Čitaonica: Kratka priča
Kratka priča
Kratka priča kratak je san, kratka opsjena. I kad pisac završi priču, ne zna je li bilo vrijedno truda pisati je.
Kratka je priča (eng. short story) tekst koji varira između jedne rečenice i par desetaka tisuća riječi. Promatramo li je kao priču koja brzo dolazi do srži, može se reći da su početci kratke priče u usmenoj književnosti. Razvoj moderne kratke priče seže u 19. stoljeće i dvije su razvojne linije: američka i europska. Američku kratku priču afirmiraju Edgar Allan Poe (razdoblje romantizma), Ernest Hemingway, William Faulkner, Raymond Carver (20. st.), a europsku pisci naturalizma i impresionizma te mnogi pisci 20. st. Nakon Drugog svjetskog rata kratka se priča potpuno ukorijenila u književnosti. Hemingwayeva priča Starac i more (1952.) objavljena u časopisu Life koji je rasprodan tijekom dvaju dana u više od 5 milijuna primjeraka. U današnjem vremenu kratka se priča doživjela prilagođava novim medijima pa nastaju brojne inačice i žanrovske podvrste (vrlo kratka priča ili short short story, mirkopriča, nanopriča, priča od 6 riječi i druge) koje su određene ili brojem riječi ili medijima u kojima se objavljuju. O kratkoj priči 21. stoljeća ponuđen vam je istraživački zadatak u posljednoj jedinici ovoga modula (PPPP).
Kratka je priča (eng. short story) tekst koji varira između jedne rečenice i par desetaka tisuća riječi. Promatramo li je kao priču koja brzo dolazi do srži, može se reći da su početci kratke priče u usmenoj književnosti.
Razvoj moderne kratke priče seže u 19. stoljeće i dvije su razvojne linije: američka i europska. Američku kratku priču afirmiraju Edgar Allan Poe (razdoblje romantizma), Ernest Hemingway, William Faulkner, Raymond Carver (20. st.), a europsku pisci naturalizma i impresionizma te mnogi pisci 20. st.
Nakon Drugog svjetskog rata kratka se priča potpuno ukorijenila u književnosti. Hemingwayeva priča Starac i more (1952.) objavljena u časopisu Life koji je rasprodan tijekom dvaju dana u više od 5 milijuna primjeraka.
U današnjem vremenu kratka se priča doživjela prilagođava novim medijima pa nastaju brojne inačice i žanrovske podvrste (vrlo kratka priča ili short short story, mirkopriča, nanopriča, priča od 6 riječi i druge) koje su određene ili brojem riječi ili medijima u kojima se objavljuju.
O kratkoj priči 21. stoljeća ponuđen vam je istraživački zadatak u posljednoj jedinici ovoga modula (PPPP).
Kratka se priča u hrvatskoj književnosti pojavila sredinom 19. st. (kasni romantizam i predrealizam), no iznimno je popularna u razdoblju od 1980. do 2000. godine pa se to doba naziva još i kratkopričaškim. Hrvatska je kratka priča odrediva vrlo slobodno kao pripovjedni prozni tekst u rasponu od jedne rečenice do nekoliko desetaka tisuća riječi. Vrlo se razlikuje od autora do autora, prilagođava novim medijima što rezultira brisanjem stroge granice između visoke i popularne kulture. Početak promjene žanra označile su knjige Čudovište te Qwertzu i opš Davora Slamniga osamdesetih godina 20. st. kao i literarni projekt Priče na 29 redaka omladinskoga tjednika "Polet". Strogo određivanje duljine teksta uvjetovalo je razvoj iznimno kratke priče kao mikroteksta potpuno otvorenoga svim vrstama medija i eksperimentiranja. Fabula je vrlo sažeta, dinamična, fragmentarna, asocijativna, pripovijedanje oslobođeno svega suvišnoga (potpuno ogoljeno), vrlo često započinje usred događaja, odvija se munjevito i završava humorom ili ironijom. Poletov su projekt nastavili kvorumaši – pisci okupljeni oko časopisa "Quorum". Devedesetih godina zaživio je FAK (Festival alternativne književnosti) koji je javnim, organiziranim čitanjem djela promijenio i oživio odnos pisac – publika. Kratku priču pišu gotovo svi, a i kod nas prilagođava novim oblicima i načinima komunikacije. Predstavnika je uistinu mnogo, istaknut ćemo neke: Miljenko Jergović, Robert Perišić, Zoran Ferić, Ante Tomić, Borivoj Radaković, Roman Simić, Stanko Andrić, Branko Maleš, Krešimir Mićanović, Senko Karuza, Delimir Rešicki, Marinela, Edo Budiša, Carmen Klein i mnogi drugi.
