Raznolikost ekosustava

Morski ekosustavi

Morski se ekosustavi od slatkovodnih prije svega razlikuju po količini otopljene soli. Oni sadržavaju veću količinu otopljenih tvari, a često su prostorno mnogo veći od slatkovodnih i međusobno su povezani.

Svaki ekosustav mora sadržavati primarne proizvođače. Ulogu ovih autotrofnih oblika života imaju mikroskopski vidljivi organizmi kao što je fitoplankton i makroskopske alge. Makroskopski proizvođači u moru pripadaju skupinama zelenih, smeđih i crvenih algi i biljki cvjetnjača. Sunčeva svjetlost ne prodire kroz vodu lako kao kroz zrak pa proizvođače u moru nećemo naći ispod dubine od 200 m.

Životna zajednica koja nastanjuje morsko dno zove se bentos. Njega osim algi nastanjuju brojne životinje koje žive sjedilačkim načinom poput spužava, koralja i školjkaša. Slobodnopokretne životinje bentosa su između ostalih rakovi, puževi, zvjezdače, trpovi i ježinci koji se aktivno kreću po morskom dnu. Bijela riba poput zubatca, škarpine i modrulja živi samotnjačkim životom u bentosu. Primjer bentoskih ekosustava velike primarne proizvodnje i bioraznolikosti su koraljni grebeni.

U dubokomorskim područjima nalazimo bića koja su prilagođena na iznimno visok tlak i potpuni nedostatak svjetla. Takvi organizmi čine biocenozu abisala. Na raspolaganju im je malo dostupne hrane, a temperatura je stalna, ali niska i kreće se od oko 3 do 4 °C. Glavni izvor hrane su ostaci organskih tvari koji dospjevaju iz viših dijelova mora te ostaci uginulih organizama kao što su kitovi. Životinje koje žive u dubokomorskim područjima često stvaraju svjetlo procesom bioluminescencije. Dubokomorske ribe takvim svjetlom na svojim dugačkim nastavcima privlače plijen.

Proizvođači dubokomorskih biocenoza su kemoautotrofne bakterije. Te se bakterije nastanjuju oko hidrotermalnih izvora na ocenskom dnu koji u morsku vodu ispuštaju obilje plinova i minerala. Faunu toga područja predstavljaju određene vrste rakova, školjkaša i cjevaša.

Pelagijal je životna zajednica u otvorenom moru udaljenom od obale, na pučini. Većinu organizama pelagijala čini plankton. Ti maleni organizmi lebde u moru nošeni morskim strujama i valovima. Primarne proizvođače ove biocenoze čine fitoplankton poput algi kremenjašica i svjetlećih bičaša. Zooplankton uglavnom čine račići koji se hrane fitoplanktonom, te meduze i ličinke brojnih drugih organizama. U ovome području živi plava riba poput tune i srdele, u velikim populacijama koje zovemo plove. Životinje koje se aktivno kreću u vodi poput brojnih riba, kitova i dupina, pingvina i mekušaca poput lignji i sipa dio su nektona. Dio takvih morskih biocenoza su i brojne ptice koje se hrane organizmima tik uz površinu mora poput albatrosa, galebova i drugih.

Slatkovodni ekosustavi

To su ekosustavi kopnenih voda, a za razliku od morskih imaju manje otopljenih soli i općenito su manjeg volumena. Dijelimo ih na ekosustave tekućica poput rijeka i potoka i ekosustave stajaćica poput slatkovodnih jezera i močvara.

Stajaćice uključuju sve ekosustave u kojima se voda većinom ne kreće, a to su jezera, močvare, ali i bare i lokve. Temperatura vode je promjenjiva tijekom godine. Voda je u takvim staništima ustajala i ljeti se zagrijava više nego mnoga mora, a zimi se često zamrzava. Pri većim dubinama temperatura jezera je uglavnom stalna i zimi na dnu iznosi oko 4°C. Primarni proizvođači su većinom fitoplankton i poneke biljne vrste poput lopoča i lokvanja. Tipični stanovnici naših jezera su ribe poput štuke, soma i šarana te zmije poput bjelouški, mnogobrojni vodozemci, kukci i ptice.

Tekućice se odlikuju stalnim protokom vode. U takvim uvjetima je temperatura vode većinom niža nego u stajaćicama, a kretanje vode je brže pa je takva voda bogatija kisikom. Uvjeti u u cijelom toku tekućice nisu isti i biocenoze se često izmijenjuju od izvora sve do ušća gdje uvjeti zbog šireg i dubljeg korita postaju sve sličniji stajaćicama. Primarni proizvođači su u tekućicama najvećim dijelom fitoplankton i biljke koje su pričvršćene za dno korita. Tipični stanovnici tekućica su pastrve u bržim i hladnijim vodama i šarani u sporijim i toplijim. Neke ribe migriraju iz morskih u slatkovodna staništa tekućicama poput lososa ili iz slatkovodnih u morske poput jegulja. Neki sisavci poput europske vidre dio svog života provedu na kopnu, a dio u slatkoj vodi.

