Radijacijski sindrom
Uvod
Razmislite jesu li vam poznati gradovi Hiroshima i Nagasaki te koja je poveznica s radioaktivnim zračenjem.
Na grad Hiroshimu 6. kolovoza 1945. godine bačena je nuklearna bomba (uran) čije su posljedice u prvim sekundama između 70 000 i 80 000 usmrćenih ljudi, a u mjesecima koji su uslijedili broj mrtvih zbog radijacije narastao je na 140 000.
Na Nagasaki je nekoliko dana kasnije (9. kolovoza 1945.) bačena bomba koja je ubila 22 000 ljudi, a daljnjih 39 000 je umrlo od posljedica radijacije.
Nagasaki je napadnut atomskom bombom od plutonija.
Na grad Hiroshimu 6. kolovoza 1945. godine bačena je nuklearna bomba (uran).
U prvim sekundama usmrćeno je između 70.000 i 80.000 ljudi.
U mjesecima koji su uslijedili broj mrtvih zbog radijacije narastao na 140 000.
Na Nagasaki je nekoliko dana kasnije (9. kolovoza 1945.) bačena bomba koja je ubila 22 000 ljudi.
39 000 ljudi kasnije je umrlo od posljedica radijacije.
Nagasaki je napadnut atomskom bombom od plutonija.
Radijacijski sindrom
Primarni i sekundarni učinci jednokratnog izlaganja cijelog tijela ili velikog dijela tijela ionizirajućem zračenju u kratkom vremenskom razdoblju mogu imati za posljedicu akutni radijacijski sindrom, koji uključuje dominantno sindrom središnjega živčanog sustava, gastrointestinalni i hematopoetski sindrom.
Ionizirajuće zračenje nastaje umjetno iz različitih atomskih izvora ljudskim djelovanjem, a isto ima široku primjenu u svakodnevnom životu.
U prirodi se atomi nalaze u neutralnom stanju. Imaju jednak broj protona i elektrona. Zbog djelovanja izvana, iz elektronskog omotača u atomu se može izbaciti jedan elektron.
Primarni i sekundarni učinci jednokratnog izlaganja cijelog tijela ili velikog dijela tijela ionizirajućem zračenju u kratkom vremenskom razdoblju mogu imati za posljedicu akutni radijacijski sindrom.
Akutni radijacijski sindrom uključuje dominantno sindrom središnjega živčanog sustava, gastrointestinalni i hematopoetski sindrom.
Ionizirajuće zračenje nastaje umjetno iz različitih atomskih izvora ljudskim djelovanjem.
Ionizirajuće zračenje ima široku primjenu u svakodnevnom životu.
U prirodi se atomi nalaze u neutralnom stanju.
Imaju jednak broj protona i elektrona.
Zbog djelovanja izvana, iz elektronskog omotača u atomu se može izbaciti jedan elektron.
To je razlog što se atom prikazuje kao pozitivno nabijen atom i naziva se ion.
Proces stvaranja nabijenih atoma iz neutralnih atoma naziva se ionizacija.
Zračenje koje može izazvati ionizaciju zove se ionizirajuće zračenje i prirodna je i stalna pojava u okolišu.
Ionizirajuće zračenje
Upotreba ionizirajućeg zračenja
Ionizirajuće zračenje
Ionizirajuće zračenje izazivaju elektromagnetni valovi visoke energije (gama-zrake, x-zrake) ili čestice (alfa-čestice, beta-čestice, neutroni) koje emitiraju radioaktivni elementi ili umjetni izvori (npr. x-zrake i uređaji za radioterapiju).
Ionizirajuće zračenje izazivaju elektromagnetni valovi visoke energije (gama-zrake, x-zrake).
Ionizirajuće zračenje izazivaju čestice (alfa-čestice, beta-čestice, neutroni).
Elektromagnetne valove i čestice emitiraju radioaktivni elementi ili umjetni izvori (npr. x-zrake i uređaji za radioterapiju).
Ne izaziva svako zračenje ionizaciju pa se i zove neionizirajuće zračenje (svjetlost, TV i radiovalovi, mikrovalovi).
Sunčeva svjetlost koja dospije na Zemlju je velikim dijelom neionizirajuće zračenje, s izuzetkom ultraljubičastog zračenja.
Ionizacija kod živih organizama može uzrokovati kemijske i biološke promjene u tkivima.
