Razmnožavanje i životni ciklus čovjeka
Potaknimo znatiželju...
Trenutačno prolaziš jedno od najburnijih razdoblja svoga života. Ono se zove pubertet i u njemu dolazi do čitavoga niza čudesnih, neobičnih i ponekad stresnih promjena na tvome tijelu i unutar njega. Koje razlike uočavaš u svome ponašanju i izgledu u zadnje tri-četiri godine?
Pubertet – razdoblje u životnome ciklusu čovjeka
Životni ciklus čovjeka, kao i svakoga organizma, uključuje rast, razvoj i razmnožavanje. Razdoblje ljudskoga života u kojemu tijelo dječaka i djevojčice spolno sazrijeva nazivamo pubertet. Pubertet u djevojčica započinje oko 10. do 13. godine, a u dječaka jednu do dvije godine kasnije. Normalno je ako promjene započnu prije ili poslije toga vremena. Svatko se razvija i raste različitom brzinom. Pubertet traje nekoliko godina, a završava između 16. i 18. godine. Cijeli taj proces usmjeren je na pripremanje za budući spolni život koji sa sobom donosi niz bitnih odluka. Spolni život čovjeka ne uključuje samo biološku potrebu za razmnožavanjem, već i emotivno zbližavanje sa spolnim partnerom. Na tome putu postoje rizici od spolno prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Upravo zato ćeš se u ovoj cjelini upoznati s pojedinostima o čovjekovu spolnom sustavu i životu.
Tijekom puberteta dolazi do biološkoga i psihološkoga sazrijevanja djevojčica i dječaka. Klikni na kartice s tekstom i saznaj što uključuje biološko, a što psihološko sazrijevanje.
Biološko sazrijevanje
- lučenje gonadotropnih hormona iz prednjega režnja hipofize
- spolne žlijeze stvaraju spolne stanice i luče spolne hormone
- djevojčice: prva mjesečnica
- dječaci: prva polucija
- razvoj sekundarnih spolnih obilježja kod djevojčica i dječaka
Psihološko sazrijevanje
- oblikovanje osobnosti
- razvoj osobnih stajališta
- postignuće emocionalnoga osamostaljenja od roditelja
- razvoj odnosa s vršnjacima
- usvajanje spolnoga identiteta
- izgradnja socijalno odgovornoga ponašanja
Muški spolni organi
Muški spolni sustav sastoji se od unutarnjih i vanjskih organa. Klikom na označene dijelove slike saznaj više o položaju organa muškoga spolnog sustava.
Koji su organi muškoga spolnog sustava unutarnji, a koji vanjski? Klikom na karticu s tekstom saznaj odgovor.
Odgovor:
Unutarnji organi muškoga spolnog sustava su:
- sjemenici (testisi)
- dosjemenici (pasjemenici)
- sjemenovodi
- prostata.
Vanjski organi muškoga spolnog sustava su:
- spolni ud (penis) s mokraćnom cijevi
- mošnja.
Sjemenik (testis) parna je muška spolna žlijezda jajolika oblika. Građena je od mnoštva sjemenih kanalića i stanica. Klikom na označene dijelove slike saznaj više o njihovom smještaju.
U sjemenim kanalićima iz nezrelih zametnih stanica - spermatogonija dnevno procesom spermatogeneze nastaje oko nekoliko milijuna muških spolnih stanica, spermija. Klikom na označene dijelove saznaj više o procesu spermatogeneze, a zatim klikom na strelicu prouči kako je građen spermij.
U kojem se dijelu spermija nalazi struktura akrosom? Na koji način takav položaj akrosoma pomaže pri oplodnji? Odgovori na pitanja, a zatim klikom na karticu provjeri odgovore.
Odgovor:
Struktura akrosom smještena je na prednjem dijelu glave spermija te sadržava enzime za razgradnju vanjske membrane jajne stanice.
Spermatogeneza se odvija pod utjecajem hormona testosterona koji se luči iz žljezdanih (intersticijskih ili Leydegovih) stanica sjemenika.
Lučenje hormona testosterona i spermatogenezu reguliraju gonadotropni hormoni prednjega režnja hipofize. Klikom na kvadratiće saznaj kako se nazivaju.
Nakon nastanka u sjemeniku spermiji se izlijevaju u dosjemenik (epididymis) koji tvore izvodni kanali sjemenika. U njemu spermiji borave otprilike 16 – 18 sati kako bi sazreli mitohondriji smješteni u vratu spermija. Mitohondriji procesom staničnoga disanja daju energiju repu spermija za pokretanje. Osim što dozrijevaju, u sjemeniku se i pohranjuje dio zrelih spermija. Prilikom snošaja (ejakulacije) spermiji iz dosjemenika kontrakcijom mišića sjemenika, dosjemenika i sjemenovoda bivaju istisnuti u stražnji dio mokraćne cijevi. U isti se dio mokraćne cijevi istodobno izlučuju sekreti iz žlijezde prostate (kestenjače) i sjemenih mjehurića koji zajedno sa spermijima čine spermu.
