Ivan Kušan,
Koko u Parizu
Pariz - grad svjetlosti
Jesi li ikada bio/bila u Parizu? Po kojim je znamenitostima Pariz poznat? Na fotografijama ćeš otkriti samo neka mjesta gdje se događa radnja pustolovnoga romana Koko u Parizu. Poveži fotografiju s nazivom znamenitosti Pariza.
Otkrij brojne zanimljivosti o pariškim znamenitostima.
Eiffelov toranj, najpoznatiju parišku znamenitost, simbol ljudske kreativnosti, posjećuje prosječno 6 milijuna ljudi godišnje. Visok je 320,75 m, težak 9700 t i do vrha vode 1792 stube.
Slavoluk pobjede dao je izgraditi Napoleon u čast svojoj vojsci. Visok je 50 m i širok 45 m.
Notre-Dame je najposjećenija katedrala u Francuskoj. Izgrađena je u gotskome stilu. Krasi je galerija kraljeva od 28 statua i prekrasna rozeta iznad glavnoga ulaza. Za nju kažu da je teška kao slon, a laka kao leptir. U travnju 2019. god. u katedrali se dogodio razorni požar koji je uništio drveno krovište i velik dio unutrašnjosti.
Najcjenjeniji gradski muzej Louvre posjećuje više od 8 milijuna ljudi godišnje, što ga čini najposjećenijim svjetskim umjetničkim muzejom. U početku je bio palača, a tek poslije postaje muzej. U njemu se čuva Mona Lisa, najpoznatija slika renesansnoga slikara Leonarda da Vincija.
Pons des Arts ili Most umjetnika povezuje obale rijeke Seine, a najpoznatiji je po tome što su na mostu brojni zaljubljeni parovi ostavljali lokote sa svojim imenima kao znak vječne ljubavi, a ključiće su bacali u rijeku.
Ivan Kušan, Koko u Parizu
Prije nego poslušaš ulomak Otmica iz pustolovnoga romana Koko u Parizu, prisjeti se što znači riječ pustolovan. Koje su značajke pustolovnoga romana? Zapiši definiciju pustolovnoga romana.
U romanu Koko u Parizu dječaci Koko i Zlatko zrakoplovom doputuju iz Zagreba u Pariz u posjet Zlatkovu ujaku slikaru Poklepoviću. Cijela radnja romana potaknuta je navodnom krađom najslavnije i najbolje čuvane slike na svijetu – Da Vincijeve Mona Lise (Gioconde). U Parizu se dječacima događa niz pustolovina.
Otmica
I dok je nesretni, umorni i gladni Koko tupo piljio u osvijetljenu crkvu i mislio o tomu kako bi ga njegov prijatelj Zlatko morao pošto-poto pronaći u velikom Parizu, dva Parižanina, Jean [Žan] i Michel [Mišel], otvorili su stražnja vrata na svom starom citroënu, obišli na prstima dječaka koji je sjedio na tratini, sklonili se u sjenu velikog grma kraj spomenika Karlu Velikom i nestrpljivo očekivali najpogodniji trenutak. Kad u blizini načas nije bilo nijednog prolaznika, bacili su se na Koka. Jean ga je zgrabio koščatim prstima za vrat i povikao ono što mu je prvo palo na pamet i što je mislio da u takvoj prilici treba reći:
- Predaj se! Naš si!
(…)
Jean je uzbuđeno zapalio cigaretu i izložio svoj plan. Obavijestit će slikara, predstaviti se kao otmičari i reći da traže sliku. Ukoliko je ujak odbije izručiti, ili pokuša obavijestiti policiju, sigurno je da je Koku odzvonilo i da su mu časovi odbrojani.
- Ja imam i broj telefona. – zbunjeno je priznao Koko ne znajući je li to dobro ili loše.
- Sjajno, stari moj, glavni si. – udario ga je Michel pod rebra.
Plan Jeana Brangea postao je sad još jednostavniji: prvo će on i Michel telefonirati svojim kućama da ondje ne bude uzbune što se sinovi ne vraćaju. Michel će reći da će te noći spavati kod Jeana, a Jean će reći da će prenoćiti kod Michela.
I, pošto su se otmičari javili svojim kućama, došao je red na Koka.
- Reći ćeš slikaru da uzme „Kleopatru“ ako te još ikada hoće vidjeti živa, da se ukrca u podzemnu željeznicu u pravcu Charentona [Šarantona] i da iziđe na postaji „Porte-Doree“ (Port-Dore). Sto metara iza Pomorskog muzeja čekat će ga naš auto, mali citroën. Na deset metara od auta neka ostavi sliku i netko će od nas zajedno s tobom izići iz auta. Mi ćemo uzeti sliku, a ti ćeš se vratiti u grad…
Koko je shvatio što se od njega očekuje, i činilo mu se da ima nade za njega i da će možda ipak iznijeti živu glavu iz Pariza. Sva trojica ušla su u telefonsku govornicu, Koko je otmičarima dao broj slikareva telefona, a Michel je okrenuo brojčanik.
– Samo bez trikova, mali. – oštro je rekao Jean i zaprijetio prstom. Otmičari su napeto slušali dugačak razgovor na jeziku koji nisu razumjeli. Koko je govorio brzo, drhtavim glasom, a kap znoja visjela mu je na vrhu šiljasta nosa. Kad je spustio slušalicu, sva su trojica odahnula.
- Onda? – nestrpljivo će Jean.
- U redu je. Donijet će sliku. – reče Koko i ponosno pogleda otmičare svjestan da bez njegove pomoći oni ipak ne bi uspjeli.
- Glavni si, stari moj. – reče Michel i oči mu se suziše od užitka.
- Samo još nešto… Zabunio sam se. – ispričavao se Koko. – Nije ono „Kleopatra“, nego „Mona Liza“…
- Što kažeš? – zapanji se Jean i zakašlje od dima koji je naglo uvukao.
- Ho-Ho! – obijesno se nasmija Michel. – Koko, kažem ti da si ti sila. Sutra će već cijeli Pariz brujati o nama, a prekosutra cijeli svijet. Novine će pisati: „Dva mlada otmičara domogla se najskuplje i najglasovitije slike na svijetu“! Što kažeš, Jean? A što će tek reći tata Frédéric [Frederik] i tata Charles [Šarl]?
Koko je doživio otmicu. Što misliš kako se osjećao? Kako su se osjećali otmičari?
Provjeri razumijevanje teksta i dopuni rečenice.
Za samostalan rad
Pročitaj cijeli roman Koko u Parizu i osmisli društvenu igru u kojoj ćeš posjetiti sva mjesta koja se spominju u romanu. U igri se trebaju pojaviti svi likovi iz romana.