Izbor tekstova odškrinut će vam svijet ove vrste proze koja u potpunosti odgovara suvremenom načinu i tempu života – čita se u dahu. Nadamo se da će pobuditi vaše zanimanje i potaknuti vas na daljnje čitanje.
(prema Predgovoru Antologiji hrvatske kratke priče 80-ih i 90-ih "Goli grad" Krešimira Bagića, Predgovoru Antologiji nove hrvatske proze 90-tih "22 u hladu" Dalibora Šimprage i Igora Štiksa).
Kratka se priča u hrvatskoj književnosti pojavila sredinom 19. st. (kasni romantizam i predrealizam), no iznimno je popularna u razdoblju od 1980. do 2000. godine pa se to doba naziva kratkopričaškim.
Hrvatska je kratka priča odrediva vrlo slobodno kao pripovjedni prozni tekst u rasponu od jedne rečenice do nekoliko desetaka tisuća riječi.
Vrlo se razlikuje od autora do autora, prilagođava novim medijima što rezultira brisanjem stroge granice između visoke i popularne kulture.
Početak promjene žanra označile su knjige Čudovište te Qwertzu i opš Darvora Slamniga osamdesetih godina 20. st. kao i literarni projekt Priče na 29 redaka omladinskoga tjednika "Polet".
Strogo određivanje duljine teksta uvjetovalo je razvoj iznimno kratke priče kao mikroteksta potpuno otvorenoga svim vrstama medija i eksperimentiranja.
Fabula je vrlo sažeta, dinamična, fragmentarna, asocijativna, pripovijedanje oslobođeno svega suvišnoga (potpuno ogoljeno), vrlo često započinje usred događaja, odvija se munjevito i završava humorom ili ironijom.
Poletov su projekt nastavili kvorumaši – pisci okupljeni oko časopisa "Quorum". Devedesetih godina zaživio je FAK (Festival alternativne književnosti) koji je javnim, organiziranim čitanjem djela promijenio i oživio odnos pisac – publika.
Kratku priču pišu gotovo svi, a i kod nas prilagođava novim oblicima i načinima komunikacije.
Predstavnika je uistinu mnogo, istaknut ćemo neke: Miljenko Jergović, Robert Perišić, Zoran Ferić, Ante Tomić, Borivoj Radaković, Roman Simić, Stanko Andrić, Brakno Maleš, Krešimir Mićanović, Senko Karuza, Delimir Rešicki, Marinela, Edo Budiša, Carmen Klein i mnogi drugi.
Izbor tekstova odškrinut će vam svijet ove vrste proze koja u potpunosti odgovara suvremenom načinu i tempu života – čita se u dahu. Nadamo se da će pobuditi vaše zanimanje i potaknuti vas na daljnje čitanje.
(prema Predgovoru Antologiji hrvatske kratke priče 80-ih i 90-ih "Goli grad" Krešimira Bagića, Predgovoru Antologiji nove hrvatske proze 90-tih "22 u hladu" Dalibora Šimprage i Igora Štiksa).
Jorge Luis Borges: Babilonska knjižnica
Miljenko Jergović: Biblioteka
Empar Molinar: Seansa šminkanja
Jorge Bucay: Tesarska radionica
Steven Milhauser: Soba na tavanu
Etgar Keret: Tenisice
Etgar Keret: Iznenada netko pokuca
Leone Rooke: Bala bijele tkanine