Revolucije u Rusiji

Početkom 20. stoljeća Rusko Carstvo bilo je ogromna država s puno problema. Granice velikoga teritorija čuvala je mnogobrojna vojska koja se zbog slaboga gospodarstva nije mogla modernizirati. Gospodarstvo se uglavnom temeljilo na poljoprivredi. Samo je nekoliko većih gradova razvijalo industriju što je u njih privlačilo sve više stanovništva. Ti su seljaci postali jeftina, neobrazovana radna snaga koja je živjela u siromaštvu. Plemstvo na čelu s carskom obitelji živjelo je znatno bolje. Carstvo je uživalo potporu Ruske pravoslavne Crkve koja je uživala državne privilegije.

Nakon što je Rusko Carstvo izgubilo rat s Japanom 1905. godine siromašni Rusi pokušali su podići prvu revoluciju. Pobuna je ugušena u krvi, a problemi su i dalje ostali.

Rusko Carstvo uključilo se u rat protiv Njemačkoga Carstva i Austro-Ugarske koji su gospodarski bili znatno snažniji. Staromodna ruska vojska u ratu je imala velike gubitke. Ljudski i materijalni gubitci dodatno su pogoršavali situaciju. Glad je natjerala stanovnike Petrograda (danas Sankt Peterburg) na veliki štrajk 8. ožujka 1917. godine. Rusko Carstvo je tad još koristio julijanski kalendar po kojemu je taj dan bio 23. februara (veljače). Carska vojska napala je demonstrante i pokrenula revoluciju koju se tad nije moglo zaustaviti. Car Nikola II. je abdicirao. Od 17. ožujka 1917. proglašena je Ruska Republika. Rusija je nastavila svoje sudjelovanje u ratu što je samo produbljivalo problem opskrbe stanovništva hranom.

Vlast u državi preuzela je Privremena vlada sastavljena od građanskih stranaka. Tijekom revolucije radnici i vojnici osnivali su svoja tijela vlasti – sovjete – pa je tako u državi vladalo dvovlašće. Nakon revolucije u državi su i dalje vladali kaos i velika inflacija. Tražili su se izlazak iz rata i agrarna reforma.

Takvo stanje iskoristili su boljševici, tj. pristaše Vladimira lljiča Lenjina. Njihov cilj bio je preuzeti vlast u sovjetima, izaći iz rata i provesti agrarnu reformu. Oktobarskom revolucijom (sa 6. na 7. studenoga) 1917. godine srušena je građanska vlast u Rusiji. Boljševici su se počeli nazivati i komunistima pa je Rusija postala prva komunistička zemlja na svijetu. Odmah nakon preuzimanja vlasti pristali su na jednostrani i nepovoljni mir čime je Rusija izašla iz Prvoga svjetskog rata.

Tijekom revolucionarne 1917. g. boljševici su kao svoju himnu prihvatili pjesmu Internacionala. Pjesma je u originalu nastala u Francuskoj u drugoj polovici 19. stoljeća. Prihvaćena je kao himna komunista, anarhista i socijaldemokrata. Do 1944. g. služila je kao himna SSSR-a. U mnogim europskim zemljama pjesma je početkom 20. stoljeća bila zabranjivana zbog stihova koji potiču na rušenje vlasti. Tradicionalno se pjeva sa stisnutom desnom šakom podignutom uz sljepoočnicu.