Sekreti prostate sadrže lužnatu tekućinu, a sekreti sjemenoga mjehurića sadrže hranjive tvari poput šećera fruktoze, enzima i aminokiselina. Razmisli o nužnosti takvoga sastava sekreta, a zatim klikom na karticu s tekstom provjeri svoj odgovor.
Odgovor:
Sekreti prostate sadrže lužnatu tekućinu čija je zadaća neutralizirati kiselost spermija koja potječe od CO2 nastaloga staničnim disanjem i kiselost sekreta rodnice koja pogubno djeluje na spermije. Sekreti sjemenoga mjehurića sadrže hranjive tvari poput šećera fruktoze, enzima i aminokiselina čija je uloga prehranjivanje spermija do trenutka potencijalne oplodnje jajne stanice.
Sjemenici nastaju u trbušnoj šupljini gdje se otprilike dva mjeseca prije rođenja spuštaju u mošnju djelovanjem fetalnoga testosterona. Mošnja (scrotum) jest vrećasti nastavak kože podijeljen na dva dijela. U svakome se djelu nalazi jedan sjemenik.
Razmisli o položaju sjemenika (testisa) u tijelu muškarca. Koja je povezanost temperature potrebne za pravilnu spermatogenezu i položaja sjemenika? Klikom na karticu s tekstom provjeri svoj odgovor.
Odgovor:
Sjemenici se tijekom razvoja fetusa spuštaju u mošnju. Spuštanje sjemenika u mošnje događa se zato što je za pravilnu spermatogenezu potrebna temperatura koja je za otprilike 2 °C niža od tjelesne temperature.
Nakon spuštanja sjemenika, pa sve do puberteta, tj. spolne zrelosti, sjemenici ne luče testosteron, stoga do toga razdoblja nema spermatogeneze. Proizvodnja spermija i endokrina aktivnost sjemenika od puberteta traje gotovo čitav život iako se donekle usporava u srednjoj dobi i opada u starosti.
Spolni ud (penis) jest vanjski erektilni organ koji služi za razmnožavanje i mokrenje. Kroz donji dio spolnoga uda prolazi mokraćna cijev kroz koju prolazi urin i ejakulat. Spolni ud sastoji se od tijela penisa i glavića. Penis je građen od tzv. spužvastog tkiva koji čine elastično vezivno i glatko mišićno tkivo dobro opskrbljeno krvnim žilama i živcima. Uglavnom su to šupljikava tkiva koja se tijekom erekcije (ukrućenosti spolnoga uda) pune krvlju i povećaju. Erekcija spolnoga uda omogućuje ulaz spolnoga uda u rodnicu. Spolni ud prekriven je elastičnom kožom koju nazivamo prepucij. Kod erekcije se prepucij povlači s glavića spolnoga uda.
Ženski spolni organi
U ženskoga spolnog sustava razlikujemo unutarnje i vanjske organe. Klikom na označene dijelove slike saznaj više o položaju organa ženskoga spolnog sustava.
Koji su organi ženskoga spolnog sustava unutarnji, a koji vanjski? Klikom na karticu s tekstom saznaj odgovor.
Odgovor:
Kod ženskoga spolnog sustava razlikujemo unutarnje organe: jajnike, jajovode, maternicu i rodnicu te vanjske organe: stidnicu i dražicu (klitoris).
Jajnici su parne ženske spolne žlijezde ovalna oblika i veličine badema. Jajnici imaju dvojaku ulogu: oogenezu i lučenje spolnih hormona: estrogena i progesterona. Za razliku od muškoga spola, novorođena djevojčica u svojim jajnicima ima oko 400 000 nezrelih jajnih stanica oogonija koje miruju do puberteta. U pubertetu počinje njihovo sazrijevanje te u pravilu svakih 28 dana u jajnicima sazrijeva jedna jajna stanica.
Sazrijevanje jajne stanice događa se u mjehuriću (Graafovu folikulu) koji je obavijen stanicama i ispunjen tekućinom. Zbog porasta tlaka tekućine Graafov folikul na rubu jajnika pukne i izbaci jajnu stanicu u jajovod. Tu pojavu zovemo ovulacija.
