Pjevački glasovi

Glas prvenstveno rabimo za govor. Za razliku od zapisanoga teksta koji se može čitati u tišini, govor je oblik zvučne komunikacije. Verbalna se komunikacija sastoji od riječi koje su smisleno odabrane i povezane kako bismo se međusobno razumjeli. Razmislite! Razumijemo li se isključivo pomoću riječi koje pomno biramo dok govorimo? Što još ima bitnu ulogu za razumijevanje komunikacije?

Komunikacija

• razmjena informacija
• prenošenje poruka
• objašnjavanje
• razgovor
• debata
• oluja ideja
• zabava
• gluma
• oponašanje zvukova
• geste
• boja glasa

Glasovne sposobnosti i osobine pomoću kojih govorimo, omogućuju nam i da pjevamo! Pjevanje je poseban vid ljudskoga izražavanja glasom i staro je koliko i sama glazba. Glas je prvi instrument koji je čovjek rabio kako bi se emocionalno i glazbeno izrazio! Pjevajući, obogaćujemo običan govor reprodukcijom zvuka koji sadrži određenu melodiju i ritam.

Tijekom razvoja glazbene umjetnosti, pjevanje je bilo prisutno u svim glazbeno-stilskim razdobljima, kao što je i danas prisutno u svim vrstama glazbe i glazbenim žanrovima.

Pjevamo od pamtivijeka

Potreba za pjevanjem kao specifičnim načinom izražavanja postojala je još kod drevnih civilizacija. Kao oblik lijepog i osjećajnog načina izražavanja, pjevanje  može biti hobi i izvor osobnog zadovoljstva, ali može biti i dijelom glazbenog obrazovanja, te kasnije profesijom. Pjevanje je prisutno u brojnim običajima i ritualima, a posebno je povezano uz religiju i molitvu.

Dok se pjevači amateri bave pjevanjem zbog vlastita zadovoljstva, profesionalnim je pjevačima pjevanje posao!

Da bi se postalo dobrim pjevačem, potrebna je potpuna posvećenost i užitak u poslu, pažljivo organizirano vrijeme vježbanja glasa kako bi se dostigla potrebna virtuoznost, a izbjeglo nepotrebno zamaranje i istrošenost glasa.

Posebno je važno imati dobrog učitelja pjevanja koji će ukazivati na pravilno disanje i vokalnu tehniku, stilsku interpretaciju vokalne glazbe (ovisno o razdoblju, vrsti i žanru) te jasan izgovor teksta prilikom pjevanja. Osim učitelja koji radi sa svakim pjevačem individualno, u vokalnoj je pedagogiji posebno istaknuta i uloga zborovođe.

Razmislite, gdje se sve profesionalni pjevači mogu zaposliti?

Može li se dobro i unosno živjeti od pjevanja?

Koje bi osobine profesionalni pjevač trebao imati?

Raspravite u parovima ili manjim skupinama te podijelite svoja razmišljanja s ostatkom razreda.

Vokalna glazba može biti jednoglasna ili višeglasna. Zasigurno mislite da jednoglasje izvodi jedan pjevač, a višeglasje više pjevača. Međutim, sve kombinacije su moguće!

Jednoglasje može izvoditi više pjevača – od dueta pa sve do velikog zbora – ako zajednički izvode istu melodiju (unisono ili u oktavi). U posebnim se situacijama može stvoriti čarolija višeglasja samo s jednim pjevačem, a o tome ćete saznati uskoro!

Pjevanje se često izvodi i bez instrumentalne pratnje i tada ga nazivamo pjevanjem a cappella. Kada se pjevanju - vokalima, pridruže i glazbala, takvu glazbu nazivamo vokalno-instrumentalna glazba!

Kada se na sceni pojavi više pjevača, ponekad možemo uočiti kako se jedan pjevač ističe, a ostali su u pozadini. Riječ je o solistu i pratećim vokalima. Glavni vokal se u nekim glazbenim žanrovima, posebno rock glazbi, naziva frontmenom. Dok glavni vokal izvodi istaknutu melodiju, prateći vokali najčešće izvode akordnu pratnju tzv. harmonije (suglasje).

