Učionica – Pripovijedanje i opisivanje

Kao književno djelo biografija je opis života i djelovanja neke osobe, uglavnom poznate u javnosti ili u povijesti. Prve su se biografije javile još u rimsko doba, razvijale su se tijekom povijesti, a u današnjem vremenu biografija se razgranala u više različitih žanrova. Način prikaza biografskih podataka uvjetovan je vrstom i namjenom biografije. Prikazuje li se biografijom vlastiti život, tada je riječ o autobiografiji. 

Biografije znamenitih i poznatih osoba mogu se prikazati na različite načine – kao roman, strip, film ili pak u različitim televizijskom emisijama. Također, biografije se mogu prikazati i iz različitih gledišta.

Uvijek se volim baviti likom i djelom Vincenta van Gogha. Na to me obavezuje program likovne umjetnosti gdje učenicima trećeg razreda gimnazije približavam njegov opus već preko 30 godina. Nastojeći se ne ponavljati skupljam različite informacije, a s obzirom na osobnu privrženost film mi je važan izvor novih viđenja umjetnika i njegova tegobnog života. Prvi u nizu je Minellijev film „Žudnja za životom“ (1956.) u kojem glavnu ulogu igra Kirk Douglas. Slijedi Altmanov „Vincent i Theo“ (1990.) koji akcent stavlja na bliskost braće, gdje slikara glumi sjajni Tim Roth. „Van Gogh“ (1991.) M. Pialata je odličan prikaz umjetnikova života u kojem redatelj donosi portret gubitnika kojeg je obilježila pogubna autodestruktivnost. Uvjerljivo ga je odglumio Jacques Dutronc i bio nagrađen Cesarom. Ineresantan je dugometražni oslikani film „Voleći Vincenta“ (2017.) Dorote Kobiele i Hugha Welchmana u kojem je akcent na tragičnoj smrti, a priča je ispričana preko slika i likova na njima iz preko 800 pisama koja je slikar za života napisao. 2018. godine snimljen je film Juliana Schnabela „At Eternity’s Gate“ koji tematizira dramatični intenzitet Goghova života na jugu Francuske.

Autor Miroslav Šantek, preuzeto s www.zgkult.eu

Putopis je opis putovanja, krajeva, ljudi i običaja. Uz pripovijedanje o događajima s putovanja ili opisivanje predjela, običaja, znamenitosti, putopisac iznosi i vlastite doživljaje, osjećaje, razmišljanja i komentare, stoga možemo reći da putopis sjedinjuje objektivne i subjektivne elemente. 

Svježi i odmorni idemo u grad te se penjemo prema najpoznatijem atenskom simbolu, Akropoli koja se nalazi na najvišem dijelu grada. Sama Akropola je zaista fascinantna i svakako ju se isplati posjetiti te se zadržati u njoj neko vrijeme i uživati u njenoj grandioznosti koja dobiva posebno značenje kada znamo da je sagrađena 4 stoljeća prije Krista. Amerikanci pored nas vrište od sreće čim pročitaju da je jedan od hramova sagrađen u čast božici Niki (na engleskom Nike) što na grčkom znači pobjeda. Građani su idolizirali božicu nadajući se kako će im zajamčiti pobjedonosni ishod u dugom Peleponeskom ratu koji su vodili protiv Spartanaca. Mi se prisjećamo naših Victory tenisica (ove iskonske obuće će se sjećati čitatelji iznad 30 godina) koje smo nosili kao djeca te zbog toga također zahvaljujemo božici. Spuštamo se u Muzej Akropole te razgledavamo neprocjenjivu kulturnu baštinu. U prekrasno dizajniranom muzeju izloženo su nalazi u rasponu od prehistorijskih razdoblja, te kroz arhajsko, klasično, helenističko i rimsko razdoblje pa sve do kasne antike. Ovo intezivno kulturno uzdizanje nam otvara apetit te se upućujemo prema glavnoj atenskoj tržnici na ručak. Putem prolazimo i kroz predio grada zvan Plaka u kojoj kupujemo suvenire za svoje bolje polovice. Ovo je turistički dio s prekrasnim restoranima i mnoštvom dućana u kojima možete kupiti razne zanimljivosti. Ulazimo na Atensku tržnicu i uživamo u vrevi i dinamici koja se na njoj odvija dok razgledavamo obilje hrane koja se nudi. Najzastupljeniji su janjci kojih ima doslovno tisuće. Osjećamo se kao djeca u tvornici čokolade. Sjedamo u restoran koji se nalazi u centru tržnice te namirnice nabavlja direktno s izvora te izvrsno jedemo. Atena je grad dualizama u kojem se miješa strahovito kulturno nasljeđe, mediteranski duh (pada mi napamet moj susjed koji je u Splitu kad god mu je susjeda opominjala sina da je glasan vikao – ajde pusti malog, neka je glasan, ovdje se živi, ovo je Mediteran) i totalan kaos na ulicama pa na trenutke imate osjećaj da ste u Kairu ili Tripoliju, a ne u glavnom gradu članice Europske unije. Ipak, drago nam je da smo posjetili ovo mjesto i rado ćemo ga se sjećati jer se Ateni može svašta prigovorit, ali nitko ne može negirati da je posebna i autohtona. Vraćamo se u hotel, no nakon sat vremena nemamo mira i odlazimo pojesti još par gyrosa. Nakon što smo pojeli pola Atene vrijeme je za odmor jer sutra nas čekaju Meteori.

(preuzeto sa Super1)