Zaštita u biljaka i drugih skupina organizama
Potaknimo znatiželju...
Ricinus je biljka poznata po svojim antivirusnim i antibakterijskim svojstvima. Njegovo ulje bogato je vitaminom E te se koristi za zaštitu kose i njegu kože. Međutim, ova biljna vrsta ima jedan od najjačih otrova koji se naziva ricin, a nalazi se u njezinim sjemenkama. Ako životinja namjeravajući pojesti lišće ricinusa pojede samo nekoliko sjemenki, to će dovesti do otkazivanja njezinih organa i zastoja srca, a upravo su ju zato mnoge životinje naučile izbjegavati.
Koje su još mehanizme zaštite razvile biljke kako bi se uspješno štitile od predatora?
Zaštita u biljaka
Biljke nemaju mogućnost kretanja i ne mogu se aktivno braniti te su zbog toga laka meta predatorima (biljojedi) i parazitima (primjerice bakterije i virusi). Tajna njihove zaštite ovisi o arsenalu obrambenih mehanizama. Zaštitu u biljaka možemo podijeliti na mehaničku i kemijsku.
Navedi još nekoliko primjera organizama koji se zbog sjedilačkog načina života ne mogu aktivno braniti.
Mehanička zaštita
Mehanička zaštita odnosi se na vanjske strukture koje odbijaju predatore i parazite.
Prouči slike i saznaj o kojim se strukturama radi.
Kemijska zaštita
Kemijsku zaštitu čine tzv. sekundarni metaboliti, kemijski spojevi organskoga podrijetla koji ne utječu na rast i razvoj biljke i nemaju nikakvu metaboličku vrijednost u održavanju homeostaze. Takvi spojevi pretežito imaju ulogu odbijanja predatora i parazita.
Biljni otrovi - alkaloidi
Alkaloidi su prirodni organski spojevi s dušikom. Neki se u malim količinama koriste lijekovi, dok su gotovo svi u većim količinama vrlo jaki otrovi.
Prouči slike i saznaj koje su najpoznatije biljke koje stvaraju alkaloide.
Tanini
Tanini su kemijske tvari koje se ugrađuju u biljne dijelove kako bi oni bili nejestivi i odbojni. Pojavljuju se u svim dijelovima biljke.
Zašto se žirevi ne koriste u ljudskoj prehrani i kako su tanini povezani s izgradnjom čamaca? Klikni na sliku i saznaj odgovor na navedena pitanja.
U kori hrasta nalazi se velika količina tanina koja žir čini nejestivim. Međutim, tanini omogućavaju očuvanje drva čak i u uvjetima ekstremne vlage - iz toga se razloga drveće bogato taninima (kesten, hrast, jela i bagrem) koristi u proizvodnji čamaca.
Zaštita u drugih skupina organizama
Slično kao i biljke, gljive i alge ovise o stvaranju kemijskih spojeva kojima se osigurava kemijska zaštita, dok je mehanička zaštita manje izražena.
Među gljivama postoje otrovne vrste koje stvaraju alkaloide za obranu.
Klikni na svaku karticu i saznaj više o učinku otrova pojedinih gljiva na ljudski organizam.
Gljiva muhara jedna je od najotrovnijih gljiva u Hrvatskoj. Sadrži otrovni alkaloid muskarin koji štetno djeluje na živčani sustav.
Zelena pupavka otrovna je gljiva koju također možemo pronaći na području Hrvatske. Njezin otrov jest α-amanitin, tvar koja djeluje toksično na jetru i bubrege.
Smrdljiva pupavka, gljiva koja također sadrži otrovnu tvar α-amanitin i djeluje toksično na jetru.
Glavni otrov crvenjače naziva se orelanin, a uzrokuje simptome trovanja poznate kao orelaninski sindrom. Prvi znakovi bolesti pojavljuju se često tek nakon nekoliko tjedana, zbog čega oboljeli niti ne povezuju simptome s konzumacijom gljive. Trovanje u početku nalikuje gripi (glavobolja, mučnina, bolovi u trbuhu), a kasnije se javlja zatajenje bubrega, koje može dovesti do smrtnog ishoda.
Među algama treba istaknuti kaulerpu koja stvara kemijske spojeve kao oblik zaštite. Zašto se kaulerpa naziva i "algom ubojicom"?
Jednostaničnim eukariotima kao što su praživotinje zaštitu pruža tanka ovojnica pelikula, a ona osim zaštitne ima i potpornu ulogu. Ispod pelikule nalaze se stanice koje izlučuju sluz.
Zaštita u bakterija dolazi od stanične stijenke i otrovnih spojeva koje mogu stvarati. Otrovi patogenih bakterija mogu uzrokovati specifične simptome u tijelu čovjeka, a jedan od primjera takvih bakterija je i salmonela.
Klikom na fotografije saznaj više o bakteriji roda salmonela.
Za kraj...
Zaštita biljaka može biti mehanička i kemijska. Mehanička zaštita tijela dolazi od struktura na površini tijela koje odbijaju predatore i patogene poput kutikule, trnova i bodlji. Kemijsku zaštitu čine sekundarni metaboliti, organski spojevi koji odbijaju napadače. Mogu biti otrovni (alkaloidi) ili uzrokovati neugodan okus (tanini). Gljive, alge i bakterije najviše ovise o kemijskoj zaštiti stvarajući pretežito otrove, a praživotinje ovise o mehaničkoj zaštiti.
Provjeri svoje znanje