Uvjeti korištenja programa prije instalacije
Licencija
Proizvođači digitalnog softvera (operacijski sustav i primjenski programi koji služe za različite namjene) zaštićuju svoje proizvode od neovlaštenog korištenja i zloporabe postavljanjem uvjeta korištenja.
Uvjeti korištenja namijenjeni su korisnicima kako bi iz njih saznali što smiju raditi s programom, a što ne smiju. Oni mogu biti različiti, npr. korištenje softvera može se naplaćivati ili softveri mogu biti korišteni uz uvjet objave reklama ili dijeljenja pod istim uvjetima.
Uvjeti korištenja opisani su u dokumentu koji se naziva licencija. Trajanje licencije najčešće je ograničeno određenim vremenskim razdobljem.
Pravo korištenja licencije može biti:
Neisključivo – vlasnik programa daje program na korištenje, ali zadržava pravo da može osobno iskorištavati program ili ustupiti drugim osobama
Isključivo – vlasnik programa ugovorom daje pravo korištenja programa, te ga ne može ni u kojem obliku samostalno iskorištavati niti ustupiti drugim osobama
Vrste licencija
S obzirom na uvjete korištenja razlikujemo:
Komercijalne programe
Programe otvorenog koda
Besplatne programe uz zadane uvjete korištenja
Besplatne programe uz ograničeno korištenje
Komercijalni programi kupuju se u specijaliziranim trgovinama softverske opreme ili putem Interneta. Uvjeti korištenja takvih programa strogo su definirani, a svako umnažanje ili neovlašteno instaliranje predstavlja kršenje uvjeta korištenja.
Uvjeti korištenja komercijalnih programa definirani su ugovorom o licenciji programske podrške između vlasnika programa i korisnika. Taj ugovor naziva se EULA (End User Licence Agreement).
Primjeri komercijalnih programa su MS Office i Adobe Premiere.
Programi otvorenog kôda (open source) su besplatni za korištenje, a njihov programski kôd je na raspolaganju korisnicima. Na taj način programeri mogu dorađivati i unapređivati programski kôd te ga na isti način dijeliti s drugim korisnicima.
Najpoznatija licencija slobodnog softvera je GLP (General Public Licence). Softver koji nastane korištenjem dijelova kôda licenciranog pod GLP, mora biti licenciran tom licencijom. Tim je onemogućena komercijalizacija slobodnog softvera i omogućen je njegov daljnji razvoj.
Osim GLP licencije postoje i licencije LGPL (GNU Lesser General Public Licence) i BSD (Berkley Software Distribution) koje imaju dodatne uvjete.
Primjeri programa otvorenog koda su LibreOffice, Linux, Ubuntu, Python, 7-Zip.
Postoje i besplatni programi uz zadane uvjete korištenja (freeware), npr. uvjet korištenja može biti u nekomercijalne svrhe. Primjeri freeware programa su Winamp, Avast Home, Mozilla Firefox, HotPotatoes.
Postoje i programi uz ograničeno korištenje (shareware) koje možemo koristiti neko vrijeme ili određeni broj puta. Nakon isteka vremena korištenja (najčešće 30 dana) za daljnju upotrebu trebamo kupiti licenciju. Programi označeni sa shareware licencijom najčešće se mogu preuzeti s mrežnih stranica proizvođača programa.