane nije bila upakirana. Takav način prodaje imao je svojih prednosti i nedostataka.

Ljudi su dugo vremena trebali čekati u redu kako bi konačno bili usluženi, no za to su vrijeme mogli razgovarati s drugim ljudima ili osobljem što je doprinosilo društvenoj interakciji. Međutim, ekonomska učinkovitost takvoga načina prodaje bila je spora i skupa jer je jedan trgovac mogao posluživati samo jednoga kupca u trgovini. Osim toga, cijene proizvoda nisu uvijek bile jasne i nisu se mogle uspoređivati cijene različitih marki pa su trgovci mogli kupcima naplatiti više nego što bi trebalo.

Trgovine na principu samoposluživanja Saundersu su već 1923. g. donosile zaradu od 180 milijuna dolara godišnje. Četrdesetih godina 20. st. samoposluge su postale dominantan oblik prodaje hrane u SAD-u, a supermarketi jedan od simbola američkoga načina života. Prva samoposluga u Europi otvorena je 1938. g. u Njemačkoj.

U razdoblju nakon Drugoga svjetskog rata samoposluge se nastavljaju širiti u Europi. Razdoblje njihova širenja poklapa se s američkom političkom ekspanzijom. Samoposluge je prihvatila Švicarska, a slijedile su ju Velika Britanija i skandinavske zemlje. U Velikoj Britaniji 1947. g. otvoreno je oko 10 samoposluga. Najčešće su samoposluge prihvaćene nakon održavanja međunarodnih sajmova koje je organizirala vlada SAD-a pa se može govoriti o planskoj amerikanizaciji europske ekonomije.

Marshallov je plan, uz glavni cilj suzbijanja komunizma u Europi, sa sobom nosio i ideju stvaranja potrošačkoga društva prema američkome modelu pri čemu je važnu ulogu imao upravo razvoj maloprodaje, a samoposluge su bile glavni pokretač. Pojava potrošačkoga društva posljedica je gospodarskoga rasta Europe na kraju pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. st.

Stvaranjem željezne zavjese većina je samoposluga Europe ipak ostala obilježje zemalja Zapadnoga bloka, dok su zemlje Istočnog bloka s otvaranjem prvih samoposluga uglavnom započele krajem pedesetih g. 20. st. Usprkos otporu amerikanizaciji socijalističke zemlje nastojat će s vremenom osigurati dobru opskrbu i kvalitetu proizvoda, posebice od sredine pedesetih godina 20. st. nakon započetoga procesa destaljinizacije u SSSR-u. Primjer poboljšanja opskrbe tržišta ubrzo su slijedile Jugoslavija i Mađarska. Dopuštanje i poticanje otvaranja samoposluga u Jugoslaviji pokazalo je ujedno kako je njezina ekonomija otvorenija za nove ideje i principe karakteristične za zapadne ekonomije te svojevrsni politički zaokret od sovjetskog modela, preuzimajući tako određene vrijednosti Istočnog i Zapadnog bloka.

Jugoslavija je gospodarski razvoj doživjela u razdoblju od 1953. do 1961. kad je nakon Japana imala najvišu stopu industrijskog razvoja u svijetu. Gospodarski rast posljedica je promjene jugoslavenske ekonomske politike te znatne pomoći SAD-a, kratkoročnih i dugoročnih kredita. Gospodarski rast omogućio je i bolje životne uvjete i poboljšanje standarda što je jasno od 1955. g. naglašavao jugoslavenski državni vrh. Stvaranje potrošačkoga društva u Jugoslaviji upravo je vidljivo na primjeru otvaranja samoposluga.

Otvaranju prve samoposluge prethodilo je stvaranje trgovačkoga poduzeća koje od 1954. g. nosi naziv Ivanečki magazin – IMA. Uvođenjem samoupravljanja u poduzeće 1950. g. na njegovu se čelu nalazio Andrija Sever, nezadovoljan tradicionalnim načinom rada trgovina koje su imale male prodajne kapacitete. U trgovinama se često javljao problem velikih gužvi i nedostatak proizvoda na policama. Nakon prisustvovanja predavanju u Radničkome domu u Zagrebu koje su 1954. g. održali poduzetnici iz SAD-a, Sever je slušao o samoposlugama te je zajedno s kolegom Stjepanom Putarekom pokrenuo pitanje otvaranja prve samoposluge u Ivancu. U konačnici dobili su podršku i političkih vlasti te je Narodni odbor Općine Ivanec za samoposlugu izdvojio iznos od 580 000 dinara.

