Studija slučaja: Alžir

Uvod

Većinu novoga vijeka područjem Alžira vladalo je Osmansko Carstvo. Francusko osvajanje Alžira počelo je 1830. g. Mediteranski Alžir postao je departman Francuske. Krajem Drugoga svjetskoga rata Francuzi su napali nekoliko alžirskih naselja u pokušaju suzbijanja traženja veće autonomije ili čak nezavisnosti Alžira.

Put prema neovisnosti

Fronta nacionalnog oslobođenja (FLN – Front de Libération Nationale) osnovana je u Alžiru 1954. g. s ciljem postizanja neovisnosti od Francuske. Zagovarala je socijalnu demokraciju s islamskim predznakom. Uglavnom je prakticirala gerilsko ratovanje za što je Francuska tijekom rata morala unovačiti oko 200 0000 vojnika. Francuzi nisu popuštali i nastojali su učvrstiti vlast što je dovelo do homogeniziranja antifrancuskih snaga i jačanja FLN-a čija je baza bila u Kairu.

FLN je napadao vojne i civilne europske mete, a francuske vlasti su koristile mučenje i pogubljenja kao taktiku zastrašivanja i metodu borbe protiv FLN-a. Također su podigli ogradu na granicama s Marokom i Tunisom koji su bili skloni Alžiru.

Novosti iz Alžira

U Tangiersu je održan Kongres jedinstva Magreba na kojemu je donesena odluka o osnivanju alžirske vlade u egzilu od članova FLN-a. Dobivala je pomoć od arapskih i komunističkih zemalja. Dolaskom Charlesa de Gaullea na vlast u Francuskoj počinju pregovori o davanju veće autonomije Alžiru. Na referendumu održanom 1962. g. većina Alžiraca glasala je za neovisnost. Velika većina Francuza, koji su činili stručan i obrazovan kadar, tad je napustila Alžir ostavivši državu bez učinkovite uprave. To je dovelo do pada produktivnosti u poljoprivrednome i industrijskome sektoru te do rasta nezaposlenosti. Sukob Francuske i FLN-a od 1954. do 1962. naziva se Alžirski rat ili Alžirska revolucija.

Pročitaj isječak iz govora Charlesa de Gaullea održanoga u Alžiru u listopadu 1958. g.:

Žene i muškarci Alžira, došao sam vam reći kako stvari stoje. Mora se postići osnovna transformacija ove zemlje, tako hrabre, tako žive, ali tako pune poteškoća i patnje. To znači da se iz dana u dan moraju poboljšati životni uvjeti svakog muškarca i žene. To znači da, zbog dobrobiti stanovništva resursi zemlje i sposobnost elita i moraju biti objelodanjeni i razvijeni. To znači da djecu treba podučavati. To znači da cijeli Alžir mora dobiti dio onoga što moderna civilizacija može i mora donijeti u smislu dobrobiti i dostojanstva. Ali i najuzvišeniji planovi traže praktične mjere. Ovo su mjere koje moja vlada planira poduzeti (…) u narednih pet godina (…) Tijekom tih pet godina, od mladih ljudi u europskoj Francuskoj – da, kažem u europskoj Francuskoj – koji uđu u državnu službu, u upravu, u vojsku, u obrazovanje i u javne službe, barem jedna desetina tih mladih ljudi mora biti unovačena iz arapske, kabilske i mozabitske zajednice, i to bez predrasuda prema povećanom udjelu Alžiraca u službi u Alžiru. Tijekom tih pet godina, plaće u Alžiru moraju biti povećane na razinu usporedivu s plaćama u europskoj Francuskoj. Do kraja tih pet godina, 250 000 hektara nove zemlje biti će dodijeljeno muslimanskim seljacima. Do kraja tih pet godina, prva faza plana za poljoprivredni i industrijski razvoj Alžira bit će završena. (…) Zašto ubijati? Moramo omogućiti ljudima da žive. Zašto uništavati? Naša je dužnost graditi. Zašto mrziti? Moramo surađivati. Zaustavite ovu apsurdnu borbu i odmah ćete svjedočiti novom cvjetanju nade diljem Alžira.

Što de Gaulle obećava Alžircima? Zašto im to obećava? Tko će provoditi navedene reforme – Francuska ili Alžir? Bi li najavljene reforme ocijenio/ocijenila kao opsežne ili oskudne? Jesu li bile uspješne u zadržavanju Alžira pod okriljem Francuske?

Unutarnja je politika tijekom 60-ih i 70-ih godina bila socijalistička. Imovina Francuza nacionalizirana je i pretvorena u farme pod državnom upravom. Nacionalizirana je eksploatacija prirodnoga plina što je vladi donijelo velike prihode. FLA je bio jedina dopuštena stranka, a gospodarstvo je bilo pod državnom kontrolom. Tijekom 80-ih dolazi do demokratizacije i okretanja prema slobodnome tržištu. No država pada u financijsku krizu što je, uz vanjskopolitičke okolnosti, potaknulo rast muslimanskoga fundamentalizma. Izbija građanski rat između sve popularnijih nacionalističkih islamista i starih revolucionara.

Kako je dekolonizacija utjecala na Alžir? S kakvim se problemima suočio i kako ih je riješio?

Zastava Alžira

Zastava Alžira podijeljena je na zeleni i plavi okomiti dio. Zeleni dio predstavlja boju islama, dok bijela boja predstavlja čistoću i mir. Crveni polumjesec i zvijezda također su islamski simboli koji u crvenoj boji dodatno simboliziraju slobodu.