Čitaonica
Distopija
Utopija je pojam kojim je u istoimenom djelu Thomas More davne 1516. godine nazvao idealnu državu utemeljenu na razumu, radu, jednakosti i solidarnosti. Time je započeo razvoj utopijske literature koji možemo pratiti do našega vremena. Kao njezina suprotnost u novije se vrijeme u različitim umjetnostima pojavljuju distopijska djela koja prikazuju negativnu sliku budućnosti, odnosno negativnu utopiju.
Da je roman Fahrenheit 451 napisan u Europi, njegov bi naslov vjerojatno glasio 273 stupnjeva celzija jer je to temperatura na kojoj papir počinje gorjeti.
Osim Bradburyjeva romana Fahrenheit 451, koji vam je u tiskanom udžbeniku predstavljen nizom ulomaka i ponuđen kao izborno lektirno djelo, poznate su literarne distopije Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja (1931.) te 1984. Georgea Orwella (1949.). Djela prikazuju totalitarna društva koja isključuju svaki oblik individualnosti što je za većinu nepoznat pojam.
Vrli novi svijet prikazuje naizgled slobodno i sretno društvo, s naprednom tehnologijom i zdravstvenim sustavom, u kojemu su ljudi usavršeni eugenikom (pogledajte film Istrebljivač (Blade Runner, 1982.) snimljen prema romanu Sanjaju li androidi električne ovce Phillipa K. Dicka o kojemu možete pročitati članak ili pročitajte knjigu Dina Franka Herberta). Devetogodišnji rat i gospodarski slom prethodili su nastanku takva društva, što su mnogi povezivali sa stvarnim događajima u svijetu zbog čega je djelo u nekim državama bilo cenzurirano. Ekranizirano je 1980. i 1998. godine, ali nijedan pokušaj nije uspio nadmašiti književno djelo i vjerno dočarati Huxleyjeve zamisli.
Poznate su literarne distopije Vrli novi svijet Aldousa Huxleyja te 1984. Georgea Orwella. Djela prikazuju totalitarna društva koja u potpunosti isključuju svaki oblik individualnosti. Ona je potisnuta do te mjere da je većini potpuno neprepoznatljiva čak i kao pojam.
Vrli novi svijet prikazuje naizgled slobodno i sretno društvo izgrađeno s dobrim namjerama u kalupu ugodnoga života. Letimični pogled odaje sliku visokotehnološkoga društva.
Zdravstveni sustav je napredan, a ljudi su usavršeni eugenikom.
(Pogledajte internetski izvor Zvjezdane staze: Eugenički ratovi, film Trkač po oštrici snimljen prema romanu Sanjaju li androidi električne ovce Phillipa K. Dicka ili pročitajte knjigu Franka Herberta Dina).
Put u takvo društvo autor objašnjava događajima koji su mu prethodili: Devetogodišnji rat i gospodarski slom.
U mnogim državama djelo je bilo cenzurirano, a razlozi su bili različiti.
Djelo je ekranizirano u dva navrata, 1980. i1998. godine, ali nijedan pokušaj ne uspijeva vjerno dočarati zamisli Aldousa Huxleyja na filmskoj vrpci.
Rukopisi ne gore! (Fahrenheit 451, François Truffaut, 1966.)
Utemeljen na istoimenoj knjizi Raya Bradburyja, Truffautov film pripovijeda priču o Guyu Montagu (Oskar Werner), vatrogascu koji živi u distopijskom društvu u kojem su knjige zabranjene. Posao vatrogasaca više nije gasiti požare, nego paliti knjige. Ljudi u tom društvu vrijeme provode pred divovskim televizorima i učinit će sve kako bi denuncirali rijetke sakupljače i čitače knjiga. Jedna od takvih ljudi je i Montagova žena Linda (Julie Christie), koja samo čeka muževo unapređenje kako bi se povećao njezin hedonistički način života. Radeći kao vatrogasac, Montag sve više otkriva tajni svijet knjiga te se uskoro zaljubljuje u ljubiteljicu knjiga Clarisse (glumi je također Julie Christie). Montaga, budući da ga je žena na kraju denuncirala jer više nije mogla podnijeti njegove “asocijalne” aktivnosti (čitanje), ubrzo otkriju i on na kraju zajedno s Clarissom pobjegne izvan grada gdje žive “ljudi- knjige”. Oni pamteći knjige napamet nastoje sačuvati ono što je još ostalo od civilizacije.
Kad se pojavio, kritičari su gotovo jednoglasno Truffautov film proglasili, promašajem, zamjerajući mu, između ostalog, da su glavni glumci toliko hladni da gledatelji zapravo i ne mare hoće li Montag i Clarisse preživjeti. Međutim, autor knjige, Ray Bradbury, izjavit će da “samo rijetko pisac može ući u kino i vidjeti da je njegov roman tako vjerno i uzbudljivo prepričan na platnu. Truffaut mi je vratio dar moje vlastite knjige napravljene u novom mediju, zadržavajući dušu izvornika”.
Iako je tijekom godina Bradburyjev entuzijazam splasnuo, on je i dalje odavao priznanje Truffautu, a posebice njegovoj estetici. I koliko god neki argumenti stajali (Fahrenheit 451 doista je čudan film na prvo gledanje), kritike na račun Truffauta nisu u pravu. Ne samo da u obzir treba uzeti da je to bio prvi Truffautov film na engleskom (koji, nota bene, Truffaut gotovo da i nije znao), nego da je to i prvi njegov film u boji. Bradbury je u pravu kada ističe Truffautovu estetiku, jer je ono po čemu se Fahrenheit 451 ističe upravo Verfremdungseffekt.(...)
