Glavni uzroci ugroženosti polarnog medvjeda su globalno zatopljenje zbog kojeg nestaje arktički led, onečišćenje okoliša otrovnim tvarima koje se nakupljaju u hranidbenim lancima te lov. Jedan od problema kvalitetne zaštite polarnih medvjeda predstavlja njihovo stanište koje prelazi državne granice i zalazi djelomično i u međunarodne vode te je stoga teško nadzirati provođenje njihove zaštite.

Jedna od najpoznatijih životinja izumrlih zbog antropogenog utjecaja je ptica dodo. Dodo je živio na Mauricijusu, otoku u Indijskom oceanu. Kada je čovjek naselio otok i unio sa sobom strane vrste poput pasa i svinja koje su uništavale gnijezda ove ptice neletačice, nije trebalo dugo da nestane cijela vrsta. Dodo je izumro u 17. stoljeću.

Još jedna vrsta koju je čovjek izlovio je tasmanijski tigar. To je bio tobolčar koji je izgledom podsjećao na križanca između tigra i psa, a bliski živući srodnik mu je tasmanijski vrag. Posljednji primjerak je umro u Tasmanijskom zoološkom vrtu u prvoj polovini 20. stoljeća.

Zaštita prirode

U razredu organizirajte debatu na temu "Zoološki vrtovi - za i protiv". Koje su argumente koristile afirmativna i negacijska skupina? Koji su tvoji stavovi?

Zaštita prirode na globalnoj razini

Polarni medvjed jedna je od brojnih životinjskih vrsta kojima prijeti izumiranje na svjetskoj razini. Glavni uzroci ugroženosti polarnog medvjeda su globalno zatopljenje zbog kojeg nestaje arktički led, onečišćenje okoliša otrovnim tvarima koje se nakupljaju u hranidbenim lancima te lov. Jedan od problema kvalitetne zaštite polarnih medvjeda predstavlja njihovo stanište koje prelazi državne granice i zalazi djelomično i u međunarodne vode te je stoga teško nadzirati provođenje njihove zaštite.

Crveni popisi i crvene knjige

Trgovina ugroženim vrstama

Izumrle i ugrožene vrste u svijetu

Jedna od najpoznatijih životinja izumrlih zbog antropogenog utjecaja je ptica dodo. Dodo je živio na Mauricijusu, otoku u Indijskom oceanu. Kada je čovjek naselio otok i unio sa sobom strane vrste poput pasa i svinja koje su uništavale gnijezda ove ptice neletačice, nije trebalo dugo da nestane cijela vrsta. Dodo je izumro u 17. stoljeću.

Još jedna vrsta koju je čovjek izlovio je tasmanijski tigar. To je bio tobolčar koji je izgledom podsjećao na križanca između tigra i psa, a bliski živući srodnik mu je tasmanijski vrag. Posljednji primjerak je umro u Tasmanijskom zoološkom vrtu u prvoj polovini 20. stoljeća.

Mnoge druge vrste mogle bi uskoro zadesiti sudbina slična ovim trima izumrlim vrstama. Navest ćemo samo primjere najpoznatijih ugroženih sisavaca poput nosoroga, azijskog slona, gorile, orangutana, tigra, polarnog medvjeda i morske krave. Na koji način ti možeš pomoći u spašavanju ugroženih životinja? Istraži više o povezanosti orangutana i palmina ulja.

Zaštita prirode u Hrvatskoj

Ciljevi i načini provedbe zaštite prirode Republike Hrvatske propisani su Zakonom o zaštiti prirode prema kojem prirodne vrijednosti mogu biti od lokalnog, nacionalnog ili međunarodnog značaja, a dijelimo ih na: zaštićena područja, zaštićene vrste i zaštićene minerale, sirovine i fosile.

Zaštićena područja

Zaštićena područja čine preko 8% površine naše zemlje. Razlikujemo nekoliko kategorija prostorne zaštite, a najznačajnije su: strogi rezervat, nacionalni park, posebni rezervat i park prirode.

Strogi rezervat je najstroža kategorija zaštite kojom može biti proglašeno neko područje. U strogim rezervatima dopuštena su samo znanstvena istraživanja i obrazovna djelatnost koja ne ugrožavaju biološku raznolikost. Samo područje netaknute izvorne prirode može biti obuhvaćeno ovom kategorijom zaštite. U Hrvatskoj postoje dva stroga rezervata - Rožanski i Hajdučki kukovi na sjeveru Velebita te Bijele i Samarske stijene u središnjem dijelu Velike Kapele.