Na jajnik se nastavlja jajovod, parni cjevasti organ s trepetljikama. Prouči sliku i razmisli o funkciji trepetljika u jajovodu, a zatim klikom na sliku provjeri svoj odgovor.
Trepetljikavi jajovod ima ulogu u provođenju izbačene jajne stanice u maternicu.
Na jajovode se nadovezuje maternica (uterus), šuplji kruškoliki organ s debelom mišićnom stijenkom. Unutrašnja stijenka maternice obložena je sluznicom – endometrijem koja se u vrijeme mjesečnice ljušti (otuda i krvarenje), a u trudnoći se u njoj razvija posteljica ili placenta.
Vrat maternice s vanjskim spolovilom povezuje rodnica (vagina), cjevasti organ s naboranim i rastezljivim mišićnim stijenkama. Pri porođaju se proširi, što omogućuje prolaz djeteta. Otvor rodnice leži ispod vanjskoga otvora mokraćne cijevi. U predvorju rodnice smješten je djevičanski zalistak (himen), tanka opna s otvorima kroz koju istječe menstruacijska krv. Pri prvome spolnom odnosu djevičanski zalistak puca uz pojavu blage boli i mogućega kratkotrajnog krvarenja. Na prednjemu dijelu ulaza u rodnicu nalazi se dražica (klitoris), vanjski organ koji se pri spolnome uzbuđenju kao i spolni ud muškarca puni krvlju.
Stidnicom se nazivaju svi vanjski dijelovi ženskih spolnih organa. Klikom na označene dijelove slike saznaj koji dijelovi čine stidnicu.
Jednako kao i muškaraca, fiziološku aktivnost ženskih spolnih organa regulira adenohipofiza lučenjem dvaju gonadotropnih hormona: folikulstimulirajući hormon (FSH) i hormon luteinizacije (LH). Lučenje gonadotropnih hormona nadzire hipotalamus. Koncentracija lučenja gonadotropnih hormona ovisi o koncentraciji estrogena i progesterona u krvi. Smanjena koncentracija tih hormona potiče lučenje, a povećana ga koncentracija koči (mehanizam negativne povratne sprege).
Ovarijski ili menstruacijski ciklus
Ovarijski ili menstruacijski ciklus jest naziv za cikličke i periodične hormonalne i morfološke promjene u jajnicima i maternici povezane sa sazrijevanjem i oslobađanjem jajne stanice.
Menstruacijski ciklus računamo od prvoga dana menstruacije do zadnjega dana prije sljedeće menstruacije.
Obično traje 28 dana, ali razlike u trajanju ciklusa mogu varirati od 21 do 42 dana. Menstruacijski ciklus dijeli se na tri uzastopne faze. Promotri sliku koja prikazuje menstruacijski ciklus u trajanju od 28 dana, a zatim klikom na kartice s nazivima pojedinih faza menstruacijskog ciklusa saznaj više o njima.
Folikularna faza
Folikularna faza počinje mjesečnicom, tj. menstruacijskim krvarenjem (3 do 5 dana. U toj fazi pod utjecajem folikulskoga stimulirajućeg hormona započinje sazrijevanje jajne stanice Graafovu mjehuriću (traje oko 12 dana).
Ovulacijska faza
U ovulacijskoj fazi jajna stanica konačno dozre, a završava se ovulacijom i traje 2 do 3 dana. Neposredno prije ovulacije povećava se bazalni metabolizam žene, što dovodi do povećanja tjelesne temperature od 0,2 - 1 °C.
Sekrecijska (lutealna) faza
Sekrecijska (lutealna) faza traje 13 do 14 dana. Stanice oko Graafova folikula dijele se i povećavaju nakupljajući u sebe velike količine masti i žutoga pigmenta luteina. Tu tvorbu nazivamo žuto tijelo. Žuto tijelo izlučuje velike koncentracije estrogena i progesterona koji djeluju na zadebljanje sluznice maternice, tj. njezinu prokrvljenost čineći je time pripravnu za mogući prihvat oplođene jajne stanice. Ako nije došlo do oplodnje, neoplođena jajna stanica prolazi kroz maternicu i rodnicu te izlazi iz tijela. Četrnaestoga dana nakon ovulacije, zbog potrošnje zaliha masti, žuto se tijelo smanjuje, a time se smanjuje i lučenje hormona estrogena i progesterona. Žuto tijelo propada i od njega nastaje tzv. bijelo tijelo. Ono ostaje kao trajni ožiljak ispunjen vezivnim tkivom. Padom koncentracije estrogena i progesterona, prethodno zadebljala sluznica maternice ljušti se i zajedno s krvlju izlazi kroz rodnicu, tj. nastupa opet mjesečnica, a time i razvoj nove jajne stanice.