(Srećko Horvat, Rukopisi ne gore!)
Potražite u knjižnicama knjigu Budućnost je ovdje. Svijet distopijskog filma (HFS, Zagreb, 2008.) Srećka Horvata i pročitajte u cijelosti esej Rukopisi ne gore! koji je njezin sastavni dio.
Literarne distopije u suvremenoj kulturi
Orwellova distopija u romanu 1984., slično kao i Huxleyjeva, prouzročena je ratovima. Djelo je široj publici poznato zbog pojmova koji su ušli u rječnik mnogih jezika. Big Brother simbol je vlasti koja neprekidno nadzire svoje građane, a danas i naziv televizijskih emisija (reality show) koje snimaju sudionike 24 sata, u stvarnom vremenu. Totalitarna je vlast sveprisutni režim vođen doktrinom ingsoc koji dokida privatnost radi "dobrobiti" društva. U propagandnim emisijama i na plakatima pojavljuje se lik Velikoga brata koji upravlja državom. Zakon provodi misaona policija koja djeluje pri Ministarstvu ljubavi, nadzirući i eliminirajući pojedince koji na bilo koji način ugrožavaju Partiju. Filmovi utemeljeni na djelu snimljeni su 1956. i1984. godine i vjeran su prikaz literarnoga predloška.
Orwellova 1984. distopijsko je djelo poznato široj publici, kako zbog samoga autora, tako i zbog velikog broja pojmova koja su ovim djelom ušla u svakodnevni govor i izvan engleskoga govornog područja, pa i u hrvatski jezik, kao posuđenice ili novotvorenice.
Pojam Big Brother, kojim se opisuje stalni nadzor vlasti nad građanima, danas se upotrebljava dvojako. Osim značenja istovjetnoga onome u djelu, rabi se i kao naziv televizijskih emisija koje snimaju sudionike u stvarnome vremenu 24 sata dnevno.
George Orwell otvara put distopijskom društvu, vrlo slično Huxleyju, propašću civilizacije koji su prouzročili ratovi.
Totalitarna je vlast sveprisutni režim vođen doktrinom naziva ingsoc koji se brine o „dobrobiti“ društva potpuno ukinuvši privatnost.
Na čelu ogromne svjetske države nalazi se Veliki brat (eng. Big Brother), simbol svemoćne vlasti u propagandnim emisijama i na plakatima.
Zakon provodi misaona policija, dio cinično nazvanoga Ministarstva ljubavi, a njezini članovi nadziru i eliminiraju pojedince koji na bilo koji način ugrožavaju Partiju.
Filmovi utemeljeni na djelu snimljeni su 1956. i1984. godine i prilično su vjeran prikaz svijeta literarnoga djela.
Spomenuta distopijska djela inspirirana su znanstvenofantastičnim romanom Mi (1924.) ruskoga pisca Jevgenija Zamjatina. Djelo je alegorija staljinističke, totalitarne vlasti u Sovjetskom Savezu i kao takvo bilo je cenzurirano (do 1988.). Zbog njega je autor 1931. godine dobrovoljno prognan. Film Loganov bijeg iz 1976. godine, utemeljen na istoimenom romanu Williama F. Nolana i Georgea Claytona Johnsona i na motivima iz svih spomenutih djela, stvara zanimljivu sliku distopijskoga društva.
Naznake distopije možemo pronaći već u romanu Jonathana Swifta Gulliverova putovanja. U 19. stoljeću nastalo je petnaestak distopijskih djela, u prvoj polovici 20. stoljeća dvostruko više, a u svakom desetljeću nastaje ih sve više. Poznatija djela su: Vremenski stroj H. G. Wellsa, Gospodar svijeta Roberta Hugha Bensona, Proces Franza Kafke, Životinjska farma Georgea Orwella, Paklena naranča Anthonyja Burgessa, Planet majmuna Pierrea Boullea itd. Najplodonosniji je autor ovoga žanra Philip K. Dick koji stvara potpuno kontrolirane, mračne, tehnološke distopijske svjetove.
Od suvremenih djela koja su već doživjela televizijske ili filmske ekranizacije najpoznatija su Djeca čovječanstva P. D. Jamesa te Sluškinjina priča Margaret Atwood. Djeca čovječanstva prikazuju svijet u kojem se ljudska populacija drastično smanjuje zbog opće neplodnosti, a Sluškinjina priča izrazito je mračan prikaz teološko-vojne diktature u kojoj su žene obespravljene i podijeljene u kaste.
Distopijska književna, filmska ili televizijska ostvarenja popularna su među mladima. Neka od tih djela su: Različita Veronice Roth, Grad svjetla Jeanne DuPrau, Smrtonosni strojevi Philipa Reevea, Peti val Ricka Yanceyja, Labirint Jamesa Dashnera, Igre gladi Suzanne Collins itd. Uglavnom se u svim navedenim distopijama prikazuje položaj mladih u društvu nakon prirodnih katastrofa ili onih koje je prouzročio čovjek.
Izbor tekstova za čitanje
Aldous Huwley: Vrli novi svijet – prvo poglavlje
George Orwell: 1984 – prvo poglavlje
Margaret Atwood: Sluškinjina priča – prvo poglavlje
Frank Herbert: Dina – prvo poglavlje
Italo Calvino: Ako jedne zimske noći neki putnik – prvo poglavlje