Andreas Steinhöfel,
Rico, Oskar i mračne sjene
Svi smo različiti i jednako vrijedni
Što za tebe znači izraz osoba s posebnim potrebama? Jesi li ikada upoznao osobu koja ima neki tjelesni nedostatak?
Pregledaj kartice i doznaj nešto o poznatim osobama s teškoćama.
Ludwig van Beethoven je skladatelj koji je gotovo cijeli život bio gluh, ali je skladao neke od najpoznatijih skladbi svih vremena.
Stephen Hawking je britanski fizičar koji je bio posve nepokretan. Pred kraj svoga života izgubio je sposobnost govora, razgovarao je s pomoću računalnoga sintetizatora glasa.
Jesi li ikada čuo/čula za osobe na karticama? Što misliš kako su oni bili prihvaćeni u društvu?
Andreas Steinhöfel,
Rico, Oskar i mračne sjene
Poslušaj zvučni zapis teksta Rico, Oskar i mračne sjene, a zatim riješi zadatke.
Dječak Rico živi u Berlinu u kojem su se počele događati sumnjive otmice djece. Ricova je majka zabrinuta za svojega sina pa s njim započinje ozbiljan razgovor.
Rico
Ne znam što je sila teža, moram pogledati. U leksikonu potražim sve što mi nije poznato, kako bih drugi put znao. Kadšto i pitam, mamu ili gospođu Dahling ili svog učitelja, Wehmeyera (Vemajera). Ono što otkrijem zapišem otprilike ovako:
SILA TEŽA: Ako je nešto teže od mene, privlači me. Primjerice, Zemlja je teža od gotovo svega, zato nitko s nje ne pada. Silu težu je otkrio čovjek po imenu Isaac Newton (Ajzak Njutn).
(…)
- Kako je bilo u školi?
- Tako, tako.
Nikad ne veli Centar za djecu s posebnim potrebama jer zna koliko to mrzim. Wehmeyer se tamo već godinama uzaludno trudi srediti bingo-kuglice u mojoj glavi. Jednom sam se bavio mišlju da mu predložim neka prvo zaustavi stroj prije nego što se pozabavi kuglicama, ali sam odustao. Ako se sam ne dosjeti, onda, eto, nije imao sreće.
- Zašto ti je Wehmeyer produžio nastavu? – upita mama. – Mislila sam da će jučer biti zadnji dan.
- Zbog jednog projekta preko praznika. Treba nešto napisati.
- Ti i pisanje? – Ona se namršti. – Što to?
- Samo neki sastavak. – promrmljao sam. Stvar je bila složenija, ali joj nisam želio ništa razotkrivati prije no što je i sam uspješno ne isprobam.
- Razumijem. – Prestala se mrštiti. – Jesi li što pojeo, kebab ili nešto drugo? – Prstima mi je prošla kroz kosu i cjelunula me u čelo.
- Ne.
- Dakle, gladan?
- Jasno.
- Dobro. Ispržit ću nam riblje štapiće. – Onda ode u kuhinju. Kroz otvorena vrata bacio sam torbu u svoju sobu i otišao za njom, sjeo za kuhinjski stol i promatrao što radi.
- Moram te nešto pitati, Rico. – reče mama dok je stavljala maslac u tavu. Uvukao sam glavu u ramena. Kad me mama nešto pita i pritom izgovara moje ime, onda to znači da je prije toga razmišljala, a kad ona razmišlja, onda se iza toga obično krije nešto ozbiljno. Kad kažem ozbiljno, mislim teško. Kad kažem teško, mislim bingo-kuglice.
- A što? – upitao sam oprezno.
- Riječ je o Misteru 2000.
Da su barem riblji štapići gotovi. Svaka bi budala znala kako će taj razgovor završiti.
Mama otvori hladnjak i počne nožem svrdlati na mjestu u frizeru gdje je ispod plašta od plavog leda bio čvrsto zamrznut paketić s ribljim štapićima. – Opet je pustio jedno dijete. – nastavi ona. – Ovaj put dijete iz Lichtenberga (Lihtenberg). Već peto po redu. Ono od prije…
- Znam, iz Weddinga (Veding).
A troje prije toga iz Kreuzberga (Krojcberg), Tempelhofa, Charlottenburga (Šarlotenburg). Već tri mjeseca Berlin živi u strahu zbog Mistera 2000. Na televiziji su rekli da je on možda najlukaviji otmičar djece svih vremena. Mnogi ga zovu ALDI-otmičarem, jer su njegove otimice jeftine kao i roba u ALDI-ju*. Dječake i djevojčice namamljuje u svoj auto, odvozi ih i onda roditeljima šalje pismo: Dragi roditelji, želite li da vam se vaša mala Lucille-Marie (Lucile Mari) vrati, platit ćete mi 2000 eura. Razmislite dobro hoćete li se zbog tako smiješnog iznosa obraćati policiji. Jer tada ćete svoje dijete dobiti u ratama. Dosad su svi roditelji obavještavali policiju tek pošto su platili, a dijete im se vratilo u komadu. Ali cijeli Berlin samo čeka dan kad se mala Lucija ili neki Maks neće vratiti kući jer su roditelji zabrljali. Moglo bi se dogoditi da roditelji budu sretni što im je dijete oteto pa neće platiti ni novčića otkupnine. Ili su siromašni i nemaju više od recimo pedeset eura. Dade li se Misteru 2000 samo pedeset eura, od djeteta će ostati možda samo ruka.
(…)
Kako bilo da bilo, mislim da je dvije tisuće eura masna lova. Ali u nuždi, objasnio mi je jednom Berts, svatko može skupiti tu pinku, samo ako hoće. Berts studira ekonomiju, to ima veze s novcem, pa bi dakle morao znati.
(…)
- Bi li mogla toliko skupiti?
- Za tebe? Sve da nekog moram i ubiti, dušo. – Čuo se prasak i debeo komad leda tresne o kuhinjski pod. Mama ga podigne, otpuhne i baci u sudoper. – Treba hitno odlediti frizer.
- Ja nisam tako malen kao druga djeca koja su dosad bila oteta. A i stariji sam.
- Znam. – Ona iščeprka paketić. – Ipak sam te posljednjih tjedana svaki dan trebala pratiti u školu i iz škole.
Mama radi do ranog jutra. Donese mi žemlju, poljubi me prije no što odzujim u centar i ode spavati. Diže se većinom tek poslije podne kad sam ja već odavno kod kuće. Još nikad joj nije pošlo za rukom da me odvede tamo i poslije vrati kući.
Ona nakratko zašuti i nabere nos. – Jesam li ja neodgovorna majka, Rico?
- Koješta!
Na trenutak me je zamišljeno gledala pa onda izvrne duboko smrznute štapiće u tavu.
Provjeri razumijevanje teksta rješavajući zadatke u kvizu.
Za samostalan rad
Istraži po čemu je sličan, a po čemu različit tekst Rico, Oskar i mračne sjene od ulomka Otmica iz romana Koko u Parizu. Rezultate svojega istraživanja prikaži s pomoću Vennova dijagrama.