U dobi između 45. i 55. godine mjesečnice postaju neredovite i postupno izostaju. To razdoblje do zadnje mjesečnice zovemo klimakterij. Klimakterij može trajati i nekoliko godina. Potpunim izostankom mjesečnice nastupa menopauza, razdoblje u kojemu jajne stanice više ne dozrijevaju zbog smanjenja koncentracije ženskih spolnih hormona u tijelu. Reproduktivna sposobnost žena u periodu menopauze trajno prestaje.
Oplodnja, trudnoća i porođaj
Tijekom spolnoga odnosa spermiji izbačeni kroz spolni ud muškarca u spolni sustav žene mogu preživjeti do pet dana. Vlastitim kretanjem s pomoću repa i kontrakcijom mišića maternice spermiji se pomiču dublje u maternici do početnoga dijela jajovoda. Na svome putu kroz rodnicu prema jajovodu milijuni će spermija uginuti. Ako je žena ovulirala, jajna stanica putuje kroz jajovod gdje se može biti oplođena spermijima. Jajna je stanica oplodno sposobna između 12 i 24 sata.
Plodno razdoblje žene traje u pravilu pet dana prije i tri dana poslije ovulacije koja u pravilu nastupa 14 dana prije sljedeće menstruacije. Budući da u tim danima žena može zatrudnjeti, ti se dani još nazivaju i plodni dani u ciklusu koji traje 28 dana.
Prouči sliku koja prikazuje oplodnju, a zatim klikni na strelicu i pogledaj video zapis koji prikazuje proces oplodnje, a zatim odgovori na pitanja ispod njega.
Trudnoća je razdoblje koje traje otprilike 280 dana (40 tjedana) od prvoga dana zadnje mjesečnice.
Najčešći znak trudnoće jest izostanak mjesečnice. Nakon oplodnje zigota se učestalim mitotičkim aktivnostima dijeli, tj. brazda. Prolazeći kroz jajovod i dalje u maternicu, rani zametak (embrio) hranjive tvari dobiva procesom difuzije i osmoze izlučene od žljezdanih stanica jajovoda i maternice. Otprilike 72 sata nakon oplodnje brazdanjem zigote razvija se višestanični oblik sastavljen od većega broja diferenciranih stanica koji se u čovjeka i ostalih sisavaca naziva blastocista.
Klikom na označene dijelove slike saznaj od kojih je dijelova sastavljena blastocista.
Otprilike sedam dana nakon oplodnje stanice trofoblasta luče enzime za razgradnju endometrija pa se blastocista ugnježđuje (implantira) u sluznicu maternice.
Klikom na označene dijelove slike saznaj koji se događaji odvijaju od ovulacije jajne stanice do implantacije blastociste.
Na mjestu implantacije blastociste tkivo sluznice maternice dobro se prokrvljuje nakupljajući u sebe veću količinu hranjivih tvari. Te će hranjive tvari preko stanica trofoblasta, koje urastaju u tkivo maternice, difundirati u stanice embrija te će ga prehranjivati prvih osam do dvanaest tjedana do potpunoga razvoja posteljice.
Nakon brazdanja usađena blastocista ulazi u drugu fazu zametnoga razvoja – gastrulaciju u kojoj se pojedine skupine stanica svrstavaju u stanične slojeve, tj. zametne listiće (ektoderm, mezoderm i endoderm) iz kojih će se histogenezom i organogenezom razviti tkiva i organski sustavi.
U sedmome tjednu trudnoće zametak je veličine 1,5 cm. U njemu već kuca srce i razvija se optok krvi. Klikom na karticu teksta prouči izgled zametka čovjeka u dobi od 7 tjedana.
Rastom zametka rastu i njegove potrebe za energijom. Više mu nije dovoljna difuzija hranjivih tvari i kisika iz dobro prokrvljene sluznice maternice, stoga se razvija posteljica.
Posteljica je organ koji omogućuje izmjenu kisika, ugljikova(IV) oksida te hranjivih i otpadnih tvari, a da se izravno ne miješa krv majke i zametka. Nastaje sjedinjenjem tkiva sluznice maternice i tkiva zametka. Posteljica je sa zametkom povezana pupčanom vrpcom kroz koju prolaze krvne žile zametka.
Tri mjeseca nakon oplodnje zametak je dug oko 7 cm. Stvorena je osnova svih njegovih organa. Otada pa do rođenja zovemo ga plod (fetus). U trudnoći će se ti organi razvijati, postajati sve složeniji, a plod će rasti i dobivati na težini. Plod od pet mjeseci sve je više nalik na novorođenče, a dug je oko 25 cm.
