Nikad nije kasno
Tko sam ja?
Vrijeme za priču
Nikad nije kasno
Sjedi kosić na nekoj grančici u kutu dvorišta i sam sebi govori:
– Svaki dan pruža nam priliku da uradimo nešto korisno. A što sam ja uradio? Ništa! Ljenčario na suncu. Već se bliži večer. Vidim: prođe mi dan uzalud.
To čula ruža penjačica pa ga zovne:
– Dođi, ptico žuta kljuna, pomozi mi!
Skačući preko plota, dječaci su prignječili moju glavicu. Molim te, ispravi je!
– Vrlo rado – odazove se kosić i pomisli: Nikad nije kasno ako želiš uraditi nešto dobro. Baš mi je drago što sam pomogao ruži. Sad ona miriše za mene.
Nada Iveljić
NEPOZNATE RIJEČI:
kosić – ptica kos
plot – drvena ograda
Razumijem što čitam
Činimo dobra djela
Potraži, istraži, traži...
Kad pomislimo na kosa, obično se sjetimo male crne ptice sa žutim ili narančastim kljunom. To su mužjaci kosa. Ženke imaju sivosmeđu boju perja i svjetliji kljun.
Kosovi su radoznale ptice koje vole pjevati, a žive u prosjeku dvije do dvije i pol godine. Hrane se kukcima, crvima, glistama i puževima, voćem i sjemenkama.
Ptice kosovi ostaju u parovima sve do smrti. Ženka u proljeće snese od tri do pet plavozelenkastih jaja s crvenkastim pjegicama i prugicama iz kojih se izlegu mladi kosovi.