Sanja Lovrenčić, Tri najljepša cvijeta
Jesi li ikad glumio/glumila u razrednoj/školskoj predstavi?
Jesi li trebao/trebala naučiti samo tekst ili si trebao/trebala naučiti još nešto?
Na što sve glumac u predstavi treba paziti prilikom izvedbe na pozornici?
Pred tobom se nalazi audiozapis teksta Tri naljepša cvijeta. Igrokaz poslušaj prizor po prizor, a nakon svakoga poslušanoga prizora riješi zadatke uz taj dio.
Sanja Lovrenčić: Tri najljepša cvijeta
LIKOVI:
OTAC
KĆI
KRALJ
PRVI ZATVORENIK
DRUGI ZATVORENIK
Za ovaj igrokaz na početku treba zamisliti dva prostora na pozornici: na jednoj strani dvorac u kojem je Kralj, na drugoj kuća u kojoj žive Otac i Kći.
1. prizor
(Kralj sjedi na prijestolju okružen cvijećem (od papira), Otac nešto radi, npr. popravlja cipelu. Kći dolazi ocu.)
KĆI (uzbuđeno): Jesi čuo novosti, oče?
OTAC: Što je, dijete, gdje gori?
KĆI: Zar nisi čuo što je kralj razglasio?
OTAC: Nisam.
KĆI: Rekao je da će bogato nagraditi onoga tko mu donese tri najljepša cvijeta.
OTAC: To sam čuo. Ali kakve to veze ima s nama?
KĆI: Ti ćeš mu donijeti tri najljepša cvijeta, oče!
OTAC: Ali, Marice, pogledaj naš vrt! Nemamo ni ruža, ni tulipana, i– ne znam ni kako se zove sve to otmjeno cvijeće!
KĆI: Ne treba nam. A ne treba ni kralju. Uzmi što ti dam i vidjet ćeš.
(Kći mu daje tri cvijeta, on svaki put kimne glavom. Kreće preko pozornice Kralju. Kći ostaje u kući i nešto radi, po izboru glumice – može npr. glumiti da kuha, a može i čitati knjigu.)
2. prizor
KRALJ: (za sebe, tj. publici): Hm, crni tulipan… kako je to čudan cvijet… i komu je uopće palo na pamet uzgajati crne tulipane?... Ili onaj ljubičasti. Ama… amarilis? Tako je velik da se čovjek ne bi htio sresti s njim u mraku… Tko zna što će mi još donijeti ti smiješni ljudi… Ah, evo još jednoga!
OTAC: (zbunjeno): Ja sam… vaše veličanstvo… mene su pustili k vama, jer vam nosim tri cvijeta. Ali sad, kad vidim sve ovo cvijeće –
KRALJ: Priđi! Da vidim što si donio! Kakav je to cvijet?
OTAC: To je, kralju, cvijet pšenice.
KRALJ: Hm, zanimljivo! A onaj drugi?
OTAC: Cvijet masline.
KRALJ: Treći?
OTAC: Treći je cvijet loze.
KRALJ: To si se pametno dosjetio. Nitko drugi mi nije donio takva tri cvijeta. A boljih nema. Zbilja, zaslužio si nagradu.
OTAC: Ma zapravo nisam, vaše veličanstvo.
KRALJ: Kako nisi?
OTAC: Moja kći… Ona je ubrala ta tri cvijeta i nagovorila me da ih donesem.
KRALJ: Tako, dakle? Kad je tako pametna, evo joj nova zadaća. (Iz kutije koja stoji pokraj prijestolja vadi tri klupka konca.) Uzmi ova tri klupka konca i neka mi od njih do sutra istka jedra za novi brod.
OTAC (prestrašeno): Kako? Od ta tri mala klupka? Do sutra? Da… dobro, reći ću joj. (Odlazi do kćeri.)
3. prizor
OTAC: Sama nevolja zbog tog tvog cvijeća!
KĆI: Kakva nevolja, oče?
OTAC: Evo! Kralj ti šalje tri klupka konca i hoće da mu od toga napraviš jedra!
KĆI: A ti uzmi tri male cjepanice. Neka mi kralj od njih načini tkalački stan pa ću mu odmah istkati jedra.
OTAC: Što ako se naljuti?
KĆI: Idi samo. (Otac uzima tri cjepanice i odlazi Kralju.)
4. prizor
KRALJ: Priđi! Jesi li izvršio što sam ti zadao?
OTAC (malo zbunjen, malo prestrašen): Moja kći… Vaše veličanstvo… Ona ne može tkati bez tkalačkog stana. Kaže ovako: ako joj od ove tri cjepanice načinite tkalački stan, ona će vama istkati jedra.
KRALJ: Kako ona to misli? Od tri cjepanice – tkalački stan?
OTAC: Isto kao jedra od tri klupka.
KRALJ: Ona ti je rekla da to kažeš, je li?
OTAC: Pa da…
KRALJ: Dobro, kad je tako pametna, zadat ću joj novu zadaću. Neka dođe k meni ni gola ni odjevena, ni na konju, ni bez konja, ni s darom, ni bez dara.
OTAC (zbunjeno): Ni na konju ni bez konja… dobro… reći ću joj. (Ide Kćeri. Kralj odlazi s pozornice. Može odnijeti i cvijeće i prijestolje.)
5. prizor
KĆI: Onda, je li mi napravio tkalački stan?
OTAC: Smislio je nešto mnogo gore.
KĆI: Da?
OTAC: Moraš doći k njemu ni gola ni odjevena, ni na konju ni bez konja, ni s darom ni bez dara. I baš me zanima kako ćeš to izvesti!
KĆI: Nije to tako strašno. Vidiš, umotat ću se u ribarsku mrežu pa ću biti ni gola ni odjevena, uzet ću konja za uzde i hodati pokraj njega, a na dar ću mu donijeti goluba – i pustiti da odleti pred njim.
OTAC: Pametno moje dijete! (Oboje odlaze s pozornice.)
Kći je uspješno riješila i ovu kraljevu zagonetku, a kralj ju je, vidjevši da je djevojka vrlo mudra, odlučio uzeti za svoju ženu. Pritom mu je morala obećati da pred drugima neće pokazivati svoju mudrost kako oni ne bi pomislili da je kraljica pametnija od kralja, no jednoga je dana pomogla utamničenim seljacima da ga nadmudre jer ih je nepravedno i prestrogo zatvorio. Kralj ju je potjerao s dvora dopustivši joj pritom da sa sobom uzme ono što joj je najdraže. Ona uzima njega i vodi ga u svoju kolibu, a kralj, vidjevši da ga je ponovno nadmudrila, odlučuje zauvijek ostati s njom.
amarilis – vrsta cvijeta; tkalački stan – sprava koja služi za izradu platna postupkom tkanja; cjepanica – komad drva dobiven cijepanjem; pomalo priglup čovjek
Prvi prizor
Drugi prizor
KRALJ (za sebe, tj. publici): Hm, crni tulipan… kako je to čudan cvijet… i komu je uopće palo na pamet uzgajati crne tulipane?... Ili onaj ljubičasti... Tko zna što će mi još donijeti ti smiješni ljudi…