Gama i x-zrake mogu uzrokovati oštećenja na velikoj udaljenosti od izvora i u pravilu uzrokuju akutni radijacijski sindrom.
Alfa i beta-čestice izazivaju najveća oštećenja unutarnjom kontaminacijom (unutar tijela) ili direktno na koži.
Odjeća i površinski slojevi kože ih zaustavljaju pa su najopasniji ako se u tijelo unose inhalacijom ili ingestijom.
Ne izaziva svako zračenje ionizaciju.
Zračenje koje ne izaziva ionizaciju zove se neionizirajuće zračenje (svjetlost, TV i radiovalovi, mikrovalovi).
Sunčeva svjetlost koja dospije na Zemlju je velikim dijelom neionizirajuće zračenje.
Izuzetak je ultraljubičasto zračenje.
Ionizacija kod živih organizama može uzrokovati kemijske i biološke promjene u tkivima.
Gama i x-zrake mogu uzrokovati oštećenja na velikoj udaljenosti od izvora.
U pravilu uzrokuju akutni radijacijski sindrom.
Alfa i beta-čestice izazivaju najveća oštećenja unutarnjom kontaminacijom (unutar tijela) ili direktno na koži.
Odjeća i površinski slojevi kože ih zaustavljaju.
Najopasniji su ako se u tijelo unose inhalacijom ili ingestijom.
Dva su glavna tipa izloženosti zračenju: kontaminacija i radijacija.
Kontaminacija radioaktivnim materijalom
Kontaminacija nastaje nakon kontakta s radioaktivnim materijalom.
Postoji unutarnja i vanjska kontaminacija.
Unutarnja kontaminacija
Apsorbirani se materijal prenosi na različita mjesta u organizmu (npr. koštana srž), gdje se radijacija nastavlja oslobađati sve dok se ne raspadne ili dok se ne ukloni iz tijela. Unutarnju kontaminaciju teže je ukloniti.
Apsorbirani se materijal prenosi na različita mjesta u organizmu (npr. koštana srž).
U organizmu se radijacija nastavlja oslobađati sve dok se ne raspadne ili dok se ne ukloni iz tijela.
Unutarnju kontaminaciju teže je ukloniti.
Vanjska kontaminacija
Vanjska kontaminacija je na koži i odjeći, odakle može otpasti ili se skinuti trljanjem, kontaminirajući pritom druge ljude i predmete.
Dekontaminacija
Vanjsku dekontaminaciju provode stručno osposobljene i opremljene službe, a većinu kontaminacije moguće je ukloniti vodom i deterdžentom.
Vanjska dekontaminacija
Iradijacija
Iradijacija je izloženost penetrirajućoj radijaciji (zračenju), a ne radioaktivnom materijalu, što znači da nije prisutna kontaminacija radioaktivnim materijalom. Može zahvatiti cijelo tijelo i izazvati sustavne simptome i radijacijski sindrom ili manji dio tijela (radioterapija) s lokalnim simptomima.
Mjerne jedinice zračenja su rendgen, gray i sievert.
Iradijacija je izloženost penetrirajućoj radijaciji (zračenju), a ne radioaktivnom materijalu.
To znači da nije prisutna kontaminacija radioaktivnim materijalom.
Može zahvatiti cijelo tijelo i izazvati sustavne simptome i radijacijski sindrom.
Može zahvatiti manji dio tijela (radioterapija) s lokalnim simptomima.
Mjerne jedinice zračenja su rendgen, gray i sievert.
→ Rendgen je količina ionizirajućeg zračenja u zraku.
→ Gray je količina energije koju je apsorbiralo tkivo.
→ Sievert je doza ionizirajućeg zračenja koja se izračunava po posebnim formulama.
Detekcija zračenja
Mjerni uređaj za otkrivanje i mjerenje zračenja zove se Geiger-Muellerov brojač koji služi za detekciju, a ne za ocjenu opasnosti zračenja.
Mjerni uređaj za otkrivanje i mjerenje zračenja zove se Geiger-Muellerov brojač.
Geiger-Muellerov brojač služi za detekciju zračenja, ali ne za ocjenu opasnosti zračenja.
Radijacijski sindrom
Pogledajte kratki videozapis i saznajte što je radijacijski sindrom.
