Uvod
Sonatni je oblik najznačajniji oblik višestavačnih instrumentalnih skladba. Najčešće su prvi stavci sonata, simfonija i gudačkih kvarteta skladani u sonatnom obliku.
Najvažnija obilježja sonatnoga oblika su , koja se temelji na kontrastu dvaju različitih tema i trodijelnost.
Ekspozicija je prvi dio sonatnog oblika u kojem se izlažu dvije kontrastne teme. Kontrast je najčešće tonalitetni i karakterni: ako je prva tema u osnovnome npr. durskom tonalitetu, onda je druga često u molskom tonalitetu. Prve teme su često dramatičnoga karaktera i ritmične, dok su druge teme najčešće lirske i melodične.
Provedba je najslobodnije oblikovani dio sonatnog oblika. Temelji se na razradi glazbenoga materijala iz svih dijelova ekspozicije (motiva prve i druge teme, mosta, uvoda) ili donosi potpuno novu temu.
Repriza je ponavljanje donekle promijenjene ekspozicije. U njoj se izlaže cijeli sadržaj ekspozicije, ali su sada obje teme osnovnome tonalitetu (npr. obje u durskome) jer tako nastaje očekivani rasplet na završetku.