Klikom na označene dijelove slike saznaj više o položaju fetusa u maternici i načinu prehrane fetusa.
Gdje je plod smješten unutar maternice? Čime je ispunjen taj organ i koja je njegova uloga? Klikom na karticu teksta provjeri svoje odgovore.
Odgovor:
Plod je u maternici smješten unutar ovojnice koju zovemo vodenjak (amnion) koji je ispunjen plodovom vodom (amnionskom tekućinom). Plodova voda jest tekućina koja štiti plod od udaraca i naglih pomaka koje stvara kretanje majčina tijela.
U trudnoći događaju se i značajne hormonalne promjene. U ranoj fazi trudnoće stanice trofoblasta luče placentrani gonadotropni hormon (PGTH) koji nakon ovulacije sprječava propadanje žutoga tijela. Time žuto tijelo u trudnoći pojačano luči estrogen i progesteron. U kasnijoj fazi trudnoće žuto tijelo propada, a PGTH i spolne hormone luči posteljica. Ti hormoni sprječavaju novu mjesečnicu jer bi uzrokovala gubitak ploda.
40-ak tjedana nakon oplodnje dijete je spremno za dolazak na svijet. Plod glavicom pritišće vrat maternice koji je na kraju trudnoće osjetljiv na mehaničke podražaje koji šalju signale hipotalamusu da se preko neurohipofize izlučuji hormon oksitocin koji izaziva kontrakcije mišića maternice i uzrokuje porod. Tu pojavu nazivamo trudovi.
Klikom na kartice saznaj više o porođajnim dobima.
Drugo porođajno doba
Istiskivanjem ploda započinje drugo porođajno doba. Mišići maternice i trbušni mišići stežu se i potiskuju plod kroz grlić maternice i rodnicu u tzv. porođajni kanal.
Prvo porođajno doba
Prvo porođajno doba započinje trudovima tijekom kojih se plod snažno potiskuje, a grlić maternice postupno se proširuje što dovodi do pucanja vodenjaka s plodovom vodom u kojemu je plutao fetus.
Treće porođajno doba
Porođaj završava trećim porođajnim dobom, odnosno odvajanjem posteljice od stijenke maternice i njezinim izlaskom iz majčina tijela. Njime završava ciklus porođaja.
Gubitkom posteljice smanjuje se količina estrogena i progesterona u majčinoj krvi. Zbog toga adenohipofiza počinje lučiti velike količine prolaktina koji stimulira žljezdane stanice da u mliječnim mjehurićima dojke sintetiziraju mlijeko. Time nastupa razdoblje laktacije ili dojenja.
Klikom na označene dijelove slike saznaj koji su dijelovi ženske dojke neophodni za proces laktacije.
Mlijeko se luči kao reakcija na podražaj djeteta pri sisanju. Ti podražaji živčanim putom dolaze do hipotalamusa koji će izazvati lučenje oksitocina koji će potaknuti potiskivanje mlijeka iz bradavice dojke.
Klikom na karticu saznaj što je kolostrum i zašto je njegovo izlučivanje neophodno za novorođenče.
Prva dva do tri dana nakon poroda, prije lučenja pravoga mlijeka, luči se kolostrum, prvo majčino mlijeko bogato protutijelima i hranjivim tvarima s malom količinom masti.
Nakon porođaja potrebno je oko šest tjedana da se maternica smanji i vrati u normalno stanje. To je tzv. razdoblje babinja. Dojenje obično sprečava menstruaciju, odnosno nove ovulacije. Nakon nekoliko mjeseci dojenja počinju se opet lučiti dovoljne količine gonadotropnih hormona, što će izazvati nove ovulacije, odnosno mjesečnice.
Djecu rođenu prije vremena (prije navršenog 37. tjedna) zovemo nedonoščad. Njihova je porođajna težina niska, imaju tanku i nježnu kožu osjetljivu na hladnoću, a često i nerazvijena pluća. Stoga se nedonoščad stavlja u inkubatore, prostore koji se zagrijavaju i po potrebi opskrbljuju kisikom. Dijete ostaje u inkubatoru dok ne ojača.
Planiranje obitelji i spolni život
Spolni se partneri svjesno i slobodno odlučuju za roditeljstvo. Planiranje obitelji može obuhvaćati odlučivanje o broju djece, odluku da neće imati djecu te životnu dob u kojoj će ih imati. Na planiranje obitelji utječu i različiti vanjski čimbenici kao što su bračno stanje, poslovna karijera, financijsko stanje, poteškoće s kojima se osoba može susresti i sl. Dobri i odgovorni roditelji pružit će svojoj djeci obilje ljubavi. Zdravo i ispunjeno djetinjstvo imat će djeca koja odrastaju u zadovoljnoj i brižnoj obitelji. Briga o djetetu započinje već u trudnoći. Odgoj djeteta pruža mnogo radosnih trenutaka, ali je često teška zadaća za roditelje.
