Zlatko Krilić, Gusarsko blago - obilježja proze
U potrazi za blagom
Poslušaj zvučni zapis teksta Gusarsko blago.
- Ako duhovi poginulih gusara budu milostivi, – rekao je Luka – možda ovog ljeta pronađemo blago!
- To si dobro rekao! – složio sam se ja.
Znali smo da negdje na otoku postoji zakopano blago. Gusarsko blago. Trebalo ga je samo pronaći i zato smo se Luka i ja dogovorili da krećemo u potragu čim sam doputovao na ljetovanje.
Luka i ja već smo iskusni kopači zakopanog blaga, pa smo znali što treba napraviti. Kao prvo, treba udobrovoljiti duhove poginulih gusara. To se najbolje radi na groblju točno u ponoć tamnih noći, bez mjesečine. Mi smo se dogovorili da će biti dovoljno ako duhove udobrovoljimo popodne na plaži.
- Ča je tebi, mali? Nisu maškare! – rekao mi je barba Ive tog popodneva, kada sam išao na obalu s gusarskim rupcem na glavi i zahrđalim kuhinjskim nožem zataknutim za pojas. Naravno, bio sam namazan gusarskim bojama.
Na obali me čekao drugi gusar. On je čak imao crni povez preko oka, a lijeva mu je noga bila drvena.
Djelovali smo dovoljno strašno. Kao pravi gusari. Mala djeca bježala su se pred nama sakrivajući se u mišje rupe.
Na obali smo izveli obred udobrovoljavanja duhova mrtvih gusara. Plesali smo ratničke plesove. Vikali smo, zavijali i urlali što smo glasnije mogli ne bismo li udobrovoljili duše davno mrtvih gusara. Ne znam jesmo li uspjeli s dušama, ali turiste smo jako udobrovoljili. Svi su se valjali po plaži od smijeha i fotografirali nas. Kad smo udobrovoljili duhove, prešli smo na drugi dio plana. Sad je trebalo pronaći kartu na kojoj je točno ucrtano mjesto na kojem je zakopano blago.
- Znam gdje je. – rekao je Luka. – Na mom tavanu!
- Nije, – rekao sam ja – sigurno je u šupi barba Andrije.
Pretražili smo Lukin tavan. Pretražili smo šupu barba Andrije. Prekopali smo podrum moje bake. Konobu barba Ive. Kuću Lukina strica. Hotel »Uvalu«. Ulicu Nikše Antoninija. Sve smo pretražili, ali karte nigdje. Pretražili smo ponovno, pa ponovno i ispočetka. Na kraju smo, ipak, pronašli kartu. Bila je na tavanu šupe barba Andrije. Na karti je pisalo: »Tri puta obiđi oko šupe zavezanih očiju. Koračaj dvadesetak koraka prema istoku. Trideset koraka prema zapadu. Deset koraka prema istoku. Dva koraka lijevo. Skini povez i kopaj. Tu je blago!« Ispod toga – mrtvačka glava s dvjema kostima. Gusarski znak. Dalje je već bilo lako. Slijedili smo upute i, prije nego što je Sunce zašlo, lopata je udarila u nešto tvrdo.
- Tu je!
- Gusarsko blago!
Otkopali smo škrinju, izvukli je i, umorni od traganja, sjeli pokraj nje.
- Bilo je dobro, a? – rekao je Luka.
- Žestoko! – rekao sam ja.
- Što kažeš na maslinik barba Duje? – pitao je Luka nakon dulje šutnje.
- Može! – rekao sam.
Odvukli smo škrinju u maslinik barba Duje i zakopali je. Zatim smo napravili kartu na kojoj smo precizno ucrtali mjesto gdje je blago zakopano. Kartu smo sakrili iza velike bačve u podrumu Lukina strica. Do idućeg ljeta opet ćemo zaboraviti gdje smo zakopali škrinju i gdje smo sakrili kartu. Opet ćemo tražiti gusarsko blago.
Kako si doživio/doživjela priču? Je li priča samo zabavna ili je i poučna? Obrazloži svoj odgovor.
Što predstavlja blago na fotografiji? Što sve riječ blago može predstavljati?
Za samostalan rad
Istraži na mrežnim stranicama o dječjim filmovima s gusarskom tematikom. Odaberi jedan i predstavi ga razredu s pomoću plakata - gusarske karte.