Gavran je negdje u selu ukrao komad sira, doletio s njim do obližnje šume i sjeo na granu, držeći sir u kljunu. Vidjela ga lisica kojoj se prohtjelo sira. Stade zato ispod drveta i poče lukavo govoriti gavranu: – Ah, plemeniti gospodaru, kako li si ti prekrasna ptica! Ako ti je glas tako divan kao što je tvoje perje, ti si najljepša ptica svega kraja. Gavran polaskan tim riječima nije znao što će od sreće, pa otvori kljun da zapjeva, neka se čuje kako ima krasan glas. Ali čim je otvorio kljun, pao mu je sir na zemlju, a lisica ga zgrabila i odjurila s njime, doviknuvši na odlasku gavranu: – Stradao si, luda glavo, jer si povjerovao mome laskanju, a laskavac uvijek živi na teret glupana koji mu vjeruju. Ova pouka vrijedi sigurno komadić sira što sam ti ga odnijela.

Jean de La Fontaine (s francuskoga preveo Slavko Ježić)

• Što misliš o postupku lisice? Prepričavajući priču, objasni zašto se tako ponašala.

• U koju skupinu ubrajamo gavrana i lisicu s obzirom na to da jedu biljke i životinje?

Basne su kratke priče. U basnama su glavni likovi životinje koje se ponašaju poput ljudi.