Jesu li Rimljani mogli spriječiti katastrofu?
Erupcija vulkana Vezuva 24. kolovoza 79. godine bila je jedna od najvećih vulkanskih erupcija na svijetu. U potpunosti je uništila gradove Pompeje i Herkulanej te još niz manjih naselja. Vulkanski pepeo pokrio je područje koje je od vulkana udaljeno 70 kilometara. Pompeji su u to vrijeme imali oko 20 000 stanovnika, a tijekom erupcije gotovo svi su poginuli. Grad je zbog svoga plodnog tla privlačio velik broj poljoprivrednika i obrtnika. Stanovnici, budući da nisu ni poznavali vulkane, nisu ni znali kakvoj su mogućoj opasnosti izloženi. Vulkan je za njih bio tek obična planina. Jesu li Rimljani mogli spriječiti katastrofu? Priroda je Rimljanima slala upozorenja snažnim potresima koji su zatresli to područje desetak godina prije same erupcije. Uzrok tim potresima bilo je kretanje magme koja će 79. izbiti na površinu i razoriti grad.
Snaga erupcije
Tijekom erupcije, koja je trajala nekoliko sati, iz vulkana je u jednoj sekundi izbijalo 1,5 milijuna tona magme čija je temperatura dosezala i do 1000 stupnjeva. Erupcija magme, plinova i vulkanskog pepela u kratkom je vremenu prekrila veliko područje oko vulkana. To je bio uzrok ljudskim stradanjima. Više je načina na koje je došlo do stradavanja ljudi. Otrovni vulkanski plinovi mogli su ugušiti ljude, ali isto tako velik je broj ljudi mogao poginuti u tokovima vruće lave koja je tekla iz vulkana, što bi značilo da su ljudi doslovno bili spaljeni.
Vezuv u pismima Plinija Mlađeg
Plinije Mlađi boravio je nedaleko od vulkana Vezuva. Bio je svjedok erupcije te ju je opisao u svom pismu upućenom Tacitu. Ujedno, u erupciji je poginuo njegov stric Plinije Stariji. Sa svojom majkom bježao je od erupcije i zapisao: "Kad je noć pala – ne kao bez Mjeseca ili oblačna nego kao kad se ugasi svjetlo u zatvorenim prostorima. Mogao si čuti zapomaganje žena, plač djece, viku muškaraca; jedni su tražili roditelje, drugi djecu, treći supružnike, glasovima su se prepoznavali; ovaj se žalio za svoj slučaj, onaj za svoj; bilo je onih koji su iz straha od smrti molili za smrt. Mnogi su podizali ruke k bogovima, više njih je tumačilo da nema više bogova i da je ova noć vječna i posljednja na svijetu. Sljedećeg dana zasjalo je i Sunce, ali blijedo i takvo kakvo običava biti kad je pomrčina. Sve se pokazivalo ispred naših očiju promijenjeno i prekriveno visokim pepelom poput snijega."
Bila je to najveća prirodna katastrofa koja je pogodila Rimsko Carstvo. Nekoliko dana nakon erupcije u posjet je došla senatorska komisija u potrazi za preživjelima. Međutim, vlast je odustala od bilo kakve obnove Pompeja. Pompeji su zaboravljeni sve do 18. stoljeća, kada su počela arheološka istraživanja. Vulkanski pepeo koji je prekrio i na taj način konzervirao Pompeje omogućio je rekonstrukciju grada i njegove kulture. Danas to područje privlači velik broj turista koji mogu vidjeti odljeve pompejskih žrtava erupcije u različitim položajima tijela, često rukama pokrivenog lica jer su se najvjerojatnije htjeli zaštititi od vrućeg pepela i kamenja.