Hormonska regulacija u životinja i čovjeka

Hormoni imaju ključnu ulogu u nekim oblicima našega ponašanja. Primjerice, oksitocin koji se naziva hormon ljubavi često može utjecati na osobu da se ponaša neprirodno u blizini osobe koja joj se sviđa. Oksitocin upozorava ljude koji su u vezama da se drže dalje od neke druge osobe koju smatraju privlačnom. Navedi još neki hormon i opiši kako on utječe na tvoje ponašanje.

Hormoni su signalne molekule koje u organizmu imaju ulogu kemijskih glasnika. Drugim riječima, hormonima se obavlja kemijski prijenos poruka u organizmu. Dok je živčano djelovanje brzo, često trenutačno, hormonsko je djelovanje najčešće polagano, ali trajnije.

Funkcije su hormona različite. Neovisno o tome je li riječ o hormonima biljke, beskralježnjaka ili kralježnjaka, hormoni su odgovorni za regulaciju i kontrolu bitnih životnih funkcija u organizmu. Tako upravljaju i reguliraju rast i razvoj organizma, stanični metabolizam, spolni razvoj i razmnožavanje, probavu, koncentraciju iona u tjelesnim tekućinama, obojenje, regeneraciju dijelova tijela i dr. Dok se u biljaka i gotovo svih beskralježnjaka hormoni proizvode na staničnoj razini, tijekom evolucije organizam kralježnjaka bivao je razvijeniji i složeniji, stoga se razvio tzv. endokrini ili hormonski sustav, poseban specijalizirani sustav žlijezda za proizvodnju i izlučivanje hormona.

Endokrini sustav čini sustav žlijezda s unutarnjim izlučivanjem koje svoje produkte (hormone) izlučuju izravno u krv ili u međustaničnu tekućinu. Nazivamo ih još i endokrine žlijezde. Zato su u pravilu prožete gustim spletom krvnih kapilara.

Beskralježnjaci, kao i kralježnjaci, imaju posebne stanice ili žlijezde za stvaranje i izlučivanje hormona. Za razliku od kralježnjaka, beskralježnjaci nemaju odvojene hormonske i živčane funkcije. U beskralježnjaka hormonsku djelatnost obavljaju živčane stanice, stoga se još nazivaju i neurosekretorne stanice. One su razmještene po različitim dijelovima središnjega živčanog sustava. Kod spužvi i žarnjaka nisu pronađene tvari s hormonskim djelovanjem. Kod glavonožaca su otkriveni hormoni koji zajedno sa živčanim sustavom reguliraju rad pigmentnih stanica u koži

Jedni od najbolje proučenih hormona u beskralježnjaka, prvenstveno u člankonožaca jesu juvenilni ili mladenački hormon neotenin i hormon ekdison. Juvenilni hormon zaustavlja rast i koči preobrazbu ličinke u odrasloga kukca, a ekdison utječe na presvlačenje hitinske kutikule u gotovo svih člankonožaca. U mnogih beskralježnjaka otkriveni su i spolni hormoni koji utječu na razvoj sekundarnih spolnih oznaka.

U kralježnjaka, pa tako i čovjeka, sustav žlijezdi s unutarnjim izlučivanjem obuhvaća hipofizu, epifizu, štitnu žlijezdu, doštitne žlijezde, prsnu žlijezdu, gušteraču, nadbubrežne i spolne žlijezde. Osim specijaliziranih žlijezda, u kralježnjaka hormone luče i brojna druga tkiva i organi, primjerice želudac, tanko crijevo, srce, bubreg itd. Između živčanoga i endokrinoga sustava preko hipotalamusa postoji suodnos: živčani sustav nadzire rad endokrinih žlijezda, a pojedini hormoni utječu na djelatnost središnjega živčanog sustava.

Iako je izlučivanje hormona pod strogom kontrolom živčanoga i endokrinoga sustava, katkad se u organizmu naruši homeostaza. Zbog bolesti endokrinih žlijezda dolazi do povećanoga ili smanjenoga lučenja hormona, pri čemu nastaju lakši ili teži hormonski poremećaji. Hormonski poremećaji mogu se očitovati i duševnim smetnjama.

Ako hipofiza u djetinjstvu ili mladosti luči prekomjernu koncentraciju hormona rasta, uzrokovat će prekomjeran rast svih dijelova tijela. Tada govorimo o divovskome rastu ili gigantizmu. Ako hipofiza ne stvara dovoljne količine hormona rasta u razvojno doba, javlja se patuljasti rast ili nanosomija.

Nedostatkom joda u hrani štitnjača izlučuje manje tiroksina. Taj nedostatak u dječjoj dobi može prouzročiti zaostajanje u tjelesnome i psihičkome razvoju (kretenizam). Zbog manjka joda u organizmu ili pak zbog prekomjernoga lučenja hormona tiroksina štitnjača raste. Povećanu štitnjaču zovemo guša ili struma, a bolest gušavost. Liječi se lijekovima koji smanjuju izlučivanje tiroksina ili operativnim odstranjenjem tkiva štitnjače. Ako štitnjača proizvodi previše tiroksina, ubrzava se izmjena tvari. Osoba mršavi, postaje preaktivna i razdražljiva. Ubrzava se bilo i raste tjelesna temperatura.

Zbog nedostatka hormona inzulina koji luči gušterača, glukoza se nakuplja u krvi što dovodi do nastanka šećerne bolesti ili dijabetesa. Bolest se očituje u oštećenju živaca, bubrega, srčanožilnoga sustava i slabljenja vida. Tipični su simptomi šećerne bolesti učestalo mokrenje, pojačana žeđ i glad, mršavljenje unatoč pojačanomu apetitu, smetnje vida, sklonost infekcijama, umor i iscrpljenost.