Nacionalni park je veće područje očuvane prirode s višestrukim prirodnim fenomenima (geološki, botanički, zoološki), a glavna namjena mu je očuvanje prirodnih vrijednosti. Na području nacionalnog parka dozvoljene su znanstvene, kulturne, odgojno obrazovne i turističke djelatnosti te tradicionalni oblici gospodarstva. Hrvatska ima 8 nacionalnih parkova: Plitvička jezera, Krka, Risnjak, Sjeverni Velebit, Paklenica, Brijuni, Kornati i Mljet. Prouči priloženu kartu i saznaj više o našim nacionalnim parkovima.

Plitvička jezera proglašena su nacionalnim parkom 1949. godine što ih čini najstarijim nacionalnim parkom Republike Hrvatske. Nalaze se u gorskom dijelu Hrvatske između planina Mala Kapela i Plješevica. Nacionalni park čini 16 jezera koja su međusobno povezana mnogobrojnim slapovima. Jezera i šume koje ih okružuju prostiru se na oko 300 km2 što Plitvice čini najvećim nacionalnim parkom naše zemlje. Osobitost Plitvičkih jezera su sedrene barijere koje su omogućile nastanak slapova i jezera. Sedra je naziv za sedimentne stijene koje nastaju taloženjem kalcijeva karbonata iz vode. Stvaranje sedrenih barijera omogućuju mahovine koje uz pomoć bakterija i algi u sebi talože kalcijev karbonat. Stoga ih nazivamo mahovine sedrotvorci. Stvaranje sedrenih barijera je dinamičan proces pa se izgled jezera stalno mijenja. Područje Parka bogato je biljnim vrstama. Svoje stanište ovdje je našlo preko 1200 različitih vrsta biljaka. Mnoge od njih su Zakonom o zaštiti prirode zaštićene vrste poput orhideje gospine papučice. Šume koje okružuju jezera su među najočuvanijima u Hrvatskoj. Najzastupljenije vrste drveća su bukva i jela. Šume su stanište i brojnim životinjskim vrstama od kojih se ističu velike zvijeri: vukmedvjed i ris.

Nacionalni park Risnjak prostire se u sjeverozapadnom dijelu Gorskog kotara. S obzirom da je Gorski kotar najšumovitiji dio Hrvatske tako su i najveće bogatstvo ovog nacionalnog parka upravo šume. Najveći dio Parka pokriva šuma bukve i jele. Na stjenovitim vrhovima Risnjaka mogu se pronaći planinske biljke poput runolista, planinski stolisnik, alpska pavitina i druge. Planinske šume Risnjaka pružaju stanište trima velikim zvijerima Europe: risu, vuku i medvjedu.

Velebit je zbog svojih pejzažnih vrijednosti i velikog bogatstva biljnog i životinjskog svijeta koji obiluje endemskim vrstama proglašen parkom prirode. Najpoznatija endemska biljka je Velebitska degenija koja raste samo na nekoliko izoliranih područja Velebita. Dva najvrijednija dijela Velebita su proglašena nacionalnim parkom - Paklenica i Sjeverni Velebit. Paklenica zauzima južni dio Velebita, a poznata je po kanjonima Velike i Male Paklenice te bogatstvu vegetacije. Najzanimljiviji dio faune Paklenice su ptice grabljivice: suri orao, sivi sokol, jastreb i škanjac.
Naš najmlađi nacionalni park je Sjeverni Velebit. Ovom kategorijom zaštite taj dio Velebita je obuhvaćen 1999. godine. Sjeverni Velebit značajan je po raznolikosti staništa koja se mogu pronaći u tome području, a samim time i bioraznolikošću jer različita staništa nastanjuju različite vrste živih bića. Postoji pet glavnih staništa na području ovoga nacionalnog parka - šume, travnjaci, kamenjari, krško podzemlje te vodena staništa poput potoka i lokvi. Na području Sjevernog Velebita obitava velik broj biljnih vrsta od kojih se izdvajaju brojne endemske vrste. Od životinjskog svijeta zanimljiva je endemska vrsta pijavice - velebitska pijavica koja obitava samo na području sjevernog Velebita, a otkrivena je 1992. godine. Od brojnih vrsta leptira ističu se strogo zaštićene vrste apolon i lastin rep. Od kralješnjaka su brojne vrste ptica poput strogo zaštićenih tetrijeba gluhana i krstokljuna. Na Velebitu su prisutne i tri velike zvijeri: medvjed, vuk i ris. U kojim još nacionalnim parkovima se mogu pronaći ova tri sisavca? Sjeverni Velebit je stanište i nekim rijetkim i ugroženim vrstama gljiva.