Radijacijski sindrom
Čimbenici o kojima ovise učinci zračenja
- vrsta zračenja
- ukupna apsorbirana doza zračenja
- brzina primanja doze zračenja
- vrijeme izloženosti zračenju
- osjetljivost pojedinog dijela tijela
- veličina ozračene površine tijela – posljedice zračenja su manje ako je ozračeni manji dio tijela
- osjetljivost pojedinih stanica (matične stanice) te kod djece zbog većeg broja diobe stanica.
Simptomi i znakovi radijacijskog sindroma
Sindromi imaju 3 različite faze:
- prodromalna faza (0 do 2 dana nakon izloženosti zračenju) s letargijom, mučninom i povraćanjem
- latentna asimptomatsku faza (1 do 20 dana nakon ekspozicije)
- faza razvijene sistemske bolesti (sati do > 60 dana nakon izlaganja): bolest je kategorizirana prema glavnom zahvaćenom organskom sustavu.
Sindromi imaju 3 različite faze:
- prodromalna faza – 0 do 2 dana nakon izloženosti zračenju; pojavljuju se letargija, mučnina i povraćanje
2. latentna asimptomatsku faza – 1 do 20 dana nakon ekspozicije
3. faza razvijene sistemske bolesti – sati do > 60 dana nakon izlaganja; bolest je kategorizirana prema glavnom zahvaćenom organskom sustavu.
Oblici radijacijskog sindroma
Cerebralni sindrom
Nastaje uslijed iznimno visokih doza zračenja (>10 Gy) cijelog tijela, uvijek je fatalan. Prodromalni simptomi se razviju unutar nekoliko minuta do jednog sata nakon izloženosti. Pacijenti umiru unutar nekoliko sati do jednog ili dva dana.
Nastaje uslijed iznimno visokih doza zračenja (>10 Gy) cijelog tijela.
Uvijek je fatalan.
Prodromalni simptomi se razviju unutar nekoliko minuta do jednog sata nakon izloženosti.
Pacijenti umiru unutar nekoliko sati do jednog ili dva dana.
Gastrointestinalni sindrom
Nastaje zbog ozračivanja cijelog tijela dozama ≥4 Gy s dominantnim simptomima oštećenja GI sustava. Tijekom latentnog perioda od 4 do 5 dana umiru stanice sluznice GI sustava, što je praćeno mučninom, povraćanjem i proljevom rezistentnim na liječenje. To dovodi do dehidracije i elektrolitskog disbalansa, smanjenja volumena plazme i vaskularnog kolapsa.
Nastaje zbog ozračivanja cijelog tijela dozama ≥4 Gy.
Dominantni simptomi su oštećenja gastrointestinalnog sustava.
Tijekom latentnog perioda od 4 do 5 dana umiru stanice sluznice gastrointestinalnog sustava.
Pojavljuje se mučnina, povraćanje i proljev rezistentnan na liječenje.
Ovi simptomi dovode do:
- dehidracije i elektrolitskog disbalansa, smanjenja volumena plazme i vaskularnog kolapsa.
Hematopoetski sindrom
Nastaje uslijed ozračivanja cijelog tijela dozama >2 Gy. U perifernoj krvi odmah dolazi do limfopenije koja kulminira za 24 do 36 h. Preživjeli imaju povećanu incidenciju karcinoma induciranog zračenjem, uključujući leukemiju.
Nastaje uslijed ozračivanja cijelog tijela dozama >2 Gy.
U perifernoj krvi odmah dolazi do limfopenije.
Limfopenija kulminira za 24 do 36 h.
Preživjeli imaju povećanu incidenciju karcinoma induciranog zračenjem, uključujući leukemiju.
Postupak zbrinjavanja unesrećene osobe
Kod zbrinjavanja unesrećene osobe koristi se posebna osobna zaštitna oprema s dozimetrima kojima se mjeri količina primljenog zračenja. Osoblje koje radi na zbrinjavanju unesrećenih osoba potrebno je često rotirati kako bi se smanjila izloženost zračenju.
Kod zbrinjavanja unesrećene osobe koristi se posebna osobna zaštitna oprema s dozimetrima.
Dozimetrima se mjeri količina primljenog zračenja.
Osoblje koje radi na zbrinjavanju unesrećenih osoba potrebno je često rotirati kako bi se smanjila izloženost zračenju.
Završetak
Kliknite na ikonu u donjem desnom kutu ispod slike i ponovite usvojeno gradivo prateći upute u zadatku.