Prirodne metode planiranja obitelji temelje se na pažljivome i redovitome praćenju ženina mjesečnog ciklusa. Žena koja poznaje svoj ciklus procjenjuje ovulaciju i plodne dane. U slučaju da partneri žele dijete, preporučuje se spolni odnos u to vrijeme. Opisana se metoda planiranja još naziva i Knaus-Oginova metoda.
Klikom na karticu saznaj više o Knaus-Oginovoj metodi.
Knaus-Oginova metoda dobila je naziv po fiziolozima koji su nezavisno jedan od drugoga ustanovili da ovulacija dolazi u sredini ciklusa. Plodni se dani mogu utvrditi mjerenjem bazalne tjelesne temperature, dakle jutarnje tjelesne temperature u ustima. Nakon ovulacije povisi se za 0,2 do 1°C.
U novije vrijeme primjenjuje se i Billingsova metoda. Zasniva se na analizi boje, viskoznosti i rastezljivosti sluzi koju maternica oslobađa obično dva dana prije i dva do tri dana poslije ovulacije. Za tu metodu potrebno je veće iskustvo. Na ovulaciju može utjecati bolest, stres i dr., stoga se ovulacija može dogoditi ranije ili kasnije, što uvjetuje neredovitost ciklusa. U tome slučaju navedene metode nisu pouzdane.
Kod seksualno aktivnih osoba planiranje obitelji može uključivati i korištenje kontracepcije. Kontracepcija podrazumijeva metode i sredstva sprečavanja oplodnje i začeća. Za zaštitu od trudnoće primjenjuju se različite metode kontracepcije.
Prekinuti snošaj
Prekinuti snošaj označava prekid spolnoga odnosa na način da muškarac prije ejakulacije izvadi penis iz rodnice. Ta je metoda jedna od najnesigurnijih jer se i prije ejakulacije kroz mokraćno-spolnu cijev oslobađa dio spermija koji mogu oploditi jajnu stanicu.
Spirala ili dijafragma
Žene se ponekad odlučuju za umetanje spirale ili dijafragme koje su se pokazale kao vrlo djelotvorne metode u sprečavanju trudnoće.
Prezervativi
Jedno od sredstava koje je sigurno ne samo za neželjenu trudnoću nego i za zaštitu od spolno prenosivih bolesti poput gonoreje (tripera), genitalnog herpesa, klamidije, HIV-a i HPV-a jest uporaba kondoma ili prezervativa.
Antibebi pilule
Žene se mogu odlučiti i za korištenje, primjerice, tableta (antibebi pilula) koje djeluju tako da u ženinu organizmu uzrokuju privremenu i prolaznu sterilnost.
Neplanirana i neželjena trudnoća potencijalna je opasnost od početka do kraja spolne aktivnosti. U nas su vrlo česte neplanirane trudnoće, prije svega kao posljedica nedovoljnoga poznavanja vlastite anatomije i fiziologije spolnoga sustava. Neplanirana trudnoća donosi niz osobnih, socioloških, medicinskih i etičkih problema. Nasilni prekid trudnoće (pobačaj ili abortus) najlošiji je, ali još prečest način reguliranja rađanja potomstva. Nasilni pobačaj razlikuje se od spontanoga pobačaja. Prema današnjim spoznajama, nasilni prekid trudnoće može dovesti do raznih poremećaja poput dugotrajnoga krvarenja, neredovitih i prečestih menstruacija, upale ženskih spolnih organa i neplodnosti. Osim toga, u žena se mogu javiti i različite psihičke poteškoće, primjerice potištenost, strah, ali i druga opterećenja etičke prirode. Zato je nužno poznavati biološke i medicinske osnove sprječavanja neželjenoga začeća.
Bolesti i poremećaji spolnoga sustava
Spolni organi kao i svi ostali organi mogu oboljeti. Razlikujemo infekcijske (zarazne) bolesti spolnoga sustava i spolno prenosive bolesti koje ne smatramo bolestima spolnoga sustava jer od njih ne obolijevaju spolni organi.
Prisjeti se nekih infekcijskih bolesti spolnoga sustava i spolno prenosivih bolesti spolnoga sustava od kojih ne obolijevaju spolni organi, a zatim klikom na karticu s tekstom provjeri svoj odgovor.
Odgovor:
Infekcijske (zarazne) bolesti spolnoga sustava su:
- klamidija
- sifilis
- gonoreja.