Tropske kišne šume

Ekosustavi tropskih kišnih šuma zauzimaju kopneni prostor oko ekvatora te zato ne podliježu promjenama godišnjih doba. Temperature su visoke tijekom cijele godine, količina vlage je vrlo velika, a obilne i dugotrajne kiše česta su pojava. Upravo ovakvi klimatski uvjeti s obiljem topline i vode uzrok su najveće bioraznolikosti na Zemlji.

Primarni proizvođači su većinom veoma gusto raspoređeno tropsko bilje velike površine listova. Krošnje su takvih šuma toliko guste da ne propuštaju svjetlo pa je vegetacija na tlu vrlo rijetka. Tipični kralježnjaci u tropima Južne Amerike su tapiri, jaguari, pume, velike zmije poput anakonde, kajmani, brojni primati i otrovne žabe. U središnjoj Africi nalaze se čovjekoliki majmuni gorile i čimpanze, mandrili, krokodili, pitoni i kameleoni, a u azijskim tropima azijski tapir, tigar, orangutan i panda.

Travnjaci

Travnjaci su ekosustavi u kojima dominira vegetacija trave i niskog raslinja. Razvoj većeg bilja koči manja količina mineralnih tvari u tlu. Temperatura može biti visoka kao u afričkim savanama ili umjerena kao u stepama, pampasima i prerijama. Padalina i vlage u zraku je mnogo manje nego u tropskim šumama.

U afričkim savanama nalazimo raznovrsne biljojede poput afričkih slonova, bijelog i crnog nosoroga, nilskog konja, žirafa, zebri, gnuova, noja i gazela. Veliki predatori su lavovi, leopardi, hijene i gepardi. Europske stepe prirodno su stanište divljim konjima, čaglju i jaku, južnoamerički pampasi ljami, ptici nandu, pasancu i oposumu, a sjevernoameričke prerije bizonima, čegrtušama, kojotima i kondorima.

Većina travnjaka u našoj zemlji nastala je antropogenim djelovanjem uslijed sječe šuma, požara i slično. Takvi se travnjaci održavaju košnjom pa ih nazivamo livadama košanicama ili ispašom pa takve travnjake nazivamo pašnjacima. Prirodne travnjake nalazimo u planinskim, kamenjarskim ali i u nizinskim predjelima naše zemlje. Prirodni travnjaci nizinskoga dijela nalaze se oskudno zastupljeni na području Baranje jer su zbog intenzivnog razvoja poljoprivrede uvelike zamijenjeni oranicama.

Biljke koje rastu na travnjacima uglavnom pripadaju biljnoj porodici trava koje imaju sposobnost brzoga rasta i obnavljanja. Na vlažnim, nizinskim područjima nalazimo ugroženu vrstu poput obične kockavice dok na vlažnim, planinskim područjima raste livadni procjepak, endemična i strogo zaštićena biljka. Na suhim, brdskim staništima uspijevaju vrste poput uspravnog ovsika i srednjeg trpuca. U nizinama prevladavaju runjavi zečji trn i ovsenica pahovka. Bogatstvu životinjskoga svijeta doprinose brojni kukci, pauci, puževi, ptice, mali glodavci i gmazovi.

Šume umjerenog pojasa

Nalaze se pretežno na sjevernoj Zemljinoj polutki s izmjenama godišnjih doba. Temperatura i vlaga u ovome su staništu umjerene i mijenjaju se u skladu sa sezonskim klimatskim uvjetima. Tipična fauna šuma umjerenog pojasa su velike zvijeri smeđi medvjed, ris i vuk i brojni biljojedi poput srndaća, jelena, dabra te različite vrste ptica poput djetlića, fazana, sjenice i crvendaća. Šume su važno stanište za kukce poput jelenaka, gubara, hrušteva, potkornjaka, mrava i mnogih drugih.

Najviše je šumskih ekosustava na području Gorskoga kotara, dijelu Velebita i istočnoj Slavoniji. U gorskim krajevima nailazimo na šume bukve i jele, u primorskim dijelovima raste hrast crnika U kontinentalnom području ovisno o vrsti staništa, uz rijeku uspijevaju vrbe i topole, a na višim područjima hrast, grab i drugi.

Tajge

To su ekosustavi čija se vegetacija većinom sastoji od crnogoričnih stabala koja su uz lišaje i mahovine primarni proizvođači. To su staništa niskih temperatura smještena na sjevernim predjelima američkog i euroazijskog kontinenta. Prekrivaju velik dio Aljaske, Kanade, Skandinavije i Rusije. Fauna tajgi slična je onoj šuma umjerenog pojasa, a sastoji se od medvjeda, vukova i risova te sjevernih jelena, losova, sibirskog tigra i gorske kune. Od svih ptica koje naseljavaju tajgu samo rijetke vrste poput surog orla i gavrana tu borave cijele godine.

Tundre

To su ekosustavi niske temperature i vlage te vrlo oskudne primarne proizvodnje. Vegetaciju čine mahovine i lišaji i nisko raslinje koje nalazimo samo u ljetnim mjesecima. Faunu tundre čine polarna lisica, polarni medvjed, leminzi, polarni zečevi, arktička sova, mufloni i sob.

Polarni krajevi

Polarne krajeve karakteriziraju vječni led i vrlo niske temperature. U arktičkim morima nalazimo kitove narvale i beluge, polarne medvjede, morževe i polarne lisice. Pingvini su vrste koje nalazimo samo južno od ekvatora.