Ritam

Život u ritmu i ritam u životu

Naša priroda i okolina temeljena je na izmjenama, ritamskim izmjenama. Ljudi usklađuju ritam prirode sa svojim ritmom, oponašajući je. Čovjek je uvijek primjećivao izmjene oko sebe (hod, kucanje srca, disanje) i u prirodi (dan i noć, godišnja doba, plima i oseka).

Sigurno poznaješ brojalicu En ten tini. Kada brojiš brojalicu, pokretom ruke pratiš puls, tj. dobe brojalice. Primijetit ćeš da na pojedine dobe izgovoriš samo jedan slog. To znači da ton traje jednako kao i doba. Kada na jednu dobu izgovoriš više slogova, ton traje kraće od dobe.

Dakle, doba je ono što pokazuješ rukom, a ritam je ono što izgovaraš. U glazbi postoji i nekoliko vrlo prepoznatljivih ritmova.

U ritmu od početka

Od svih glazbenih sastavnica, ritam je osnova sve glazbe. Bez ritma nema pokreta. Ritam je utkan u naš svakodnevni život, u sve što radimo.

U prvobitnim zajednicama ritam je motivirao ljude kod svakodnevnih poslova.

Iako su već stare civilizacije zapisivale glazbu, ritam se počeo bilježiti tek krajem srednjega vijeka. Pa kako su onda glazbenici znali odrediti trajanje tona?

U staroj Grčkoj glazba je bila usko povezana s poezijom, tako da je ritam pratio tekst.

Isto je bilo i kod starih Rimljana koji su putem poezije latinskoga jezika ovaj princip proširili po Europi.

U srednjem je vijeku crkvenom glazbom dominirao gregorijanski koral koji je bio zapisan neumatskom notacijom.

Dakle, temeljno je pravilo - ritam jezika određuje ritam melodije.

Razvojem višeglasja nastala je potreba zapisivanja ritma. U renesansnoj je glazbi ritam usko vezan uz polifoni slog. Kada se nekoliko melodija kreće u različitim glasovima s različitim tekstom, svaka ima svoj vlastiti ritam. Stoga nije uvijek moguće otkriti jedinstven ritam u toj glazbi. Umjesto ritma, postoji zajednički puls (u renesansi je on obično polovinka) prema kojem se svi glasovi kreću.

(Ne)prekinuti tok

Neprekidan ritamski puls (motoričnost) najuočljivija je značajka barokne glazbe, posebno u instrumetalnoj glazbi koja se potpuno osamostalila.

Čini li pauza glazbu?

Pauza ili stanka u glazbi je jednako bitna kao i zvučnost tona jer ona daje skladbi prozračnost, lepršavost i poletnost. Uloga pauza ili stanki ponekad doprinosi i dramatičnosti glazbe. Pravi majstor u postizanju dramatskog vrhunca u razdoblju klasicizma bio je Ludwig van Beethoven. U prvome stavku Simfonije br. 5 temeljni, prepoznatljiv početni motiv počinje pauzom stvarajući dojam iščekivanja i dramatske napetosti.

Beethovnove skladbe često imaju neočekivane promjene ritma i tempa. Liječnici vjeruju da je bolovao od artimije srca i tu aritmičnost prenosio i u svoja djela. Osluškujući otkucaje vlastitog srca stvarao je glazbu koja je nerijetko imala dramatski, neujednačeni ritam.

Patetični ritam

U romantizmu ritam postaje složeniji, a brzine izvođenja ekstremnije. Sporo je postalo stvarno sporo, brzo je postalo izrazito brzo. Dostupno i kompetentno glazbeno obrazovanje rezultirao je i obrazovnim glazbenicima koji su mogli izvoditi zahtjevnije partiture. Prva pojava solista virtuoza susreće se u građanskim salonima koji izvode brže i ritmički složenije skladbe, posebno za njih skladane.

Raznovrsnost i sudaranje

Poliritmija je istodobno zvučanje dvaju nesrodnih ritamskih oblika, pri čemu se metrički akcenti u taktovima podudaraju ili razilaze. Iako su skladatelji i ranijih razdoblja povremeno rabili polimetriju, češće se pojavljuje u skladbama 20. stoljeća.

Poliritmiju možete uočiti u svim vrstama glazbe: tradicijskoj, klasičnoj, popularnoj, filmskoj i jazz-glazbi, pri čemu skladatelji mogu rabiti jednostavnije, ali i složenije ritamske suprotnosti.

Jazz-ritmovi se mogu kretati od jednostavnih do ekstremno složenih. Ritam je glavna pokretačka snaga u jazz-glazbi koja nas pokreće na lupkanje nogom ili kimanje glavom. Uporaba sinkope pridonosi živahnosti glazbe.

Tehnologija i dugogodišnja tradicija izvođenja kompliciranih ritmova omogućuju i minimalističke ponavljajuće strukture i kompleksne ritamske figure, a ritam također može biti neodređen, kao u slučaju buke.

Math-rock je ritamski kompleksan smjer eksperimentalnog rocka i indie-rocka. Karakteriziraju ga kompleksni, atipični ritmovi, kontrapunkt, neparne mjere, disonantni akordi i nezgrapne melodije. Instrumentalni riffovi na gitari se zapravo pojavljuju u točno određeno vrijeme. Zvuk ove vrste glazbe može zvučati kaotično, iako je u pozadini zapravo stroga matematička struktura. Stil se pojavio 80-ih godina 20 stoljeća pod utjecajem King Crimsona i Stevea Reicha.

Razvojem elektroničke glazbe pojavila su se glazbala koja omogućuju stvaranje različitih ritmova. Ritam mašine, launchpad i touchpad su elektronički uređaji koji reproduciraju različite ritmove. Glazbenik programer postavlja zadatke uređaju. Takve elektroničke uređaje uglavnom koriste DJ-evi ili producenti za stvaranje techno, hip-hop, house i trance glazbe i ostalih žanrova popularne glazbe.

Istraži

Koristeći se Digitalnim glazbenim laboratorijem istraži i obliku različite ritamske obrasce i skladbe.

Provjeri svoje znanje