Borba protiv dječje paralize

Uvod

Epidemije poliovirusa i pojava cjepiva

Bolnica za invalidnu djecu, 1933.

Jedna od najpoznatijih povijesnih ličnosti za koju se dugo vjerovalo da je bolovala od dječje paralize bio je američki predsjednik Franklin Delano Roosevelt. Roosevelta su posljedice bolesti pratile čitav život. Glavni simptom njegove bolesti bila je paraliza zbog koje je imao problema s kretanjem. Roosevelt je zbog koja je pratila osobe s invaliditetom skrivao svoje stanje, iako se znalo da ima zdravstvenih problema.

Osobe s invaliditetom u to vrijeme potpuno se ignoriralo, bilo im je veoma teško pronaći posao, a članove obitelji s invaliditetom slalo se u sanatorije i skrivalo od očiju javnosti. Predsjednik Roosevelt često je morao koristiti kolica ili štake kako bi se lakše kretao, ali je njegovih fotografija u kolicima veoma malo. Njegovi javni nastupi pažljivo su osmišljeni tako da su izgledali kao da predsjednik nema nikakvih zdravstvenih problema. Kad bi hodao, držao bi se za nekoga, čvrsto se držao za govornicu prilikom svojih govora i gestikulirao isključivo glavom kako ne bi pao, a novinari nikad nisu vidjeli predsjednika kako ulazi ili izlazi iz vozila.

Zašto bi neki političar skrivao da ima invaliditet? Koliko je važan vizualni dojam političara, a koliko sadržaj koji je rekao? Što se do danas promijenilo, a što nije po tome pitanju?

Američki virolog Jonas Salk i njegov tim izumili su 1953. g. cjepivo protiv dječje paralize. Dotad su često izbijale epidemije sa simptomima različite težine, pa čak i sa smrtnim posljedicama. Primjerice, 1952. g. u SAD-u je na 60 000 oboljelih od dječje paralize bilo 3000 umrlih.

Usprkos velikome broju oboljelih teško je bilo pronaći ljude koji bi pristali na testiranje novoga cjepiva. Stoga je Jonas Salk prvo cijepio svoje troje djece. Sin Peter navedeno je iskustvo opisao ovako: Otac je došao kući s cjepivom protiv poliomijelitisa. Imao je i neke šprice i igle koje je sterilizirao na kuhinjskom štednjaku prokuhavši ih u vodi. Zatim je poredao mene i braću te nas cijepio. (...) Mrzio sam injekcije. Sjećam se kako sam se sakrio iza velikog koša za smeće kod hladnjaka. Pokušao sam biti nevidljiv, što mi, naravno, nije uspjelo. Bila je to prilika mojem ocu da iskaže puno povjerenje u posao koji je obavio. I da zaštiti nas djecu.

Salk je poseban i po tome što svoje otkriće nije patentirao. Na taj se način odrekao velike zarade. Želio je da cjepivo bude dostupno svima.

Zašto je Jonas Salk najprije cijepio svoju djecu? Što je htio postići prikazom da je svoju djecu sigurno cijepio kod kuće, a ne u laboratoriju? Je li navedenim postupcima uspio uvjeriti druge ljude da cijepe svoju djecu? Koja je bila važnost medija u popularizaciji cijepljenja?

Uvođenje Salkovog cjepiva, 1955.

Pitanja za raspravu. Salk nije potpisao sebe kao jedinoga vlasnika patenta, već je osigurao da svi imaju pravo na to otkriće. Time je izbjegao mogućnost natjecanja farmaceutskih kompanija u rastu cijena cjepiva i osigurao za brojne ljude diljem svijeta jeftino cjepivo. Trebaju li cjepiva biti podređena patentu? Kako je Salkova odluka utjecala na cijepljenje stanovništva Trećega svijeta? Kako je navedena odluka utjecala na razvoj javnoga zdravstva u svijetu? Smatraš li da je Salk postupio pametno?

Razvoj cjepiva protiv dječje paralize nastavio je doktor Albert Sabin koji je 1961. g. osmislio učinkovitije cjepivo, a koje se davalo oralnim putem. Kako bi se osoba cijepila, nije morala dobiti injekciju kao prije već, je cjepivo bilo unutar kocke šećera.

Zbog toga se kod djece nije razvijao strah od cijepljenja. Kako bi pokazao uspješnost cjepiva, isto kao i Salk, prvo je cijepio svoju djecu, ali i sebe i suprugu. Ubrzo nakon toga dobio je dozvolu da cjepivo da i učenicima osnovne škole koju su pogađala njegova djeca. Ubrzo nakon toga krenulo je masovno procjepljivanje u SAD-u. Usprkos hladnome ratu po ovome je pitanju postojala jaka i uspješna suradnja Zapadnoga i Istočnoga bloka te su države unutar obaju blokova započela masovna cijepljenja stanovništva. Države su uspješno surađivale i na području istraživanja, za razliku od nekih drugih istraživanja o kojima si učio/učila prije.

Dječja paraliza u Hrvatskoj

Učinkovito cjepivo

U Europi je 2002. g. proglašena pobjeda nad virusom dječje paralize. U čitavome svijetu već se desetljećima nastoji iskorijeniti dječja paraliza, a kampanja iskorjenjivanja bolesti dosta je uspješna. Broj je slučajeva od osamdesetih godina 20. st. do danas smanjen za više od 99 %. Godišnje se prijavi tek između 500 i 2000 slučajeva dječje paralize. Ipak, bolest je još uvijek prisutna, posebno u nekim dijelovima Azije i Afrike. Zbog toga je i dalje važno cijepiti se protiv dječje paralize jer bolest u nekome trenutku može izbiti i u područjima u kojima je iskorijenjena ili može biti unesena iz područja gdje je bolest još uvijek aktivna.

WHO: Poliovirusi dobiveni iz cjepiva

Kviz ponavljanja