Spolno prenosive bolesti koje nisu bolesti spolnoga sustava su:
- hepatitis B
- AIDS.
Klamidijska zaraza najraširenija je spolno prenosiva bolest, osobito u mladih ljudi.
Klikom na slike na karticamimage saznaj koje su još česte infekcijske bolesti spolnoga sustava.
bičaš trihomonas (Trichomonas vaginalis)
gljivica kandida (Candida albicans)
Prikazane mikoplazme žive u sekretu rodnice, mokraćnoj cijevi, mjehuru i završnome crijevu. Ti česti infekti uzrokuju pojačani, oblini i dugotrajni iscjedak iz vagine ili mokraćno-spolne cijevi u muškaraca te peckanje i svrbež. Ako se ne liječe, mogu uzrokovati promjenu na grliću maternice i razvitak predstadija tumora.
U spolno prenosive bolesti ubrajamo i virusne bolesti poput hepatitisa B, genitalnoga herpesa i AIDS-a.
Hepatitis B jest virusna upala jetre koja dovodi do oštećenja tkiva jetre (ciroze). Samim time ne prestavlja bolest spolnih organa, ali se virus prenosi najčešće spolnim putom. Neliječenje hepatitisa dovodi do raka i prestanka funkcije jetre. U ranim fazama bolest se uspješno liječi. U Hrvatskoj je kao prevencija ove zaraze uvedeno obvezno cijepljenje djece u dobi od 12 godina.
Slično hepatitisu B, bolest koja nije bolest spolnih organa, ali se ubraja u spolno prenosive bolesti jest sindrom stečenoga gubitka imunosti (hrv. kopnica; engl. AIDS; franc. SIDA). Sindrom je pojam koji opisuje skupinu različitih simptoma (znakova) bolesti.
Uzročnik AIDS-a jest HIV (humani imunodeficijenti virus). Virus ulazi u organizam čovjeka najčešće kontaktom putem krvi ili spolnim kontaktom sa zaraženom osobom bez uporabe prezervativa. Ulaskom u ljudski organizam virus napada specifičnu vrstu obrambenih bijelih krvnih stanica, T-limfocite. Time je onemogućena obrana organizma od bolesti.
Ne postoji lijek ni cjepivo protiv AIDS-a. Zato je bitno spriječiti zarazu.
Poremećaji menstruacijskoga ciklusa i menstruacijskoga krvarenja u mladenačkoj i adolescentnoj dobi vrlo su česti. Klikom na kartice s tekstom saznaj više o izostanku mjesečnice i oblinoj mjesečnici.
Izostanak mjesečnice
(amenoreja)
Jedan od poremećaja jest izostanak mjesečnice (amenoreja) koji može biti privremeni ili stalni. Ako mjesečnica izostane dulje razdoblje, a nije u pitanju trudnoća, liječnik će ustanoviti uzrok i propisati terapiju, primjerice hormonsku.
Obline mjesečnice
(menoragije)
U poremećaje menstruacijskoga ciklusa ubrajamo i obilne menstruacije (menoragije) praćene produljenim i obilnim krvarenjem uz izbacivanje većih ugrušaka krvi. Pretjerani gubitak krvi može dovesti i do malokrvnosti, stoga je potrebno obratiti se liječniku.
Jeste li znali?
Smatra se da oko 70 % mladih žena nekoliko dana prije menstruacije osjeća simptome poznate pod nazivom predmenstruacijski sindrom (PMS). PMS nije bolest, već splet različitih fizičkih, psihičkih i emotivnih promjena. Uzrok toga stanja leži u stalnoj izmjeni koncentracije spolnih hormona na kraju menstruacijskoga ciklusa. Kako se može prepoznati da žena ima PMS? Može li on uzrokovati neke teže tegobe? Što bi u tome slučaju žena trebala poduzeti?
Rak maternice počinje se razvijati u sluznici maternice, a zatim se širi u njezinu stijenku. Ako se ne liječi, širi se na jajovode i jajnike te na druge organe. Javlja se uglavnom u žena nakon menopauze, i to češće u žena koje nisu imale djecu. Sve je češći i u djevojaka mlađe dobi. Simptomi su krvav iscjedak iz rodnice, a može izazvati bol poput onih za vrijeme menstruacije.
Slične simptome uzrokuje i rak grlića maternice. Uzročnik je u 99 % slučajeva humani papiloma virus (HPV). Infekcija HPV-om često nema nikakve simptome, a ako ih ima, javljaju se u obliku bradavičastih tvorbi u području spolnih organa. HPV je vrlo raširen virus među ženama, ali i među muškarcima. Prenosi se spolnim kontaktom i zahtjeva liječnički pregled.
