Metar

Čovjek voli mjeriti. Svakodnevno nešto mjerimo. Mjerimo vrijeme, kilometre, brzinu, tlak, temperaturu, masu tijela. Sve to mjerimo različitim mjernim jedinicama.

Ipak, možda najčešće mjerimo vrijeme. Mjerimo ga svakodnevno i po nekoliko puta. Brojimo minute i sate iščekujući čime će sve dan biti ispunjen. Brojimo dane, mjesece i godine pitajući se što smo u životu ostvarili.

Baš kao i naš život, i vrijeme u glazbi nepovratno teče otkucavajući trenutke koji će na kraju stvoriti smislenu jedinstvenu cjelinu.

Puno je doba otkucao taj metronom. Kada bi zapisali sve te dobe jednu do druge, bio bi to nepregledan glazbeni zapis. Stoga glazbenici dobe grupiraju u taktove.

Takt je vremenski tijek ili prostor omeđen taktnim crtama. Unutar njega nalaze se dobe različite jačine pulsacije.
Doba sa može zapisati različitim notnim vrijednostima.

Kako bi znali koliko je doba u jednom taktu i koje je notne vrijednosti doba, na početku se skladbe zapisuje tzv. glazbena mjera.

Mjera s fotografije se zove tročetvrtinska mjera.

Dvodobna se i trodobna mjera razlikuju zahvaljujući prvoj dobi koja je uvijek naglašena (teška).

Dvodobna mjera ima jednu - prvu tešku dobu (napetost) i drugu laku (opuštanje), kao i otkucaji srca.

Kod trodobne je mjere prva doba teška (teza), dok su druga i treća lake (arza).

Koristeći Digitalni glazbeni laboratorij stvori jednu dvodobnu i jednu trodobnu mjeru.

Chrome Music Lab

Združivanjem jednostavnih mjera nastaju nove mjere koje pridonose raznolikosti glazbenih djela. Spojimo li dvije dvodobne ili dvije trodobne mjere, dobit ćemo složenu mjeru. Možemo spojiti i više jednostavnih mjera kako bi dobili složenu.

Spojimo li dvodobnu i trodobnu mjeru, ili više njih, dobit ćemo mješovitu mjeru. Mješovite su mjere učestale u tradicijskoj glazbi istočne Europe, ali je njihov utjecaj vidljiv i u hrvatskim tradicijskim napjevima.

Razliku ćeš uočiti pomoću naglašene prve dobe. Kako bi ti rješavanje sljedećeg zadatka bilo lakše, možeš si pomoći izgovaranjem doba (1 2 3, 1 2 3, 1 2 3 ili 1 2, 1 2, 1 2, 1 2 3) ili riječi (ja-bu-ka ja-bu-ka ja-bu-ka ili šlji-va šlji-va šlji-va ja-bu-ka).

Iako je danas mjera neizostavan dio notnog zapisa, najraniji glazbeni zapisi nisu sadržavali oznaku mjere.

U staroj je Grčkoj glazba bila usko povezana s poezijom. Osnovna nedjeljiva vremenska jedinica odgovarala je kratkom slogu, dok se dugi slog sastojao od dva kratka. Grupe dugih i kratkih slogova činile su stope.

Ovakav su princip usvojili Rimljani iz doba Antike te putem poezije na latinskome jeziku prenijeli isti princip u Europu. U srednjem je vijeku crkvenom glazbom dominirao gregorijanski koral koji je bio zapisan neumatskom notacijom.

Svjetovna glazba također je bila jednoglasna i zapisivana na isti način, bez oznake mjere.

Pojavom višeglasja nametnula se potreba organiziranja ritma. Starogrčke stope prilagođene su novoj notaciji. Razvila se menzuralna notacija koja će točno zabilježiti trajanje tonova različitih glasova i uvodi oznake za mjeru.

Korak dalje u renesansi je bila pojava taktnih crta, a pojam mjere u današnjem smislu definiran je u razdoblju baroka.

Mjeru najbolje možeš doživjeti kroz pokret - ples!

Kada započinješ ples moraš odignuti nogu s kojom započinješ prvi plesni korak. Ali kako ćeš znati kada točno početi plesati?

Da bi početak plesa bio skladan, skladatelji su imali običaj plesnu glazbu počinjati zadnjom dobom u taktu koja je plesačima bila znak kada podići nogu, da bi je mogli spustiti na prvu, tešku dobu. Ta početna, laka doba zove se predtakt. Iako su se pojedini plesovi vremenom prestali plesati i opstali samo kao stilizirani plesovi namijenjeni instrumentalnoj izvedbi (tzv. suite, tj. nizovi plesnih stavaka), i dalje su počinjali predtaktom.

Iako su se pojedini plesovi vremenom prestali plesati i opstali su samo kao skladbe za sviranje i slušanje, i dalje su počinjale predtaktom.