Brijunsko otočje čini 14 otoka uz zapadnu obalu Istre, a zajedno s okolnim morem su proglašeni nacionalnim parkom. Najveći otok Parka je Veliki Brijun. Proglašen je nacionalnim parkom zbog iznimne ljepote krajolika. Od izvornih biljaka sačuvana su šume hrasta crnike, a kao predstavnici izvorne faune najznačajnije su ptice čigra i galeb. Na području nacionalnog parka vidljiv je znatan utjecaj čovjeka. Unesene su mnoge strane vrste biljaka i životinja kojima je pogodovala ugodna klima otočja. Od unesenih biljaka nalazimo palme, bambuse i eukaliptuse. Početkom 20. stoljeća unesene su životinje jelen lopatar i mufloni koji i danas obitavaju na Brijunima. Na mrežnim stranicama ovog nacionalnog parka istraži njegov kulturno-povijesni aspekt.

Kornati su skupina otoka smještena u središnjem dijelu Dalmacije, zapadno od Šibenika. Najveći dio površine nacionalnog parka Kornati čini more. Biološka raznolikost podmorja je jedan od glavnih razloga proglašenja ovog područja nacionalnim parkom. Raznolikošću i specifičnostima prednjače bentoske vrste. Prisjeti se što je bentos. Od bentoske morske flore raznolikošću prevladavaju crvene alge, a slijede smeđe i zelene alge. Do sada zabilježene bentoske alge čine preko 50 % od ukupnog broja bentoskih vrsta u Jadranu. Od morske faune velikom raznolikošću zastupljeni su koralji (npr. crveni i žuti koralj) i mekušci (npr. glavonošci sipa, lignja i hobotnica). Neke od najčešćih riba koje se mogu naći na području Parka su: zubatac, škarpina, škarpinica, fratar i gira

Još jedan otočki nacionalni park je Mljet. Mljet je naš najjužniji veći otok, a njegov zapadni dio i pripadajuće more je proglašeno nacionalnim parkom. Osobitosti Mljeta su šume alepskog bora i hrasta crnike koje prekrivaju preko 90 % površine Nacionalnog parka. To je razlog zašto se Mljet naziva i Zelenim otokom. Ljepoti Mljeta veliki doprinos daju dva slana jezera - Veliko i Malo jezero. U pravom smislu riječi to nisu jezera već zaljevi u koje je kroz tjesnace ušla morska voda. Fauna Mljeta je donekle opustošena unosom mungosa početkom 20. stoljeća.

Zaštićene vrste

Glavni uzroci ugroženosti ptica u Hrvatskoj su lov, nestajanje močvarnih područja i intenzivna poljoprivreda koja uzrokuje nestanak staništa. Nabroji neke regionalno izumrle ptice. 
Zašto su zakonom zaštićene močvarice? 

Hrvatska je iznimno bogata po bioraznolikosti slatkovodnih riba, ali mnoge od njih su ugrožene. Glavni uzroci ugroženosti slatkovodnih riba u Hrvatskoj su unos alohtonih vrsta, onečišćenje i regulacija vodotoka izgradnjom brana i uređenjem riječnih obala. Postoji i velik broj živih bića kojima prijeti rizik od izumiranja te je potrebno učiniti sve što je u našoj moći kako bi se spasile te vrste i na taj način očuvalo prirodno bogatstvo naše zemlje.

Zaštićene udomaćene vrste

Zakonom o zaštiti prirode zaštićene su i udomaćene vrste biljka i životinja koje su nastale kao rezultat tradicionalnog uzgoja i čine dio naše prirodne i kulturne baštine. Neke od poznatijih zaštićenih pasmina životinja u Hrvatskoj su: istarsko govedo, primorsko dinarski magarac, konji lipicanac i hrvatski posavac, paška ovca, turopoljska svinja i zagorski puran.

Za kraj...

Na poveznici mrežne stranice Hrvatske agencije za okoliš i prirodu možeš pronaći crvene popise Republike Hrvatske. Odaberi nekoliko vrsta koje su ti zanimljive te u odabranom IKT alatu izradi poster koji će uključivati sljedeće informacije: hrvatski i znanstveni naziv vrste, fotografiju vrste, opis vrste, područje rasprostranjenosti, razloge ugroženosti i mjere zaštite koje predlažeš.

Prilikom izrade postera prisjeti se što si naučio o zaštiti autorskih prava i citiranju literaturnih izvora i primijeni to znanje. Prijedlog i opise IKT alata možeš pronaći na mrežnim stranicama e-laboratorija.

Za domaću zadaću...