Klikni na karticu s tekstom i saznaj više o papa-testu.
Svaka žena treba redovito, barem jednom godišnje, otići ginekologu na pregled rodnice radi uzimanja brisa vrata i grlića maternice. Uzeti bris sadrži spontano oljuštene stanice koje se histološkom tehnikom oboje i pod mikroskopom analiziraju. Metoda je poznata pod imenom papa-test. Test je negativan ako ne sadrži tumorske stanice. Ako je nalaz pozitivan, liječnik će provesti odgovarajuće liječenje. U Hrvatskoj se protiv HPV-a mogu cijepiti djevojčice i djevojke od 9 do 26 godina i tako steći imunološku zaštitu od toga virusa.
Najčešća zloćudna bolest u žena jest rak dojke. Ranim otkrivanjem raka dojke prognoza bolesti značajno se poboljšava. U početku bolest nema nikakvih simptoma, a prvi koji se javlja jest pojava kvržice u području dojke ili ispod pazuha. Bitnu ulogu u ranome otkrivanju raka dojke ima samopregled grudi te redovite ultrazvučne i rendgenske metode (mamografija).
Samopregled dojki obavlja se pipanjem (palpacijom) dojki, pazuha, područja ispod i iznad ključne kosti i donjega dijela vrata. Preporuča se samopregled obaviti jedanput mjesečno već nakon 25. godine života.
Prilikom samopregleda posebnu pozornost treba obratiti na sljedeće znakove:
- otkrivanje kvržice pri opipu
- zadebljanje u dojci
- povećanje jedne dojke
- iscjedak iz bradavice
- bolovi u dojci.
Ako žena uoči bilo koji od navedenih simptoma, obvezno se treba obratiti liječniku.
U muškaraca su tegobe spolnoga sustava drukčije nego u žena zbog specifične anatomije i fiziologije toga sustava. Klikom na kartice s tekstom saznaj više o dva poremećaja muškoga spolnog sustava.
Kriptohorizam
U oko 5 % muške djece jedan se sjemenik (rjeđe oba) zadržavaju u trbušnoj šupljini. Poremećaj spuštanja testisa u mošnju naziva se kriptorhizam. Ako se sjemenik ne spusti u mošnju do 5. godine života, primjenjuje se hormonska terapija ili operativno liječenje. Nespušteni testisi mogu izazvati smanjenu plodnost i povezani su s karcinomom sjemenika.
Fimoza
Jedan od poremećaja koji se javlja u 2 % muškaraca adolescentske dobi jest fimoza, stanje u kojemu se prepucij ne može prevući preko glavića penisa. Lakši oblici fimoze uspješno se liječe vježbanjem prevlačenja prepucija tijekom tuširanja i kortikosteroidnim kremama, a teži se oblici fimoze liječe operativnim zahvatom, tj. cirkumcizijom ili obrezivanjem.
Rak sjemenika, iako rijetka bolest, najčešći je oblik raka mladih muškaraca u dobi od 20. do 35. godine. Taj maligni tumor relativno lako metastazira te se tumorske stanice šire limfnim žilama tako da bolesnik često obolijeva od sekundarnih tumora, primjerice u plućima. Redovit samopregled sjemenika vrlo je bitan jer rano otkrivanje tumora značajno povećava izglede za njegovo potpuno izlječenje.
Za kraj...
Životni ciklus čovjeka uključuje rast, razvoj i razmnožavanje. Razdoblje ljudskoga života tijekom kojega ljudsko tijelo spolno sazrijeva nazivamo pubertet. Pubertet započinje lučenjem gonadotropnih hormona iz prednjega režnja hipofize. Ti hormoni stimuliraju spolne žlijezde na proizvodnju spolnih hormona. Sjemenici izlučuju testosteron koji utječe na pojavu muških spolnih obilježja i stvaranje spermija. Jajnici izlučuju estrogen i progesteron koji utječu na pojavu ženskih spolnih obilježja, regulaciju mjesečnoga ciklusa i održavanje trudnoće. Tijekom jednoga menstruacijskog ciklusa u pravilu dozrijeva jedna jajna stanica. Porođaj i laktaciju reguliraju hormoni hipofize: oksitocin i prolaktin. Planiranje obitelji može obuhvaćati odlučivanje o broju djece koje će osoba imati, odluku da neće imati djecu te životnu dob u kojoj će ih imati. Uporabom nekih metoda kontracepcije ne samo da se sprječava neželjena trudnoća nego se znatno smanjuje i rizik od spolno prenosivih bolesti.
Provjeri svoje znanje