Gregorijansko pjevanje povezujemo s kršćanstvom u razdoblju srednjega vijeka. Takvo je pjevanje jednoglasno i na latinskome jeziku, a ime je dobilo prema Grguru Velikom koji je bio papa na prijelazu iz 6. u 7. stoljeće. Takvo se pjevanje iz Rima proširilo po cijelome kršćanskom svijetu! Krajem 9. i početkom 10. stoljeća u Hrvatskoj se pojavilo glagoljaško pjevanje, kao oblik liturgijskoga pjevanja. Posebno se njegovalo u benediktinskim glagoljaškim samostanima. Istražite na koja se područja Hrvatske proširila ova vrsta pjevanja.

Klapsko je pjevanje poseban način višeglasnoga pjevanja bez instrumentalne pratnje. Izvodi ga klapa, skupina od pet do osam muških vokalnih izvođača. U novije vrijeme postoje i ženske te mješovite klape. Uz tradicijsku glazbu, klape danas izvode i nove skladbe. Tradicija klapskoga pjevanja održava se organizacijom brojnih susreta i festivala. Jedan od najstarijih i najznačajnijih je Festival dalmatinskih klapa u Omišu. Istražite kada je klapsko pjevanje postalo dijelom zaštićene svjetske nematerijalne baštine?

Ojkanje je najstarija vrsta tradicijskoga pjevanja u Hrvatskoj, a potječe još iz razdoblja antičke Dalmacije. Zbog želje za njegovim očuvanjem, ojkanje je 2010. godine uvršteno na UNESCO-ov popis ugrožene nematerijalne svjetske baštine. Ojkanje je najrasprostranjenije u Lici, Dalmatinskoj zagori i Hercegovini. Izvodi se na različite načine te ima raznovrsna imena: rera u Sinju ili ganga u Imotskome te zapadnoj Hercegovini. Ojkanje karakterizira osebujan način izvođenja melodijskih ukrasa na slog oj uz izrazito potresanje glasom.

Jodlanje je prisutno u mnogim kulturama svijeta, uključujući Afriku i SAD, a nama je najpoznatije alpsko jodlanje koje postoji kao dugotrajna ruralna tradicija srednje Europe. Riječ je o posebnome načinu pjevanja u kojem se koristi slog „jo“, a izvođač ponavljajući taj slog brzo i vješto izvori različite tonske visine uz promjenu glasovnih registara.

Grleno je pjevanje poseban način pjevanja u kojem pjevač manipulira svojim glasovnim aparatom kako bi samostalno izveo višeglasje. Takvo se pjevanje još naziva i grlenom harmonijom, a posebno su ga razvila mongolska plemena. Smatra se da se taj način pjevanja razvio od oponašanja različitih zvukova u prirodi, posebice oponašanja glasanja životinja.

Beatboxing i repanje specifični su načini uporabe glasa u glazbenoj izvedbi. Beatboxing je umjetnost pretvaranja vlastita glasa u vokalnu perkusiju, to jest kreiranje raznovrsnih zvukova upotrebom usnica, jezika i usne šupljine. Izvođači ovdje prvenstveno oponašaju različite udaraljke, ali i mnoge druge zvukove. Beatboxing nužno ne podrazumijeva uporabu teksta, dok je za repanje on nužan. Reperi u određenom ritmu izvode tekst koji je najčešće pisan u rimi i to najčešće uz instrumentalnu pratnju uživo ili na snimci. Beatboxing i repanje usko su vezani uz hip-hop glazbu i kulturu.

Sastavi u kojima svaki pjevač izvodi svoju dionicu nazivaju se komorni vokalni sastavi. Komorni sastav ima najmanje dva pjevača (duet), a može ih imati tri (tercet), četiri (kvartet), pet (kvintet) i više. Komorni se sastavi mogu sastojati od samo ženskih ili samo muških izvođača, a mogu biti i mješoviti.

