Populacije u svome okolišu
Struktura populacije
Jedan od najvažnijih podataka o nekoj populaciji jest njezina brojnost. Populacije različitih vrsta općenito se sastoje od različitoga broja jedinki. Krdo slonova većinom broji nekoliko desetaka jedinki, a mravlje kolonije mogu sadržavati i milijun radilica. Brojnost jedinki u nekoj populaciji nije stalna, ona se mijenja ovisno o uvjetima u staništu.
Svako stanište ima ograničenu količinu životnih uvjeta, što znači da populacije različitih vrsta u njemu neće rasti u beskonačnost. Takvo ograničenje hrane, odnosno potrebnih tvari u okolišu nazivamo kapacitet okoliša.
Svaka promjena uravnoteženoga stanja ekosustava utječe, ali i ovisi o brojnosti pojedinih populacija.
Prisjeti se kako populacija risa i populacija zeca međusobno utječu jedna na drugu.
Što će se dogoditi s brojnosti jedinki u populaciji zečeva ako je došlo do smanjenja brojnosti u populaciji risova na istom staništu?
Jedinke unutar populacije mogu biti raspoređene na tri načina: u skupine, nasumično i pravilno.
U sklopu različitih programa zaštite prirode ekolozi prate brojnost populacija ugroženih vrsta kako bi na vrijeme mogli reagirati i spriječiti njihovo izumiranje. Metoda kojom se prati brojnost populacije jest hvatanje životinja u njihovu staništu i označavanje najčešće bojom, ogrlicama ili privjescima koji neće smetati životinjama. Jedinka se zatim vraća u divljinu i pušta da se izmiješa s ostalim jedinkama svoje populacije.
Ekološka valencija
Ako su uvjeti u okolišu određeni klimatskim uvjetima kao što su temperatura vode ili zraka, količina vlage i svjetla ili kvalitetom tla i reljefom, onda ih nazivamo abiotičkim čimbenicima. Ako na populaciju djeluju neki drugi organizmi poput uzročnika bolesti, predatora ili drugih, tada takve uvjete u okolišu nazivamo biotičkim čimbenicima.
Raspon nekoga ekološkog čimbenika unutar kojega populacije pojedine vrste mogu preživjeti zove se ekološka valencija. Najniža granica preživljavanja za taj čimbenik jest njezin ekološki minimum, a najviša granica jest njezin ekološki maksimum. Ekološki optimum jest raspon najpovoljnijih uvjeta za neki organizam i pri takvim će uvjetima brojnost populacije biti najviša.
Ako su uvjeti u okolišu određeni klimatskim uvjetima kao što su temperatura vode ili zraka, količina vlage i svjetla ili kvalitetom tla i reljefom, onda ih nazivamo abiotičkim čimbenicima.
Ako na populaciju djeluju neki drugi organizmi poput uzročnika bolesti, predatora ili drugih, tada takve uvjete u okolišu nazivamo biotičkim čimbenicima.
Raspon nekoga ekološkog čimbenika unutar kojega populacije pojedine vrste mogu preživjeti zove se ekološka valencija.
Najniža granica preživljavanja za taj čimbenik jest njezin ekološki minimum, a najviša granica jest njezin ekološki maksimum.
Ekološki optimum jest raspon najpovoljnijih uvjeta za neki organizam i pri takvim će uvjetima brojnost populacije biti najviša.
Ruže
Ruže će procvjetati kad temperatura zraka bude dovoljno visoka. Zanimljivo je da sjemenke mnogih ruža neće proklijati ukoliko nisu bile izložene niskim temperaturama barem mjesec dana. Što možeš zaključiti o njihovoj ekološkoj valenciji?
Svi ekološki čimbenici zajedno oblikuju areal pojedine vrste.
Neke vrste imaju širok areal i često ih nalazimo rasprostranjene po čitavim kontinentima ili u mnogim morima. Takve vrste nazivamo kozmopoliti. Kakva je ekološka valencija kozmopolita?
Endemi su vrste koje imaju vrlo malen ili ograničen areal. Te su vrste najčešće povezane s nekim specifičnim uvjetima u okolišu ili su vrlo izbirljive u prehrani, što im ograničava širenje u nova područja. Neki su endemi relikti. To su vrste koje su u prošlosti imale širok areal koji se do danas drastično smanjio. U Hrvatskoj su poznati glacijalni relikti, vrste koje su bile raširene diljem Europe za vrijeme ledenih doba. Promjenom klimatskih uvjeta te su vrste ostale raširene samo u dovoljno hladnim staništima planinskih vrhova izvan kojih se ne mogu širiti. Vrste poput velebitske degenije i hrvatske sibireje endemi su čiji je areal ostao ograničen na području Velebita.
Endemi su vrste koje imaju vrlo malen ili ograničen areal.
Te su vrste najčešće povezane s nekim specifičnim uvjetima u okolišu ili su vrlo izbirljive u prehrani, što im ograničava širenje u nova područja.
Neki su endemi relikti.
To su vrste koje su u prošlosti imale širok areal koji se do danas drastično smanjio.
U Hrvatskoj su poznati glacijalni relikti, vrste koje su bile raširene diljem Europe za vrijeme ledenih doba.
Promjenom klimatskih uvjeta te su vrste ostale raširene samo u dovoljno hladnim staništima planinskih vrhova izvan kojih se ne mogu širiti.
Vrste poput velebitske degenije i hrvatske sibireje endemi su čiji je areal ostao ograničen na području Velebita.
Abiotički čimbenici
Za kraj...
Za domaću zadaću...
Pogledaj priloženi video i odgovori na pitanja.
- Što je stanište?
- Koji su abiotički čimbenici navedeni u vodeu? Potkrijepi ih primjerima.