Osnovni princip probave u čovjeka

1. Kako nazivamo međuodnos u kojem oba organizma imaju korist jedan od drugog?
2. Koje su moguće posljedice ukoliko se E.coli iz debelog crijeva nađe u urinarnom traktu?

Probavni sustav čovjeka čine probavna cijev i probavne žlijezde. Probavna cijev duga je oko 9 m. 

Klikom na brojeve otkrij koji su dijelovi probavnog sustava čovjeka.

Osim velikoga broja žlijezdnih stanica (u želudcu i tankome crijevu), zasebne probavne žlijezde jesu žlijezde slinovnice, gušterača i jetra sa žučnim mjehurom. Njihova je uloga proizvodnja probavnih sokova koji sudjeluju u kemijskoj razgradnji hrane.

U tijelo unosimo hranu koja sadrži hranjive tvari u obliku složenih molekula ugljikohidrata, bjelančevina i masti. Tijelo te molekule ne može apsorbirati jer su prevelike, stoga se moraju razgraditi na jednostavnije molekule. Probava je proces razgradnje hrane i hranjivih tvari na njihove jednostavne sastavne dijelove, a uključuje fizičke i kemijske promjene hrane.

Nakon unosa hrane u usnu šupljinu započinje fizička i kemijska razgradnja hrane.

Gutanjem se hrana potiskuje iz usta u ždrijelo, a zatim u jednjak.

Gledanjem videozapisa, a zatim klikom na brojeve otkrij kako izgleda proces gutanja te zaključi možeš li istovremeno gutati i disati.

Jednjak je mišićni cjevasti organ dug oko 25 cm. Žlijezde u stijenci jednjaka izlučuju sluz koja olakšava prolazak hrane. Kad je jednjak prazan, njegova šupljina gotovo i ne postoji jer je stisnut i stijenke su mu priljubljene.

Klikom na brojeve otkrij kako se odvija proces koji se naziva peristaltika. U koji dio probavne cijevi odlazi komadić hrane peristaltikom jednjaka?

Želudac je rastezljiv organ građen od glatkih mišića. Prisjeti se kakvi su to glatki mišići te jesu li pod utjecajem naše volje. Može odjednom primiti do 2 L hrane. Na početku želudca nalazi se prstenasti mišić (sfinkter) koji se opušta kako bi propustio hranu u želudac, odnosno steže kako bi spriječio povrat hrane iz želudca u jednjak. Čim hrana dospije u želudac, žlijezde želudca počinju izlučivati želučani sok.

Nakon djelomične probave hrane u želudcu sadržaj želudca prelazi u tanko crijevo. Ukupna dužina tankoga crijeva iznosi 5 do 6 m. Početni dio tankoga crijeva naziva se dvanaesnik.

Prouči fotografiju i zaključi probavni sokovi kojih žlijezda ulaze u dvanaesnik.

Probavni sokovi gušterače sadrže enzime koji dalje razgrađuju bjelančevine do aminokiselina, ugljikohidrate do glukoze i masti do masnih kiselina.

Prouči sliku i zaključi kakva mora biti pH-vrijednost probavnih sokova gušterače u odnosu na želudac.

U razgradnji masti pomaže žuč koja se stvara u jetri.

Prouči sliku koja prikazuje razgradnju masti i razmisli iz kojeg razloga žuč olakšava rad enzima lipaze te potom klikni na strelicu i provjeri svoj odgovor.

Nakon potpune razgradnje hrane, u tankome crijevu započinje apsorpcija hranjivih tvari.

Krv s hranjivim tvarima odvodi se u jetru, kemijsku tvornicu našega tijela. U jetri će se hranjive tvari nastale razgradnjom hrane metabolizirati u kemijske spojeve potrebne organizmu.

Klikni na kružiće i otkij neke od najvažnijih uloga koje jetra ima u našem organizmu.

Debelo crijevo nastavak je tankoga crijeva. Dugačko je oko 2 m.

Sluznica je debeloga crijeva također naborana, ali nema crijevnih resica. Osnovna zadaća debeloga crijeva jest reapsorpcija vode i minerala. U zadnjemu dijelu debeloga crijeva (rektumu), oblikuje se izmet. Izmet sadrži neprobavljene tvari u hrani, mrtve stanice sluznice crijeva i bakterije. Izmet se iz organizma izbacuje kroz izmetni otvor (anus ili čmar) u pravilu 1 – 2 puta dnevno. Taj proces nazivamo pražnjenje ili defekacija.

Probavni sustav čovjeka čine probavna cijev i probavne žlijezde. Dijelovi probavne cijevi jesu usna šupljina, ždrijelo, jednjak, želudac, tanko i debelo crijevo. Probavne žlijezde jesu slinovnice, želučane žlijezde, žlijezde tankoga crijeva te jetra i gušterača. Probava je proces razgradnje hrane i hranjivih tvari na njihove jednostavnije dijelove, a uključuje fizičke i kemijske promjene hrane. Fizičke promjene obuhvaćaju usitnjavanje, miješanje i potiskivanje hrane, a kemijske promjene obuhvaćaju kemijsku razgradnju hrane djelovanjem enzima. Razgrađene hranjive tvari preko crijevnih resica upijaju se u krvotok i prenose do svih stanica u tijelu.