Prva samoposluga otvorena je u jednoj od sporednih ulica, nasuprot crkvi, čime su se željele umanjiti posljedice za poslovanje mogućega negativnog ishoda prve samoposluge. Do kraja svojega postojanja domaći su ljudi trgovinu nazivali Pri cirkve. Budući da u Jugoslaviji tad nije postojala oprema za takve trgovine, Sever i Putarek sami su izradili nacrte za opremu, a prve su košarice za kupovinu bile izrađene od vrbina granja. Nakon nekoga vremena u samoposlugu je stigla i prva registar-blagajna.

Otvaranje prve samoposluge u Ivancu pratile su i tadašnje novine. Najopsežnije izvješće donio je Večernji vjesnik pod naslovom O onome što Zagreb nema, a selo Ivanec ima. Članak je sadržavao i fotografiju samoposluge.

Prva samoposluga u Ivancu tako je među prvima započela proces stvaranja potrošačkoga društva u Hrvatskoj, odnosno u Jugoslaviji. Stanovništvo koje je dotad samo proizvodilo hranu, sve se više počelo oslanjati na gotove proizvode i industrijski proizvedenu hranu mijenjajući tako dotadašnji način života. Potvrdile su to nešto kasnije provedene ankete među seoskim stanovništvom vezano za pokretanje putujuće samoposluge.

Početni otpori stanovništva prema samoposluzi: Ne idem u taj dućan da ne bi prodavači mislili da sam zato došao da nešto „dignem“… Nadalje, postojalo je mišljenje da je trgovina zamka koju je postavila vlast (policija) kako bi vidjela tko hoće krasti. U to se doba proslavio jedan policijski pas koji je uhvatio nekoliko lopova pa se u Ivancu proširila glasina kako je taj pas skriven u samoposluzi i da čeka kako bi napao potencijalne lopove.

Kako bi privukli kupce, samoposluga je radila non-stop, a radila je i na proširenju asortimana koji nije bio ograničen samo na prehrambene proizvode. Veliku ulogu u privlačenju ljudi u prvu samoposlugu imali su ivanečki učitelji koji su poučavali učenike na koji se način u njoj kupuje. Rezultati su bili vidljivi već sljedeće godine na povećanju prometa te je samoposluga 1960. g. preseljena u sam centar Ivanca.

Politička podrška prvoj samoposluzi:

• Smatram da je ova vrsta usluživanja vrlo interesantan potez ivanečke trgovine. Prodavaonica i način rada jako mi se sviđaju i mislim da bi trebalo osnovati takve prodavaonice i u drugim mjestima, pa i u Varaždinu, gdje je još nema. Smatram da na osnovi dosadašnjih inventura – koje su pokazale poslovanje bez manjkova – treba mijenjati mišljenje o svijesti naših ljudi. (26. 12. 1956.), Mirko Ivić – Šiljo, narodni zastupnik Sabora NR Hrvatske, Varaždin;
• …Smatram da je primjer ove prodavaone dostojan ugleda svih velikih i malih mjesta u našoj zemlji. U svakom slučaju treba poduzeti mjere, da se ovaj sistem organizacije širi stvarajući mu za to potrebne materijalne izvore (12. 4. 1957.), Risto Bajalski, generalni sekretar Saveza trgovinskih komora Beograd.

Knjiga utisaka:

• Posjetili smo prodavaonicu „posluži se sam“ pa smo primijetili da je to jedan suvremeni način posluživanja potrošača, kojeg ćemo nastojati uvesti i u našem mjestu. (7. 5. 1957.), predstavnici poduzeća Pobjeda Čakovec“;
• Šućur Alahu da nas ima i tako poštenih! (27. 11. 1957.), Fatima Hodžić, Trgovačko poduzeće Zvijezda Sarajevo;
• As ti gospe, ovako što nema u čitavoj Dalmaciji, ni u Splitu, ovo je jedino na svitu. (27. 11. 1957.), šjor Bepo iz Splita;
• Trebalo bi više voditi računa o onim fakinima koji dolaze poslije šest sati navečer, jer imaju dugačke prste. (7. 12. 1957.), F. D.;
• Posjetila sam ovu prodavaonicu i mnogo mi se sviđa. Naročito ona strana gdje su bomboni. (10. 6. 1958.), Ivanka Anđel.