Zbor je vokalni sastav u kojem više pjevača izvodi istu dionicu. Od tipičnog zbora u kojem sudjeluje od 20 do 50 pjevača, broj izvođača može dosegnuti i impresivnu brojku od nekoliko tisuća! Kao i manje vokalne skupine, zborovi mogu nastupati bez instrumentalne pratnje (a cappella), uz pratnju jednog glazbala (npr. klavira ili orgulja) te manjih ili većih instrumentalnih sastava.

Ovisno o svojem sastavu, pjevački zborovi mogu biti dječji, djevojački, dječački, mješoviti, ženski  i muški.

Zborovi mogu biti profesionalni i amaterski.

Pokušaj samostalno izgraditi shemu s pjevačkim glasovima i vokalnim sastavima na način da pravilno smjestiš ponuđene pojmove!

Umjetnika koji stvara glazbu nazivamo skladatelj ili kompozitor. Profesionalni skladatelji trebaju imati velika glazbena znanja, kreativnost i umijeća koji uključuju znanja iz glazbene teorije, široko poznavanje glazbene literature i umijeće skladanja za različite izvođačke sastave. Razmisli što bi sve trebao znati skladatelj vokalne glazbe!

U suradnji sa skladateljem glazbe, tekstopisac piše stihove koji odgovaraju melodiji i ritmu skladbe. Poznatim svjetskim tekstopiscima pripadaju Bob Dylan, John Lennon, Paul McCartney, Bruce Springsteen, Joan Baez, Jony Mitcell, Leonard Cohen i Mick Jagger, a u Hrvatskoj su se istaknuli Zdenko Runjić, Jasenko Houra, Alka Vuica, Vjekoslava i Tonči Huljić. Skladatelj može napisati glazbu i na već postojeće stihove omiljenih pjesnika.

Za stvaranje pjesme i njezino predstavljanje publici obično su potrebne najmanje tri osobe: skladatelj, tekstopisac i pjevač. Kada jedna osoba objedinjuje sve tri uloge, naziva se kantautorom. Kantautor je, dakle, autor glazbe i teksta te izvođač u jednoj osobi!

Jedan od najznačajnijih hrvatskih kantautora je Arsen Dedić, koji je ujedno bio književnik, prevoditelj i pjesnik. Arsen Dedić jedan je od utemeljitelja šansone u Hrvatskoj. Uglazbio je stihove mnogih hrvatskih pjesnika poput Miroslava Krleže, Dobriše Cesarića i Tina Ujevića.

Kako bi se zvuk koji pjevač producira pretvorio prvo u mehanički, a potom u električni signal, potreban je mikrofon. Primjena mikrofona jako je široka – oni se nalaze u telefonima, računalima i raznovrsnim uređajima za snimanje zvuka. Bez mikrofona je rad u televizijskom ili radijskom studiju u posve nezamisliv!

Riječ mikrofon dolazi od dvije grčke riječi: mikros = mali, phone = zvuk. Izumitelj mikrofona je Emile Berliner, a prvi kvalitetniji mikrofon izumio je Alexander Graham Bell.

Profesionalno snimanje vokala iziskuje čitav tim – u tom su procesu zaposleni tonski snimatelj, inženjer zvuka, mješač tona, tehničar za zvučne efekte i tonmajstor. Tonski snimatelj osoba je koja osmišljava čitav proces i prije snimanja odabire mikrofone i postavlja ih na posebna mjesta u studiju ili na pozornici. Mješač tona odgovoran je za kombiniranje zvukova u skladnu cjelinu, a inženjer zvuka brine za tehnički dio procesa snimanja. Tonmajstor nadzire sve što se događa u studiju, a po potrebi i mijenja zvučni zapis kako bi ga poboljšao.

Poseban uređaj koji može mjeriti, a potom i mijenjati visinu tona u snimljenoj izvedbi naziva se auto-tune. Osmišljen je kako bi se ispravile i najsitnije nepravilnosti te dobila savršena snimka. Auto-tune se može koristiti i za posebne efekte (npr. mijenjanje boje ljudskoga glasa).